Nevjerovatna je količina talenta, znanja, iskustva i uspjeha koji posjeduje hrvatska nogometna reprezentacija. O veličini uspjeha koji postiže već je sve rečeno, i nemam što dodati ni oduzeti. Rođen sam u Hrvatskoj i cijeli život živim u njoj. Odrastao sam uz hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Kao dječaku, i meni su uzori bili Šuker, Boban, Prosinečki, nešto kasnije divio sam se Prši, Rapaiću, braći Kovač i radovao se njihovim uspjesima te tugovao s njihovim porazima.
Sve suprotno, smatrao bih neprirodnim i nelogičnim. Ljudi koji ne vole zemlju u kojoj su rođeni i gdje žive na sebi nose “prokletstvo” i frustraciju koju nikada ne bih želio, piše Hodžić.
Pri tome ne govori navijali on za BH reprezentaciju, veseli li se uspjesima Bošnjaka u sportu i jel mu srce udara kad Zlatan Ibrahimović ili Edin Džeko zabiju gol. A što bi bilo važno za ovaj osvrt. Budući da ćete u nastavku teksta naići na nevjerojatan šovinizam, Bošnjak iz Zagreba bi zabranio primjerice obitelji Blage Zadre i Zlatka Dalića da navijaju za Vatrene s amblemima svojih gradova. Znači li to da bi on zabranio i da na slavlju nakon nekog uspjeha sportskog, Bošnjaka iz BIH ne smije pisati “Novi Pazar”?
No nastavimo čitati prikrivenog šovena:
Unatoč tome, količina gluposti, apsurda i debilizma koja stanuje u kutcima hrvatskog društva svaki put me iznova šokira. Često je količina takvog negativnog segmenta proporcionalna talentu hrvatske nogometne reprezentacije a uvijek se iznova manifestira prilikom ovakvih velikih uspjeha.
Pjevanje pjesme sa stihovima “Herceg Bosno, srce ponosno” za većinu bi trebala izazvati sram jer je politički i vojni vrh te Herceg-Bosne pravomoćno osuđen na više od 110 godina zatvora za ratne zločine koje su mnogi od njih i sami priznali. Unatoč tome, hrvatska država i društvo žele žmiriti pred time.
Hodžiću očito nije poznato da HercegBosna iz Thompsonove pjesme ne mora nužno predstavljati HercegBosnu republiku, osnovanu 1993. Sam Thompson je u BIH bio bliži HSP-u nego HDZ-u i HVO-u, čak je pisao himne HSP-a u BIH. HercegBosna iz njegove pjesme prije da je ona HercegBosna o kojoj je pjevao Musa Ćazim , bošnjački pjesnik danas koji se za svog života Hrvatom zvao. Ne znamo kad su ga SDA-ovci pobošnjačili ali da , on Musa Ćazim Ćatić sigurno nije godinama prije 1993 i osnutka HercegBosne, pjevao o toj HercegBosni. Možda onda da Thomspon uglazi pjesmu Muse Ćazima Ćatića, koju danas maleni Bošnjaci uče u svojim školama kao dio bošnjačke književnosti pa da Hodžić shvati o čemu pjeva “Lijepa li si”.
O kojoj je onda HercegBosni pjevao Musa? O onoj HercegBosni o kojoj je pisao i bečki car kad bi pisao o Bosni i Hercegovini. Pri tome je naziv HercegBosna od Beča izmišljen kao nešto pjesničkiji, kolokvijalniji, dok je pozadina ideje tog naziva bila unitarizacija dvaju zemalja Bosne i Hercegovine. Naime povijest tog vremena, vremena austrijske aneksije, jako dobro je znala da se radi o dvjema zemljama, o Humskoj zemlji, prvoj sclaviniji Hrvata i Srba na Balkanu, prvoj državi naša dva naroda. Znao je dvor za Paganiju i za Hum, današnju Hercegovinu i znali su koliko je duga bila njihova državnost. Znali su i da su ti isti ljudi pružili najdulji i najljući otpor Turcima. I da je njihov ustanak promijenio geopolitiku Europe,zapalio sve slavenske narode plus Grke i Ruse, sve osim Hrvata u Austrijskoj Hrvatskoj, slomivši tako konačno Osmanlije. U strahu da ujedinjeni Hercegovci i Neretljani, što Srbi , što Hrvati, sutra ne podignu ustanak protiv Beča, Austrija više službeno ne koristi termin “Bosna i Hercegovina su” nego izmišlja termin “HercegBosna je” kako bi u narodu stvarala sliku jedne zemlje. Potom sjedište zemlje guraju ka sjeveru dok se Hercegovinu masovno pljačka i izrabljuje te se u njoj ne otvaraju nikakvi značajniji centri. Ideja je bila tako iseliti taj prostor načiniti ga podložan pitomom Sarajevu čiji se poslušni begovat već ugradio u želje novog okupatora. Eto tako je nastao termin HercegBosna, kao ideja unitarizacije dviju zemalja Bosne i Hercegovine. Koje je Beč sve do tada oslovaljavao kao dvije zemlje, ne jednu.O toj HercegBosni pjeva Thompson, koji je neskriveni pravaš , u svjoj pjesmi “Lijepa li si” u kojoj zapravo i ne spominje riječ Hrvatska. On pjeva o lijepoj domovini Hrvata, te nabraja sve hrvatske zemlje pri čemu je HercegBosna ona do Drine, ona u kojoj vjerojatno nema baš puno Srba, ili ih ne treba biti, i u kojoj su eto, tako to ide u pravaškim vizurama, muslimani Bošnjaci s vremenom shvatili da su Hrvati i nastanjuju najveću od Hrvatskih zemalja – Bosnu i Hercegovinu, iliti HercegBosnu, upravo onu Ćazićevu i car Franjinu, onu koja je do Drine.
U tom smislu ako se promatra Thompsonova pjesma ona bi se mogla proglasiti ekspanzionističkom, sanjarskom, pa gledano iz perspektive Tuđmanli Avnojevine, ilitiPerecije, koja izgleda baš kao da taj narod nikada nije imao vojskovođe niti geopolitičkih ambicija i prohtjeva, nego su ga vazda drugi jeli, što i nije daleko od istine. No nikako se ta pjesma ne bi mogla promatrati ustaškom.
Opet ako pak Hodžiću smeta varijacija da je HercegBosna iz MPT pjesme ona HVO HercegBOsna, ona HDZ-ova, što je malo vjerojatno promotrimo malo i tu opciju:
Zašto bi nekom članu SDA smetala HercegBosna Krešimira Zubaka? Nije li s njom Alija počeo i završio rat kao s bratskom zajednicom? Nije li Krešimira Zubaka šefa te HercegBosne postavio na čelo FBIH a poto na čelo države? Nije li desna ruka Jadranka Prlića u ratu, Zoran Perković danas najbliži suradnik SDA starlete Bisere Pakistan-Iran-Saudija-Turska-Turković? Čovjek koji je u jednom od stenograma skupa sa Zubakom opisivao kako bi trebalo i s kojom propagandom iseliti Hrvate Vareša i Kaknja prema jugu? Nije li Alija molio i izmolio HVO i HercegBosnu na primijer, mir i vojnu suradnju? Nisu li generali HercegBosne naoružavali Bihać a potom u njemu ubijeni? Je li za Hodžića HV koji je oslobodio Bihać UZP HV? Je li Matijaš Pauk , najveći heroj HV-a uz Blagu Zadru bio agresor na BIH kad je poginuo u Mrkonjiću skupa s mnoštvom momaka HVO-a HercegBosne da bi se taj grad na kraju zamijenio za istočne predjele današnjeg kantona Sarajevo? I kako se on osjeća kad na tim sokacima i brežuljcima jede HVO i HRHB ćevape? Prijaju li mu i divi li se tada junaštvu Armije SDA ili zahvaljuje Hrvatima na poklonjenim teritorijima? Je li mu u Jajcu ikada padne na pamet prići nekom HVO vojniku i pružiti mu ruku zahvalnosti za sve što su učinili za Bošnjake?
I upita li se ikada otkud tolika jeza nad HercegBosnom i mržnja prema Hrvatima kada čak niti u najvećem trenutku sukoba Hrvata i Bošnjaka, HercegBosna i HVO u većini današnjih kantona nisu bili u tom sukobu?
Naravno da je Hodžiću sve to poznato, no cilj SDA je ukinuti svako pozitivno sjećanje na Hrvate, na HercegBosnu i njene oslobodilačke akcije bošnjačkih gradova, na zbrinjavanje bošnjačkih izbjeglica. A uništenjem prava na ime ubija se i ono što se okupilo oko tog imena. Cijela jedna nacija. I to je jedini cilj ovakvih istupa.
Inače voljeli bismo znati smatra li Hodžić da se na navijačkim turnirima ne bi smjelo spominjati ime Njemačke? Ili ime Turske? Obe zemlje su počinile genocid nad svojm metama. Neka nam , molimo ga, lijepo odgovori. I smije li se , ako je Haag mjerilo uopće navijati za Srpsku republiku? Ili za BIH, pošto je i BIH u Haagu doživjela osudu svog glavnog generala Rasima Delića i to zbog obrednih klanja koja nije sankcionirao niti nova spriječio? Smiju li Bošnjakinje ubuduće davati djeci ime Rasim, Sakib i Sefer i što je s ljudima koji se prezivaju Ališpago i Kubura? Hoće li tražiti zabranu tih prezimena po istoj logici?
Nastavimo čitati prikrivenog šovena:
Pored toga, sinoć na Trgu bana Josipa Jelačića mnogo hrvatskih zastava sa imenima bosanskohercegovačkih gradova. Smiješno a u istome i tragično je vidjeti hrvatski zastavu sa natpisom Novi Travnik.
Ovo je fascinantna teza. Pitamo Hodžića, bi li mu bilo tragično vidjeti članove udruge Hrvoje Vukčić Hrvatinić iz Jajca , kako mašu svojom i hrvatskom zastavom na utakmicama Vatrenih? Ili možda Dalićevu i Lovrenovu rodbinu i sugrađane koji mašu zastavama Livna i Kraljeve Sutjeske? Doista što se događa s ovim likom?
Zamislite bosanskohercegovačku zastavu ili zastavu s ljiljanima (koja je službena zastava bošnjačke nacionalne manjine u RH) sa natpisima Rijeka, Gunja, Sisak, itd.
Pa već su viđene te zastave na BH tribinama, uz one iz Sandžaka i Turske. Štoviše viđeni su Bošnjaci kako mašu turskim zastavama i klanjaju po asfaltu nakon neke pobjede Turske. Viđeni su čak u Mostaru neki kako mašu brazilskim zastavama. Pa je i jedan i drugi događaj SDA pozdravila. Ne sjećamo se da je SDA pulen reagirao. I što pobogu, uopće ima sporno u tome da Bošnjaci Rijeke na nekoj tribini bošnjačke repke navijaju za tu repku s kojom osjećaju povezanost?
“Šlag na tortu” su reprezentativci koji uzvikuju ‘Za dom spremni’ ne znajući da su bezbroj puta igrali pred praznim tribinama upravo zbog toga povika.
Nije nam poznato da su to reprezentativci uzvikivali, no ako jesu, da slažemo se, to je za osudu i tu se slažemo. Bilo bi pošteno i da Hožić osudi vlastitu stranku što u Sarajevu i dalje drži ulice s imenima recimo Mustafe Busuladžića, i cijelog niza drugih ljudi koji su bili prokuratori nacizma u tom gradu. Ali i da pozove SDA zbog bošnjakizacije i SDAizacije Fazlagića kule.
Ništa neće promijeniti moju emociju prema državi u kojoj sam rođen i u kojoj živim ali isto tako koliko god to bilo nezahvalno u trenucima euforije neću šutjeti pred ovakvim retrogradnim pojavama. Nadati se da će buduće generacije nešto promijeniti i shvatiti kontekst gore navedenih stvari.
Piše: Armin Hodžić
Nadamo se da Armin i ubuduće neće šutjeti i da će i dalje nastaviti pisati ovakve tekstove. Jako su zahvalni za seciranje presjeka jednog intelektualnog prosjeka u Bošnjaka. I apeliramo da nastavi pisati.