Dok Sveučilišna klinička bolnica u Mostaru i njezini djelatnici padaju od umora zbog krize s koronavirusom, neki njihovi sugrađani nemaju niti trunke zahvalnosti.
Dapače, jedan medicinar se požalio kako mu stanodavac prijete izbacivanjem iz stana upravo zbog posla koji radi. Njega i susjede je strah da ih sve ne zarazi!?
– Dok ovo pišem tresem se od muke i tuge, ne zato sto sam u panici od zaraze Covid-19, Ili što sam obolio od istog, nego iz razloga za koji sam mislio da je nemoguće da se dogodi.
Spremajući se za posao, u trijažni šator SKB Mostar, a iste sam uposlenik vec dugi niz godina, zatekla me vijest od stanodavca da se moram iseliti brzom brzinom iz stana jer susjedi smatraju da sam opasnost za njihove živote. Zašto? Jer sam zaposlenik bolnice koji je u kantaktu s onim o čemu se priča na televiziji non-stop!!! – napisao je.
– Ti ljudi koji se krste i gledaju svojim očima u nebesa raširenih ruku, sada se kriju iza debelih zidova prskajuci sve asepsolom i alkoholom jer imaju zalihe za preživjeti rat, a osoblje je u deficitu zbog takvih, dojavili su mom stanodavcu kakva strahota živi u njihovom ulazu. JA!
Osoba koji je uposlenik bolnice, koji žrtvujem sebe da bi građanstvu bilo bar mrvicu bolje, da bi se osjećali malo sigurnije i stao sam sa svojim kolegama među prvima u obrani od ove pošasti.
Ja, kojeg su poslali na prislini godišnji odmor kada se sve počelo zakuhavati jer smo trebali odmoriti prije mobilizacije, da smo spremni na HALO, ODAZVATI SE i reći evo me, tu sam za sve vas sugrađane!
– Mene su vratili sa toga istog odmora nakon dva dana jer se počela događati drama, i nastupa hitna mobilizacija jer je za te iste građane koji me prijavlju danas, trebalo stati i pomoći im.
Savjesno i maksimalno odgovorno obavljam svoj posao i trudim se ostati sabran u ovim teškim vremenima, a nije nimalo lako, obzirom na cjelokupnu situaciju i reaurse kojima raspolažemo.
Apeliram na sve građanje, a pogotovo na susjede zdravstvenih radnika samo jedno: BUDITE LJUDI, ako niste do sada POSTANITE. Molim vas!!!
A ja sada odoh uplakanih očiju na posao, rastrojen do kraja od novonastale situacije, da opet štitim te iste susjede koji su me prijavili. Moj jedini grijeh je ovdje sto sam odlučio pomagati ljudima – poručio je ozlojađeni djelatnik mostarske bolnice.
wpDiscuz