Čelnici hrvatskih sindikata uistinu mogu pozavidjeti ministru Radimiru Čačiću. Iza žutih kartona namijenjenih aktualnoj Vladi, a prije svega, kako kaže Ozren Matijašević, predsjednik HUS-a, “bahatom Čačiću“ koji je “u prvim redovima demontaže radničkih prava i socijalne države”, udruženi su sindikalisti za Praznik rada u središtu Zagreba dobili logistiku od jedva nekoliko stotina svojih aktivista i nezadovoljnih građana. U isto vrijeme, “bahati ministar“ u Trakošćanu je uz fažol i pjesmu okupio više tisuća svojih sljedbenika.
Vojska nezaposlenih
Događa se to u zemlji u kojoj je nezaposlenost premašila 20 posto, gdje je na burzi rada, bez velike nade da bi uskoro mogli doći do posla, gotovo 350 tisuća ljudi, u zemlji u kojoj umirovljenici kopaju po kontejnerima, gdje deseci tisuća radnika rade, a ne dobivaju plaće, u zemlji u kojoj svakodnevno propadaju tvrtke… I dok su sindikalisti na Markovu trgu mahali žutim kartonima Vladi čiji su dužnosnici bezbrižno slavili Praznik rada, šaljući tek prigodne poruke kako se mora više i bolje raditi, sirotinja se u Splitu tukla za fažol, a u Osijeku za kape i majice.
Što se to događa Hrvatima? Je li nestalo i ono malo solidarnosti i dišpeta da zajednički dignemo glas protiv sveopćeg raslojavanja i osiromašivanja radnika? Odgovor na ova i druga pitanja potražili smo među sociolozima i politolozima, stručnjacima koji barem donekle mogu rasvijetliti ovaj aktualni, običnom čovjeku nerazumljiv društveni kontrapunkt. Zaključak je jednoglasan: danas jurišaju na grah, a već sutra krenut će na nevidljive centre moći koji im demontiraju socijalnu državu i pretvaraju ih u roblje.
− U Hrvatskoj su sva svjetla pogašena. Ljudi su puni bijesa i ljutnje, posebno mlađa generacija. Na žalost, to nezadovoljstvo nema tko uobličiti i usmjeriti. Vlada postupa kao agent krupnoga kapitala, a da to ne čini, taj bi kapital pobjegao iz Hrvatske. Zato je na djelu demontaža socijalnih institucija i socijalne države. Pogledajte koja se sve prava pokušavaju dokinuti izmjenama Zakona o radu − kaže sociolog prof. dr. Vjeran Katunarićs Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
− Ne može se reći da Vlada ne reagira i na pritiske odozdo. Osobito prije izbora, kad su se prosipale populističke parole i obećanja. Izbori su završeni, vrata su se zalupila. Za godinu-dvije, ako ne bude rezultata, čekaju nas nemiri. Ovo je blaža repriza onoga što se događalo u Južnoj Americi, Africi. Demontažu socijalne države moramo spriječiti ulaskom u EU. Ja još vjerujem u reformske procese. Na žalost, ovdje nema koncepta. Zašto?
Zabranjeno je planirati na duge staze. Ovi što nam to danas rade ili su iluzionisti ili imaju loše namjere. Stvara se pomutnja. Državu nam pretvaraju u kasino u kojoj su na dobitku mešetari, lopovi, kockari. Pogledajte što se događa oko ovih suđenja u Hrvatskoj. Javnost vidi samo vrh sante leda − ističe dr. Katunarić.
Sličnog je mišljenja i njegov kolega s fakulteta, sociolog i pedagog prof. dr. Vlatko Previšić.
− Ako ljudi jurišaju na grah, kopaju po kontejnerima, rade bez plaća, pitam se gdje su. Zašto ne prosvjeduju? Ili možda to što nam govore uopće nije istina. Ja mislim da postoji siva zona u glavama ljudi i to se mora prekinuti. Osobno kao demokrat vjerujem u demokratsku revoluciju i ona će se dogoditi. Nije to revolucija u kojoj će se jurišati na Zimski dvorac ili Bastilju i pri tome ginuti.
Nisu ispunili očekivanja
Ljudi u Hrvatskoj izrazili su se na izborima i izabrali su novu Vladu, a sada su razočarani. Uviđaju da neki uopće nisu sposobni raditi neke poslove kako bi ispunili njihova očekivanja. S toga gledišta, kao traženje izlaza, moguće su demokratske revolucije. Ne odnosi se to samo na vlast, nego i na one koji kolaboriraju s njom gdje je najzanimljivija ona koja je nevidljiva, a to je bankarska elita.
Nisu banke upropastile samo pojedince i tvrtke, nego upropaštavaju cijele države. Mogu se očekivati juriši na te nove centre moći. Mi danas imamo neformalne saveze između banaka i korporacija, odnosno pojedinaca koji rade na štetu naroda. Morate znati da imamo i duhovne centre moći, pri čemu mislim na Crkvu − naglašava dr. Previšić.
− Može li društvo, i dokle, ovako funkcionirati, pitanje je i sustava vrijednosti. Ljudi su se razočarali u nositelje sustava vrijednosti i to neminovno vodi prema raspadanju. To je vrlo opasna situacija. Što razočarani ljudi rade? Ako jedni posežu samoubojstvima, nije teško zaključiti što sve još mogu − tvrdi dr. Previšić.
− Ove godine gladni su se ljudi tukli za grah, a već iduće imat ćemo druge slike. Izlazak na ulice je neminovan. Ljudi polako uviđaju i osvješćuju se da je Vlada produžena ruka korporatista, sve više osjećaju da su njihovo roblje. Globalno se detektiraju vlade koje rade protiv svoga naroda. Zakonom spojenih posuda, poput Ukrajine, rast će otpor koji neće biti moguće kontrolirati − kaže zadarski sociolog prof. dr. Zlatko Miliša.
Što ekonomisti kažu na sve to? Prof. dr. Ivan Lovrinović tvrdi da je apatija najopasnija.
− To je zatišje pred buru. Vladajući ne odstupaju od modela gdje se vrše pritisci za otpuštanje radnika i smanjivanje plaća. Ljudi su izgubili vjeru u sve. Unatoč svemu, ljudi ne izlaze masovno na ulice, nego se tuku za grah. To je i psihološki i sociološki fenomen. Kao da se čeka neka nova snaga, i kad izostane, slijedi nekontrolirani bunt − upozorava dr. Lovrinović.
MARIJAN DŽAMBO l SD