Vareš. Malo mjesto u srednjoj Bosni, poznato po zlatu, ljudima neobičnih političkih preferencija i po – kao i, nažalost, mnoga druga srednjobosanska mjesta, progonu Hrvata u proteklom ratu.
U Varešu je 1991. živjelo nešto više od 9 tisuća Hrvata, oko 6 tisuća i 700 Muslimana, oko 3 tisuće i 600 Srba, a Jugoslavena i nacionalno neodređenih je bilo 2071 odnosno 758.
Piše: Ivan Crnjac, Bild.ba
Danas je za oko 68 posto Hrvata manje, a Bošnjaci su najbrojniji. Hrvata je, po popisu iz 2013., 2820, Bošnjaka 5447, dok su Srbi doslovno nestali! Od prijeratnih 3 tisuće i 600, danas ih je tamo, službeno, svega 189. Iščezli su potpuno i Jugoslaveni i nacionalno neopredijeljeni građani pa ih je u odnosu na prijeratnu 1991. danas tamo svega 436.
Od 22 203 stanovnika u 1991., što je upriliku respektabilno, cijeli je gradić spao na njih 8 892.
Bošnjaci/Muslimani u Varešu nisu bili većina ni na ranijim popisima. I 1971. i 1981. ih je bilo oko 28 posto. Dodamo li im sve Jugoslavene i nacionalno neopredijeljene građane, Bošnjaci/Muslimani na tim popisima nikad nisu činili niti trećinu stanovništva.
Situacija je danas drukčija pa je Bošnjaka, po zadnjem popisu, 61 posto.
Ipak, načelnik općine je Hrvat. HDZ-ov Zdravko Marošević. Jasno je da ga biraju (i) Bošnjaci, ali mještani Vareša kažu da je on OK i da s njim nemaju problema. Neobične političke preferencije i, kažu domaći, tolerantna sredina.
Problema s načelnikom iz HDZ-a nemaju, ali imaju, očito, sa stijegom hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini kojeg su odlučili srušiti iako se nalazi na površini koja je privatna. Vlasništvo RKC osobno!
Zamislite sad taj moždani sklop, onog siledžije koji se naziva sportašem i svih ostalih Varešana koji su odlučili provesti akciju micanja hrvatskog stijega ispred katoličke crkve, u gradiću u kojem su Hrvati kao narod devastirani.
Pogledajte brojke! Usporedite 1991. i 2013. i bit će vam jasno da su tu Hrvati izgubili praktički sve. Pa s 9016 su došli na 2820! I vi imate volje, želje, energije… ići tim ljudima rušiti stijeg? A grupacija nacionalna kojoj pripadate u tom gradu čini preko 60 posto? To ne može biti normalno.
To više nije nacionalizam, čak ni šovinizam. To je čisto iživljavanje. I to je ono što je pogrešno u rušenju tog stijega. Iživljavanje nad ljudima koji su demografski devastirani i potpuno iščezli u 30 godina. Dobro, ne potpuno, ali brojke su jasne! To je ogroman gubitak i da je riječ o gradu od 150 tisuća stanovnika, a ne o miješanoj, maloj sredini koja ima tendenciju smanjenja stanovništva.
Ono što smo jučer vidjeli u Varešu, nažalost, nije izoliran slučaj nego politika kontinuiteta. Isto se dogodilo i na općim izborima 2018. kada je više od 200 tisuća ljudi, pretežno Bošnjaka, odlučilo pokazati svojim susjedima i sudržavljanima da ih mrzi i izabrati Željka Komšića.
Isto bi se, nažalost, sutra dogodilo i pred Kosačom ili u Grudama. Da mogu, razni bodibilderi i siledžije, skinuli bi i tamošnje stjegove.
A sve to čine jer ne mogu prihvatiti najelementarniju činjenicu: Bosna i Hercegovina je država tri jednakopravna i konstitutivna naroda. Jednostavno da ne može biti jednostavnije.
Ovakvim potezima se i Hrvatima i katolicima pokazuje da za njih u BiH nema mjesta. Da mogu biti katolici i Hrvati samo privatno.
Danas smeta jarbol i na njemu okačena zastava, sutra će smetati križ, sljedeći tjedan ime i prezime… To je BiH kakvu neki, nažalost, žele.
Krajnje je vrijeme da Hrvati jasno i nedvosmisleno poruče kako neće pristati na takva pravila igre. Jer bi moglo biti kasno. Ako već nije…
wpDiscuz
