Stanovnici Đakovštine i vinkovačkog kraja u šoku su. Tuga se uvukla u svakog njezinog čovjeka nakon što je odjeknula vijest kako su na putu kući iz Mostara život izgubili studenti Tena Vračević (20) iz Trnave, Domagoj Roso (21) iz Đakova, Antonija Šarić (22) iz Komletinaca i Vjekoslav Božanović (24) iz Donjeg Novog Sela, nedaleko od Nijemaca.
Slijetanje automobila u Neretvu uspio je preživjeti 21-godišnji Đakovčanin Stjepan Bošković. Studenti Sveučilišta u Mostaru automobilom vinkovačkih registracija vraćali su se iz Mostara svojim kućama u Hrvatsku. Jedini preživjeli, Stjepan Bošković, ispričao je medijima kako je neposredno prije nesreće Vjekoslav, koji je vozio auto, htio promijeniti CD. U tom trenutku nailazila su vozila iz suprotnog smjere te je netko povikao: “Pazi, skreni!”. Auto je naglo skrenuo udesno i udario u brdo te je uslijedilo višestruko prevrtanje na cesti i zemljanom proširenju s lijeve strane. Vozilo je potom stražnjim dijelom skliznulo niz strminu u Neretvu. Stjepan se uspio izvući kroz razbijeno staklo i isplivati na površinu. Ostali, na žalost, nisu…
Trnava, pitoreskno selo nedaleko od Đakova, zavijeno je u crno. Muk, tišina, bol… Malo tko je spreman govoriti o stravičnoj tragediji koja je zadesila njihovo selo, obitelj Vračević, dobru i radišnu, o kojima u selu samo dobre i pohvalne riječi imaju. Nema više njihove Tene, lijepe, nasmijane, raspjevane djevojke, uvijek spremne na pomoć. Ono malo sugovornika govori nam da ih ne imenujemo, jer, kako kažu, obitelji je i ovako previše bola.
– Nemam riječi! Bila je anđeo i likom i ponašanjem. Vijest o tome da je naša Tena poginula, odjeknula je poput detonacije. Nema nama Božića u Trnavi – kazuje nam mještanka tog sela. Tena je završila jezičnu gimnaziju u Osijeku. Uvijek vrckasta, elokventna, među Đakovčanima je ostala zapamćena i kao svojedobna sudionica dječjeg festivala Djeca pjevaju hitove, gdje se rado ‘laćala’ mikrofona.
– Bila je multitalent za sve, prelijepa, k’o anđeo. Cijela Trnava pratila je vijesti jesu li izvukli automobil, je li u njemu zaista bila naša Tena. Nažalost, potvrdilo se da jest, i da je tragično okončala – kazala nam je Tenina poznanica.
Da je poginuo Domagoj Roso, đakovački nogometaš, zaljubljenik u loptu i Hajduk, malo tko od Đakovčana može povjerovati. Jednostavno, ta informacija sjeda u uši, ali ne dopire do svijesti, kako nam reče jedan od Domagojevih poznanika. Domagojevu obitelj prati tragedija od prije više godina kada mu je nedaleko od Đakova poginuo otac.
– Njegov tata bio je policajac, a koliko se sjećam, dogodila se prometna nesreća, on je izišao na uviđaj i smrtno stradao, jer je na njega naletjelo dolazeće vozilo. Domagoj i mlađi brat ostali su sami s mamom. Uvijek mu je otac nedostajao – kaže nam jedan od njegovih prijatelja. Domagoj je pohađao Srednju strukovnu školu Antuna Horvata u Đakovu, prije nego je otišao na fakultet u Mostar. U školi je, kažu, bio uvijek spreman na svaku ‘akciju’ , ili, kako kaže njegova nekadašnja razrednica Dubravka Sharmitzer, pun života!
Još 6. prosinca Domagoj je na društvenoj mreži objavio fotografiju s majkom u Mostaru, pišući: “Majka je besmrtna ljubav, ljubav koja nema usporedbe, ona kojoj donosiš svoje nevolje i kojoj je uvijek stalo. Majke su sve to i još mnogo toga”.
Tužan će Božić biti i u selima Donje Novo Selo i u Komletincima. Obitelji Antonije Šarić i Vjekoslava Božanovića jučer su bili na putu za Mostar. Antonijin stric Martin Šarić kratko na je rekao kako još uvijek ne može vjerovati da Antonije nema. Prijatelji se u suzama okupljaju ispred obiteljskih kuća Antonije i Vjekoslava, koji su u vezi od 2010. godine.
– Toliko su se radovali da će konačno doći kući na Božić, podijelili su to i na društvenim mrežama pred sam polazak. Život je tek bio pred njima… nije pošteno – suznih očiju rekla nam je Vjekoslavova prijateljica.
Danas će biti održana komemoracija na mostarskom sveučilištu, nakon čega će tijela poginulih studenata biti dovezena u Hrvatsku, a pokopi će biti u utorak.
Na Facebook stranici Marijanskog svetišta Dragotin, koje je dio trnavačke župe, stoji sljedeća obavijest: “Zbog tragične nesreće u kojoj je stradala i naša župljanka Tena Vračević, otkazujemo nedjeljni božićni koncert”. Umjesto koncerta održana je sveta misa za smrtno stradale mlade. “U svome kraljevstvu Gospodine nagradi ih za sve ono dobro i plemenito što su ugradili u svoje obitelji, među prijatelje, u Crkvu i društvo, a nama daj snage da živimo za one ideale koje su oni nesebično živjeli”, stoji u obavijesti.
Ljudi smo i slabi smo. Teško ćemo izbjeći ovih adventskih, tj. božićnih dana ne optužiti Boga za tragediju koja se dogodila. Mnogi će pomisliti: “Kakav je to Bog pa je dopustio da djeca koja su hrlila svojim toplim domovima u slavonske širine završe u dubinama hladne Neretve?” No na to i na takva pitanja već tisućljećima nema odgovora. Koliko god sam u životu promislio, pročitao, preživio i napisao, ne mogu pronaći prave riječi kojima bih bar djelomice opisao bol, tugu i prazninu nastalu nakon gubitka života četvero mladih ljudi, studenata Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, napisao je na svom FB profilu profesor dr. Ivo Lučić. Sve svete knjige počinju mi sličiti na površno sročene skripte pomoću kojih slabi đaci nastoje položiti teške ispite, a sve riječi utjehe zvuče prazno i neuvjerljivo poput studentskih isprika zbog kašnjenja ili neispunjenih obveza. Kršćani patnju prihvaćaju kao dio svoje ljudske egzistencije strpljivo noseći svoje životne križeve i duboko vjerujući u uskrsnuće. Samo tako naši životi i naše smrti imaju smisao. Jedino tako možemo doista vjerovati da su naši dragi pokojnici već danas na boljem svijetu od ovoga na kojem su nas ostavili.
Izraze sućuti obiteljima, rodbini i župama četvero stradalih studenata, uputio je i đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić. “S dubokim osjećajima zajedništva želimo se povezati s vama u ovim teškim trenutcima te vam izraziti svoju najiskreniju sućut. Želimo da vam ljubav i solidarnost s kojima vam pristupamo bar malo ublaže bol koju sada proživljavate. Pokraj naših gesta sućuti stoji nešto mnogo jače: utjeha kršćanske nade koja nam navješćuje uskrsnuće, istinu koju nam je pokazao naš Spasitelj, Isus koji se za nas rodio kao smrtni čovjek, koji je za nas umro i uskrsnuo te nam obećao i pozvao nas da nakon smrti i mi živimo u vječnom, besmrtnom zajedništvu s Njim. To nam je snaga vjere kojom najsrdačnije želimo osnažiti i vas, povjeravajući vas Božjem blagoslovu da vas utješi i uvijek vam obnavlja životnu snagu”, stoji u izrazima sućuti nadbiskupa Hranića.
Maja MUŠKIĆ l Glas Slavonije
wpDiscuz