Islamistički teror nije utemeljen u uvjerenju terorista kako su kulturno i religijski nadmoćni, već suprotno: osjećaju se jadno
U tekstu objavljenom u New York Timesu slavni slovenski filozof Slavoj Žižek izruguje se islamskim ekstremistima iz Islamske države (ISIL-a, po starom nazivu Islamic state of Iraq and Levant) i pokazuje kako su oni sve samo ne ono za što se predstavljaju, a to znači duboki, uvjereni vjernici.
Postalo je uobičajeno zadnjih mjeseci, piše Žižek, zaključivati da je uspon ISIL-a posljednje poglavlje duge priče o buđenju bivših kolonija, koje ustaju protiv arbitrarno ucrtanih granica iscrtanih voljom velikih sila nakon Prvog svjetskog rata, te isto tako poglavlje u borbi protiv načina na koji globalni kapitalizam podriva moć nacionalnih država.
Istinski strah
No ono što izaziva istinski strah i konsternaciju su javni istupi ISIS-a koji jasno pokazuju, ističe Žižek, da glavni zadatak države nije osiguranje dobrobiti svoga stanovništva, poput zdravlja i borbe protiv gladi, nego je najvažnije od svega brinuti se o njihovu vjerskom životu i pridržavanju religijskih propisa. I to je razlog zbog kojeg ISIS ostaje manje ili više ravnodušan prema humanitarnim katastrofama na svome području: očito je njihov moto “brini se o religiji pa će se blagostanje brinuti samo o sebi”, zeza se slovenski filozof.
No jesu li teroristi, pita se Žižek, doista vjerski fundamentalisti u pravom značenju riječi? Jesu li oni istinski vjernici? Nisu, ruga im se u lice: ono što ih suštinski razlikuje od svakog pravog fundamentalista, bio on tibetanski budist ili američki amiš, to je ljutnja prema nevjernicima.
Izostanak ljutnje
Karakteristika svakog pravog fundamentalista je totalni izostanak ljutnje i zavisti, duboka ravnodušnost prema načinu života nevjernika. Ako su današnji takozvani fundamentalisti doista pronašli svoj put prema Istini, zašto bi se osjećali ugroženima od nevjernika? Kad se, recimo, budist sretne s nevjernikom, on može samo dobronamjerno zaključiti kako je hedonistova potraga za srećom lažna i samoobmanjujuća. No ovi tobožnji fundamentalisti, ti teroristi-islamisti duboko su povrijeđeni, ugroženi pa i fascinirani grešnim životom nevjernika. Toliko da bi čovjek pomislio da se, boreći se protiv tuđih grijeha, u stvari bore s vlastitim iskušenjima!
Nemaju uvjerenja
I to je razlog zašto su takozvani fundamentalisti ISIS-a sramota za istinski fundamentalizam, zaključuje slovenska filozofska zvijezda. Duboko u sebi teroristi su svjesni da im nedostaje istinske vjere i njihovi nasilni ispadi dokaz su toga. Koliko krhka mora biti vjera muslimana koji se osjeća ugroženo glupim karikaturama u niskotiražnom danskom listu? Islamistički teror nije utemeljen u uvjerenju terorista u njihovu superiornost i odlučnost da brane svoj kulturno-religijski identitet od napada globalne konzumerističke civilizacije nego, paradoksalno, baš u tome što se osjećaju inferiorno i ugroženo, razotkriva Slavoj Žižek. Dakle, da bi bili pravi fundamentalisti, fali im istinskog, dubokog uvjerenja u vlastitu superiornost.