SLAVEN RAGUŽ: Previše je koincidencija da bi se radilo o pukoj slučajnosti

Tenzije u gradu na Neretvi dostižu vrhunac. U noći s nedjelje na ponedjeljak miniran je spomenik poginulim pripadnicima Armije Bosne i Hercegovine, postavljen u travnju prošle godine kao odgovor na onaj podignut poginulim pripadnicima HVO-a. O počiniteljima i motivu ovog zvjerstva može se samo nagađati. Istraga MUP-a Hercegovačko-neretvanske županije je u tijeku.
Spomenikom na spomenik
Podsjećamo, nakon otvorenja nove mostarske gradske vijećnice u ožujku prošle godine, braniteljska udruga ‘Zavjet’ postavila je obnovljeni spomenik osmorici pripadnika VP HVO Livno koji su poginuli baš na tom mjestu 1993. godine. Na toj je lokaciji od 1996. stajao drveni križ, a uređenje okoliša povodom obnove gradske vijećnice stvorilo je preduvjete za postavljanje novog spomenika koji je autorsko djelo akademskog slikara Andreja Gvozdena, sina poginulog pripadnika HVO-a.
Nekoliko dana nakon toga, kao reakcija na spomenik podignut od strane udruge ‘Zavjet’, samo nekoliko metara dalje u krugu vijećnice, protupravno i bez potrebnih dozvola postavljen je spomenik poginulim pripadnicima Armije Bosne i Hercegovine. Iako su spomenik po kišnom vremenu iz kombija doslovno izbacili nepoznati počinitelji, zbog krhke političke situacije u gradu i delikatnosti međuetničkih odnosa ostavljen je na mjestu na kojem je zatečen. Taj spomenik je sinoć miniran i teško oštećen.
Iza svega stoji borba oko izmjena Statuta
Postoje indicije kako se protupravnim postavljanjem spomenika poginulim pripadnicima Armije BiH željelo isprovocirati hrvatsku reakciju i Mostar još jednom prikazati kao ‘grad slučaj’. No, hrvatski politički lideri su zajedno s građanstvom grada na Neretvi pronašli dovoljno razumijevanja i pijeteta za poginule sugrađane te su neprimjerene reakcije popraćene vandalizmom s hrvatske strane u potpunosti izostale.
Iako je motiv za sinoćnje zvjerstvo gotovo očigledan, a radi se o međuetničkoj netrpeljivosti, kad je Mostar u pitanju stvari ipak treba gledati iz šire perspektive.
Još od studenog 2010. godine kad je Ustavni sud BiH zatražio djelomičnu preinaku diskriminatorskog Statuta Grada Mostara, bošnjački politički lideri kontinuirano stvaraju tenzije u želji da na što duži period odgode izmjene Statuta. Po još uvijek aktualnom Ashdownovom statutu, prema kojem se isti broj vijećnika u Gradsko vijeće Mostara bira s područja šest bivših općina iako imaju prilično različit broj birača, hrvatski glas ne vrijedi koliko bošnjački. Primjerice, većinski hrvatsko izborno područje Jugozapad ima oko 45 000 birača, dok većinski bošnjačko Sjever ima svega nekoliko tisuća, a biraju jednaki broj vijećnika.
Iako je Ustavni sud BiH naložio samo blage preinake izbornih jedinica u Mostaru, već više od dvije godine traje politički rat za Mostar. Hrvati žele jedinstveni grad, a dominantne bošnjačke političke opcije u Mostaru žele podjelu grada na općine po etničkom principu.
Repriza Starog mosta?
Analizirajući političku situaciju u Mostaru lako se dođe do zaključka kako hrvatskoj strani ni najmanje ne odgovara ovaj skandalozan sinoćnji čin kojim se udara na ljudsko dostojanstvo. Uzmemo li u obzir kako dosad s hrvatske strane nije pokazana ni najmanja želja da se spomenik ošteti ili na bilo koji način oskvrne, postaje sve jasnije kako je posrijedi možebitno repriza obavještajnih djelatnosti koje su pratile uništenje Starog mosta 1993. godine.
Podsjetimo, predsjedatelj sudskoga vijeća Haškog tribunala u slučaju ‘Jadranko Prlić i ostali’, sudac Jean-Claude Antonetti, tijekom suđenja je izjavio kako nije dokazano da su snage Hrvatskog vijeća obrane (HVO) srušile Stari most u Mostaru. Unatoč dvadesetogodišnjoj protuhrvatskoj kampanji s elementima obavještajnog rata protiv hrvatskog naroda, sve više indicija i nepobitnih dokaza govori kako Hrvati nisu srušili Stari most. Ako ga nisu srušili Hrvati, logika govori kako su ga srušili Bošnjaci kako bi demonizirali Hrvate i njihovu borbu za ravnopravnost i političku samobitnost u Bosni i Hercegovini.
Miniranje spomenika poginulim pripadnicima Armije Bosne i Hercegovine kao anticivilizacijski čin nažalost također pokazuje elemente obavještajnog rata protiv Hrvata u svrhu stjecanja moralne i političke prednosti pri dogovoru oko izmjena diskriminatorskog mostarskog statuta. Možda više nego ikad, od iznimne je važnosti da okolnosti pod kojima je učinjen ovaj vandalski čin budu rasvijetljene uspješnom policijskom istragom MUP-a Hercegovačko-neretvanske županije i sudskim epilogom.