Jedan od popularnijih političara u Hercegovini svakako je Slaven Raguž predsjednik GO HDZ 1990 Mostar.
Kako je pred njegovom strankom sabor stranke i izbor predsjednika novinari sa hercegovina.info porazgovarali su sa njim i evo što je rekao za njihov portal.
Kako gradski odbor gleda na skore stranačke izbore?
Sabor 06.07. je svojevrsna prekretnica za HDZ1990, jer stranka ima drugu prigodu postati važniji faktor na političkom nebu u BiH. GO Mostar HDZ1990, kao najjača stranačka organizacija je, dakako, svjestan važnosti trenutka i svoje odgovornosti. Kroz demokratski proces kandidiranja za stranačke strukture i proces glasovanja na Saboru nametnuti ćemo se kao faktor u cijelom tom procesu. Prezentirati ćemo i promovirati model funkcioniranja stranke kao sredstva za ostvarivanje političkih ciljeva u skladu sa načelima za koje se zalažemo i koji će biti kategorički otklon od funkcioniranja stranke kao privatne tvrtke, sa privatiziranim ograncima na terenu, kao što je to bio slučaj do sada. U Mostaru smo uspjeli u tome, ljudi su prepoznali naš rad, uvjeren sam da ćemo to uspjeti i na višim razinama.
Nije li malo nedemokratski da se samo jedan kandidat kandidirao za predsjednika?
U HDZ-u 1990 taj proces je, dapače, demokratskiji nego u bilo kojoj stranci u BiH. Kandidacijski postupak je još uvijek otvoren i to sve do samog sabora. Dakle, nema govora o nedemokratskom postupanju, niti to znači kako će biti samo jedan kandidat, a u koliko bude samo jedan kandidat to će biti rezultat procesa, a ne prethodno donijete odluke. Nedemokratski bi bilo kad bi se pobjednik sa stopostotnom sigurnošću znao mjesecima prije samog sabora, ili kad bi isti bio izabran jednoglasno, kao što je to slučaj kod drugih i jačih stranaka. Većina tih stranaka kiti se demokracijom i demokratskim standardnima,usuđuju se upirati prstom u HDZ1990, a sami vodstvo biraju po sjevernokorejskom modelu.
Znači li odustajanje Bože Ljubića za predsjednika stranke i njegovu političku smrt?
Bez obzira što tko mislio, smatram njegov potez odgovornim i korektnim. Konstantno govorimo kako se mora dogoditi smjena generacija naših političkih dužnosnika, prema tome potez u kojem se jedan politički lider nakon određenog perioda i pređenog puta povlači i otvara prostor drugima, mora se cijeniti. Imajući u vidu njegovu reputaciju koju ima u međunarodnim krugovima, a i unutar cjelokupnog političkog korpusa unutar BiH smatram da će njegova riječ imati određenu političku težinu, makar kroz institucije HNS-a, što je i on najavio. Sam je priznao da je vrijeme za nove ljude i to se mora pohvaliti, a kad jedan politički lider to shvati i djeluje u tom pravcu, to nikako ne znači političku smrt, nego političku mudrost.
Pojedini mediji su objavili tekstove koji govore da će HDZ 1990 u neku novu platformu ukoliko na čelu stranke bude Martin Raguž. Kakav je vaš stav po tom pitanju?
Ako je suditi po zanimanju i pisanju medija, kao i izjavama političkih dužnosnika iz mnogih stranaka, može se učiniti kako se za sudbinu HDZ1990 više brinu mediji i druge stranke od nas samih. Treba nazvati stvari pravim imenom. Strahovi od „nove platforme” dolaze iz HDZ-a BiH i medija pod njihovim pokroviteljstvom. Ne strahuju oni od nove platforme, nego strahuju od novog jačeg HDZ-a 1990. Ne želeći uopće biti odvjetnik Martinu Ragužu, ali kad je mogao izdati, nije izdao, dapače, ostao je dosljedan nacionalnim interesima, tada mu se tapšalo rame i stavljalo ga se u najviše strukture HNS-a, a sada je najednom postao „nagazna mina”. Nakon sabora HDZ-1990 ćemo izići jači, ali ne na račun prodaje nacionalnih interesa, nego dapače, na račun iskrene borbe za nacionalne interese. To ćemo i programski potvrditi uvođenjem u program klauzule o HNS-u kao krovnoj instituciji Hrvata u BiH koja će definirati hrvatske interese u BiH. Da li je ijedna druga stranka stavila HNS u programska načela? Naravno da u HDZ-u 1990 postoji političkih parazita koji bi prodali i dušu za još jedan mandat, ali daleko veći broj ljudi ima političkog razuma da se tome suprotstavi. Suprotstavili smo se kad se diskutiralo o ulasku u prošlu platformu, to ćemo uraditi i u slučaju da se ponovno nađemo u sličnoj situaciji. S druge strane, ne bih baš sa stopostotnom sigurnošću mogao biti siguran da bi zdrav razum pobijedio u HDZ-u BiH, kad bi se eventualno našli u situaciji odlučivanja o ulasku u neke platforme.
Može li malo konkretnije, što ako Martin Raguž, a za sada je to jedina opcija, postane predsjednik? Hoće li se dogoditi novi Budimir?
Ne razumijem zašto se mediji bave Martinom Ragužem koji bi tek u nekom budućem periodu eventualno trebao nešto postati i potencijalno napraviti nešto, a ne s ljudima koji danas obnašaju funkcije i koji danas mogu načiniti (a u neku ruku i čine) štetu. Oni koji strahuju od novog Budimira su navikli da se u osobi predsjednika identificira cijela stranka, kao da nema stranačkih institucija koje mogu biti korektiv stranačkoj politici. Ne želim uopće biti njegov odvjetnik, jer mu nije potreban. Ukoliko on postane predsjednik, imat će na plećima ogroman teret odgovornosti, što sam i njemu osobno rekao. Na njegovom umijeću i složnosti budućeg predsjedništva stranke je hoće li HDZ1990 snažnije nastaviti smjerom iznalaženja trajnog rješavanja hrvatskog pitanja u BiH, ili u smjeru političkog pozicioniranja pojedinaca koji se Martinu ovih dana intenzivno ulizuju i tapšu rame. Imajući u vidu njegovo dugogodišnje političko iskustvo uvjeren sam kako će g. Martin Raguž znati odabrati pravi put.
Hrvati su u BiH trenutno građani nekog drugog ili trećeg reda. Kada će se to promijeniti?
Promijenit će se u trenutku kada se promijene političke vrijednosti političara predstavljaju Hrvate u BiH. Politika danas služi u svrhu političkog pozicioniranja političkih aktera, a samim tim i zadovoljavanju kojekakvih svojih interesa. Politička načela, a osobito neriješeno ustavno pravno pitanje Hrvata u BiH koristi se kao smokvin list za pokriće, dok ispod hobotnica pokriva sve i radi samo za sebe, a za narod ih uopće nije briga. Tek kad se način političkog promišljanja promijeni možemo konkretnije govoriti o dugoročnijem rješenju hrvatskog pitanja u BiH. Na nama, mlađoj generaciji u svim hrvatskim strankama je da nametnemo drugačiji vid razmišljanja, bez obzira na političke stavove i ideje. Na nama je da se izborimo da istrošeni kadrovi koje smo naslijedili iz komunističke partije napuste teren za igru.
Kako gledate na sarajevske prosvjede i da li je opravdan strah nekih političara od Sarajeva?
U potpunosti je razumljiv gnjev običnog čovjeka kojeg osjeća prema političkim elitama. Međutim, od spontane i pravedne inicijative koju svatko normalan u BiH podržava, stvar se politički kompromitirala, uostalom kao što je slučaj kod svega kod nas. Inicijativa je u potpunosti ispolitizirana i iskorištena za potrebe određenih političkih opcija, što od strane onih koji tobože podržavaju prosvjednike, dodvoravajući im se, što od strane onih kojima je to „kec na desetku” da sad izbjegavaju raditi posao, za kojeg se do sada, ruku na srce, nisu baš oznojili radeći. S druge strane, imamo situaciju u kojoj resorni ministar MUP-a KS otvoreno kaže kako policija neće postupati po zakonu. Vratimo se malo unatrag. Policija je ispraznila tribinu u Širokom kad su navijači HŠK Zrinjskog ubacili par petardi u teren, a zabranili su odlazak jedno stotinjak navijača na utakmicu u Vrapčiće, bez ikakve zakonske osnove, što je uzrokovalo nerede po gradu. U Sarajevu blokirano najveće zakonodavno tijelo u državi, policija ne djeluje. Zar nisu očigledna dvostruka mjerila? Ne govorim da su trebali tjerati majke s djecom, ali bilo je tamo kojekakvih grupa koje su tukle ljude koji uopće nemaju nikakve veze ni sa Parlamentarcima, ni sa JMBG-om i koji su bili prepušteni samima sebi. Prema tome, u situaciji kada se očigledno politizira s policijom za neke ciljeve, naravno da će se tražiti opravdanje za strah od Sarajeva u smislu funkcioniranja institucija, kao i same BiH kao države.
Nedavno su u Mostaru održani prosvjedi, a prosvjednici su svoje nezadovoljstvo ispoljili pred prostorijama HDZ i SDA. SDP je ostao netaknut premda je praktički jedina partija koja je na vlasti i u državi, federaciji i županiji. Znači li to nešto?
Izgleda da je veći dio tih prosvjednika bili mladež SDP-a, ili omladina kako li se već oni zovu. Ne mogu oni protiv svojih. To i jeste problem tzv. prosvjeda što su maksimalno ispolitizirani u svakom smislu. Ne da se ne slažem s porukama upućenim najjačim strankama u Mostaru, ali ipak, mogli su počastiti malo i svoje. Mogli su doći i ispred HDZ-a 1990, ta „nijesmo ni mi šugavi”. Uostalom, navikli smo da je nevladin sektor u BiH u potpunosti politički kompromitiran i korumpiran, tako da me uopće ne iznenađuje licemjernost namjera prosvjeda ovakve vrste, niti bi ih itko trebao uzimati za ozbiljno. Treba im dopustiti, neka iziđu, malo se prohodaju, izvikaju, neka ih FTV malo intervjuira, dalje od toga neće ići niti išta postići, pa ne vidim razloga što bi nekome to trebalo smetati. Uostalom, nitko našoj mladeži ne smeta da se organizira i ode pred SDP i viče „lopovi, lopovi”.
HERCEGOVINA.info
wpDiscuz