Britanac Graham Bamford, heroj koji ne smije biti zaboravljen u BiH, na današnji dan, 29. travnja 1993. godine, usred dana se ispred Donjeg doma britanskog Parlamenta polio benzinom i zapalio u znak protesta zbog ubijanja nedužnih civila u ratu u BIH.
Slike užasa i stradanje ljudi u ratu koji je počeo u BiH 1992. godine natjerale su Bamforda na žrtvovanje.
Slike koje su u tom periodu obišle svijet budile su u ljudima različite emocije. Pojedini su zatvarali oči i okretali glavu, a bilo je i onih koji su razvijali empatiju, a među njima je bio i Bamford, koji je duboko suosjećao i patio zbog svega onoga što se događalo u BiH.
U Velikoj Britaniji, gdje je tada stanovao Bamford, stotinama kilometara od praznih BH ulica, tenkova i snajpera, vladao je mir. Međutim, u tom heroju mir nije stanovao, a njegovo stanje se pogoršalo 16. travnja 1993. godine, nakon snimaka u Ahmićima i Trusini kada su ubijana i djeca.
Dani ovog 48-godišnjaka, koji je zapravo imao sretan i skladan brak te jedno dijete, bili su provedeni u patnji, pa su tako psiholozi i poznanici koji su razgovarali s njim prije njegove smrti istakli da je bio duboko pogođen stradanjem nedužnih ljudi u BiH.
Koliko je Bamfordova žrtva bila velika i važna govori i činjenica da on ni na koji način nije bio povezan s našom državom. Također, za većinu građana je i on bio samo britansko ime i prezime bez nekog značaja i sentimenta.
Ne može se reći da je nešto drugačija situacija i danas, jer se bez obzira na njegovu žrtvu koju je podnio za BiH i njen narod, njegovo ime spominje tek 6. travnja i tokom dodjele nagrade nazvane po njemu, a koju je ustanovila Gradska uprava Grada Sarajeva 2009. godine.
I sada, 28 godina nakon njegove smrti, u glavnom gradu BiH nije izgrađen spomenik njemu u čast, iako postoji takva inicijativa Instituta za istraživanje genocida Kanada prema bh. vlastima.
Taj bi spomenik trebao biti mjesto gdje bi se svi dostojanstveno sjećali i zauvijek čuvali uspomenu na tog velikog čovjeka koji je svoj život dao želeći mir u BiH.
Njegove posljednje riječi bile su: “Britanci moraju zaustaviti rat u Bosni, pa makar i silom. Britanska armija ne mora biti čuvar časti (samo) na masovnim pogrebima. Bosanske bebe, djeca i žene čekaju strpljivo na političare da urade ono što znaju i trebaju – vojnu zaštitu. Ne trebaju stajati sa strane i mirno posmatrati”.
O njegovom djelu i šutnji koja ga je pratila režiser Nenad Puhovski je snimio dokumentarni film koji je u Sarajevu prikazan u programu “Modula memorije”.
wpDiscuz
