Fokus javnosti je prvenstveno na teritorijalnom aspektu prijedloga Biskupske konferencije BiH iz 2005. godine, tj. na činjenici da je njime predviđeno formiranje samoupravnih regija koje bi obuhvaćale dijelove oba danas postojeća entiteta, izjavio je za Dnevnik.ba analitičar Instituta za društveno-politička istraživanja (IDPI) iz Mostara Milan Sitarski. Prijedlog načelno teži ravnopravnosti konstitutivnih naroda u jedinstvenoj, cjelovitoj i decentraliziranoj državi, rekao je Sitarski, što je suglasno temeljnim načelima važećeg Ustava, ali i općenito federalizma.
„Na načelnoj se razini stoga njegovim autorima ne bi mogle upućivati primjedbe za nedovoljnu posvećenost ravnopravnosti konstitutivnih naroda i decentralizaciji države. Takve bi se primjedbe eventualno mogle utemeljiti na nedovoljnom stupnju razrade institucionalnih mehanizama za zaštitu jednakopravnosti konstitutivnih naroda, kako na razini predviđenih regija, tako i na državnoj. Razrada je takvih mehanizama nužna, obzirom da bi unatoč granicama tih regija, koliko god one bile različite od današnjih entitetskih i županijskih, u svakoj od njih također postojala neporeciva, relativna ili apsolutna većina nekoga od konstitutivnih naroda, kao što uostalom postoji i u BiH kao cjelini“, istaknuo je Sitarski.
Prijedlog Biskupske konferencije o preustroju BiH je ponovno došao u fokus javnosti nakon što je predsjednik Glavnog odbora SDA Halid Genjac izjavio kako je za stranku koju predstavlja taj prijedlog prihvatljiv. Također, cijelu priču treba promatrati u kontekstu usvajanje Rezolucije Europskog parlamenta o BiH u kojoj je istaknuto kako reforme u BiH treba zasnivati na principima federalizma, legitimnog zastupanja, decentralizacije i supsidijarnosti.
Bošnjačko-bosanski unitaristi odbijaju prihvatiti principe federalizma kao načelo uređivanja odnosa u višenacionalnim država pravdajući to tobožnjom „podjelom države“. Stoga su ponovno u fokus javnosti vratili prijedlog Biskupske konferencije jer on govori o „regijama“, koje označavaju geografske prostore.
Biskupi su u svom prijedlogu predvidjeli da se BiH podijeli na četiri multietničke regije u kojima „niti jedan narod u niti jednoj od regija ne bi trebao imati manje od 30 posto udjela u vlasti“. Problem s tim modelom je što je gotovo nemoguće danas u BiH formirati četiri multietničke regije. Danas u BiH imamo samo dva multietnička područja i to središnju Bosnu te Mostar. K tomu, formiranje regija predviđa ukidanje entiteta, što je za jedan konstitutivni narod u BiH (Srbe) potpuno neprihvatljivo.
„Obzirom na izrazitu društvenu i političku važnost nacionalne pripadnosti građana i njihovih političkih predstavnika, te na iskustva s grubim kršenjima jednakopravnosti naroda, uopćeno deklariranje namjere da svaki konstitutivni narod u svakoj od regija ima minimalno 30 posto zakonodavne i izvršne vlasti neovisno o svom udjelu u pučanstvu te regije, naprosto nije dovoljno jamstvo protiv mogućnosti ponovnog kršenja jednakopravnosti naroda. Mora se, naravno, imati u vidu da je prijedlog biskupa formuliran prije manifestiranja najtežih oblika narušavanja jednakopravnosti Hrvata, te da njegovi autori zato nisu mogli znati koje će se sve metode pravnog i političkog nasilja koristiti s tim ciljem“, rekao je.
Sitarski podsjeća kako ustavni ustroj BiH i FBiH i danas sadrži mehanizme namijenjene legitimnom političkom zastupanju i zaštiti političke jednakopravnosti konstitutivnih naroda. Iskustvo, međutim, svjedoči da niti takvi, mnogo detaljnije razrađeni mehanizmi od onih koji se spominju u prijedlogu Biskupske konferencije, nisu mogli spriječiti praksu brutalnog kršenja jednakopravnosti Hrvata pri izboru članova Predsjedništva BiH i izaslanika u Dom naroda Parlamenta FBiH.
„Zato bi provedba prijedloga Biskupske konferencije nužno pretpostavljala detaljniju razradu i konkretizaciju modaliteta minimalne zastupljenosti pripadnika pojedinih naroda, u vidu zasebnih teritorijalnih ili neteritorijalnih izbornih jedinica u kojima bi svaki narod većinom vlastitih glasova birao vlastite političke predstavnike. Pri tomu bi, naravno, presudna morala biti pripadnost birača onome konstitutivnom narodu koji ti predstavnici trebaju predstavljati. Pod tim bi uvjetima nacionalna pripadnost samih kandidata za bilo koju dužnost postala politički potpuno irelevantna“, kazao je Sitarski te dodao kako bi se moralo onemogućiti i preglasavanje predstavnika svakoga naroda u zakonodavnim i izvršnim tijelima od strane predstavnika ostala dva naroda.
„U tom slučaju bi, međutim, provedba prijedloga nosila rizik blokade političkog odlučivanja, jer bi minimalne kvote zastupljenosti predstavnika svih naroda u tijelima vlasti praktično zahtijevale postizanje konsenzusa, kako na državnoj razini, tako i u svakoj od četiri regije“, rekao je Sitarski.
J. Gudelj / Dnevnik.ba
wpDiscuz