Avaz navodi kako je prema mišljenju mnogih ova kriza najteža od Daytonskog sporazuma, a dolazi u specifičnoj godini, u kojoj se obilježavaju dva desetljeća od povijesnog potpisa, ali i genocida u Srebrenici.
”Kratkotrajno osvježenje u vidu usvajanja Zajedničke izjave o EU, a potom i aktiviranja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, pokazalo se pukom iznimkom koja je bila rezultat snažnog pritiska Njemačke i Velike Britanije te snižavanja uvjeta službenog Bruxellesa. Od europskog zamaha – ništa”, piše Avaz i dodaje kako je umjeto toga zemlja vrlo brzo kliznula u krizu goru od one iz 2014., izborne godine.
Sarajevske novine, navodeći šet ključnih točaka, navode kako i optimisti na Zapadu nerijetko kažu – morat će nam biti gore prije nego što nam postane bolje.
Prenosimo Avazovih šest točaka kolapsa:
Propast EU agende
Izjava spremnosti za EU reforme koja je potpisana bila je lagan zadatak u odnosu na formiranje pravog programa za potrebne promjene – odnosnoEU agende. Ali za usvajanje EU agende ova vlast nije imala dovoljno kapaciteta.
Odbijanje iz RS samo je jedan razlog, dok je i sam tekst predložene agende naišao na niz kritika. Put do njezinog usvajanja, kao i rješenja za mehanizam koordinacije, u ovom trenutku blokiran je do daljnjega, bez ikakvih naznaka kada i kako će biti deblokiran.
Raspad parlamentarnih većina
Vlada Federacije BiH i službeno više nema parlamentarnu većinu. Vlada Republike Srpske je pred smjenom, a ni Vijeće ministara BiH više nema bezuvjetnu podršku većine u Parlamentu BiH.
Dio županijskih vlada u FBiH nije još ni formiran, a one koje jesu, poput tuzlanske i sarajevske, na klimavim su nogama. To znači da niti jedna razina vlasti u BiH ne funkcionira u cijelosti, dok je veći dio potpuno paraliziran. To je, prema svemu sudeći, rezultat pokušaja da se vlasti formiraju mimo volje građana koji su, većinski, tražili suštinsku promjenu, a dobili ono protiv čega su se borili na prosvjedima u veljači.
Financijski kolaps kuca na vrata
Rupa u proračunu FBiH iznosi najmanje 646 milijuna KM, dok je u RS taj iznos blizu 300 milijuna. Vlade nemaju gotovo trećinu potrebnog novca da isplate potrebe, uglavnom, plaće proračunskih korisnika. Bez financijske injekcije Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), do jeseni će presušiti sve blagajne. Ali MMF je čvrst u stavu da novog kredita neće biti bez reformi. A reformi nema bez funkcionalnih vlada. Unutarnji i vanjskih dug već sad rastu, a vlasti ne isplaćuju redovne obveze. Jasno je, prije konačnog kolapsa države doći će onaj financijski, koji već kuca na vrata.
Teške reforme i sindikalne prijetnje
Sve i da se vlast nije raspala, da postoji parlamentarna većina, reforme koje BiH mora provesti su dovoljno teške da bi izazvale društvene potrese. To najbolje govore žestoke prijetnje sindikalista da će prosvjedima spriječiti izmjene radnog zakonodavstva i smanjenje prava. Što će tek biti kada i ako zbog smanjenja javne potrošnje krenu otkazi i snižavanja plaća? Socioekonomske reforme koje su ove vlasti pristale provesti nisu mačiji kašalj. Možda im je, stoga, i jedini izlaz da ih zbog krize vlasti koju su izazvali nikad ne provedu.
Tenzije u regiji
Nevolja nikad ne dolazi sama. Tenzije u regiji, posebno u Makedoniji, na Kosovu, ali i (ne)suočavanje Srbije sa zločinačkom prošlošću ne doprinose, zasigurno, ni stabilizaciji u BiH. Utjecaj vanjskih faktora uvijek je u BiH bio značajan, posebno u vremenu kada se interesi velikih sila prelamaju preko Balkana. Bespotrebnim kompliciranjem odnosa s Crnom Gorom u vezi sa Sutorinom naše su vlasti doprinijele tenzijama u regiji.
Izazov borbe protiv nasilnog ekstremizma
Pošast terorizma i nasilnog ekstremizma globalna je opasnost koja se ne smije potcijeniti. BiH će, htjela ili ne, biti dio svjetskih napora u borbi protiv prijetnje koja ne bira žrtve. Jer, ako ove bh. vlasti ne budu kooperativni partneri, međunarodna će koalicija pronaći druge. Država će dugoročno biti obvezna angažirati značajne kapacitete, logistiku i institucije u borbi koja neće biti ni laka ni jednostavna. Ali drugog izbora nema.