Opet je u zemlji koja ionako proizvodi višak povijesti, povijesni tjedan.Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Opet je u zemlji koja ionako proizvodi višak povijesti, povijesni tjedan. Počeo je u srijedu u Sarajevu, pod ravnanjem europsko-američkog tandema Angelina Eichhorst i Matthew Palmer, a nastavio (i dalje) pod paskom međunarodnih tutora u Neumu
A o trenutačnom ozračju, o kojem direktorica pri Europskoj službi za vanjske poslove i specijalni izaslanik SAD-a za izbornu reformu pojma nemaju, najbolje svjedoče neke od izjava čelnika bošnjačkog bloka, koji se, inače, usput udaraju i u tzv. probosanska prsa – junačka!
Neki drugi Hrvat
Započelo je krajem godine kada je Ljiljan Zlatni, na pitanje novinara beogradskog Danasa što će se dogoditi ako novi izborni zakon ne bude donesen na vrijeme pa HDZ bojkotira izbore, odgovorio ko iz topa: „Bojkot priželjkujem. Bilo bi odlično kada se ta profašistička stranka u savezu s Dodikom nikako ne bi pojavljivala na izborima. Od toga bi najveću korist imali Hrvati u BiH, jer bi tada lakše bili izabrani neki drugi Hrvati.“
Jasno, taj bošnjački gazija je taj „neki drugi Hrvat“, zapravo, po atestu njegovih dugogodišnjih političkih sponzora „pošteni Hrvat“. Dakako, ova je njegova histerija po beogradskom tisku dio predizborne kampanje koja će – nema dvojbe nikakve! – rezultirati četvrtom bošnjačkom prevarom i instaliranjem toga, kako je ispalio u srijedu povodom 20-godišnjice prijema BiH u Vijeće Europe, po nacionalnosti Bosanca i Hercegovca i etničkog Hrvata?!
Istina, taj se bošnjački pulen Parlamentarnoj skupštini VE obratio (samo) putem Zooma, jer ga je – peti ili šesti put, nitko više ne broji! – spopala korona, pa mu je možda i to stanoviti alibi za tvrdnju kako je, eto, tri u jedan: Bosanac, Hercegovac i – Hrvat. Baš tim redoslijedom… Ali, svi oni koji misle kako se taj (narodni) heroj precjenjuje, zaboravljaju da je riječ o – gaziji. Bošnjačkom!
Gazija je to!
A kad smo već kod rečene zaraze, kojoj – začudo! – ni gazije ne odolijevaju, treba podsjetiti kako se ona manifestira i upalom grla ili, ne daj, Bože, pluća. A baš su istaknuti bošnjački dužnosnici prošloga tjedna upalu uveli u politički vokabular. Poglavito je pritom zanimljiv „slučaj Softić“. Taj je potpredsjednik Temeljne u Bošnjaka u intervjuu jednome portalu pozvao na kompromis SDA-HDZ glede Izbornog zakona. Žurno je, iz, podjednako s lijeva i s desna, bošnjačkih redova optužen da je pozvao na uvođenje aparthejda. Slijedom čega je na svojoj koži osjetio kako se i najmanja mogućnost kompromisa unaprijed proglašava izdajom.
Samo nekoliko dana potom, na novinarsko pitanje je li kompromis (uopće) moguć, vidno pokolebani prvi ispod Izetbegovića II. odgovara: „Da vam budem iskren, prije ove izjave koja je završila u usputnom intervjuu bio sam puno optimističniji, sada vidim da je stanje pod psihozom i upalom i bojim se da smo dalje od onoga što bi se moglo protumačiti kao neka vrsta rješenja u BiH.“
Isti Alija!
S ovom pesimističkom opservacijom esdeaovskog dočelnika, korespondira i viđenje prvog u Bošnjaka. Reagirajući na mogućnost, koju su u Ankari navijestili Recep Tayyip Erdoğan i Aleksandar Vučić, da o BiH pregovara (i) trilaterala Ankara-Beograd-Sarajevo, Bakir je, pa gotovo, citirao razočaranog zazivača kompromisa – Safeta: „U puno boljim atmosferama, kada smo bili relaksirani prije 15 ili sedam godina, nismo uspijevali. Sada u ovom jednom upalnom stanju ne vjerujem da možemo postići, ali mi nećemo odbiti prijatelje iz međunarodne zajednice.“
I to je, u biti, pravi Izetbegović (svejedno I. ili II.!). Neka se pregovara, neka vrijeme, koje (misli?!) radi za brojnije Bošnjake, teče… Poslije čega dolazimo do još jednog, zapravo dvojice dužnosnika koji su nasjeli na šuplju samopromoviranog lječnika za upale. Uoči aktualnih pregovora u Sarajevu i Neumu, svoje je (bolno) iskustvo s tim sarajevskim volšebnikom evocirao Zoran Milanović.
„Prvo se nađe sa mnom. Mene nazove Stipe Mesić, pa ja kažem može. Razgovaramo u četvero (još je nazočio, op. aut., predstojnik Ureda predsjednika Hrvatske, Orsat Miljanić), sve je zapisano. Pa ja nešto predložim, pa idemo u realizaciju, pa ja to dovedem u nekakvu zrelu fazu, pa onda on: ‘Joj, pa nisam ja to tako mislio’…“
Tko nas zavadi, brate?!
Ma, čim je balkanski prvak u pričanju viceva bio posrednik, jasno je kako je to u startu bio ćorav posao. Upao je, dakle, hrvatski predsjednik u klopku starih prijatelja. Uostalom, Milanovićev sarajevski gost iz Predsjedničkih dvora i umirovljeni strastveni pjevač (po dijaspori…) Jure i Bobana, o BiH misle isto. Skromno bošnjački! Konačno, Ljiljan Zlatni u Zagrebu može pokucati samo na jednu adresu onu – Stipinu! Privatnu, naime. Uz to, čudim se Zokijevu čuđenju na ono (kronično) Baketovo: “Joj, pa nisam ja to tako mislio…“ Riječ je, naime, o obiteljskom (općeznanom!) nasljeđu. Ili: od oca je ostalo sinu. Izetbegović I. nije ni krio kako jedno misli ujutro a drugo poslijepodne. Makar je (tu) bio iskren – Alija…
Ali, ‘ajde što je Alijin jedinac nasukao Milanovića… Pao je, međutim, i hrvatski premijer, po, doduše, svjedočenju prve njegove žrtve. „… Onda navuče Plenkovića pa se nađu u Dubrovniku, pa onda kaže ‘tko nas zavadi, brate!?’ – nas Bošnjake i Hrvate, pa mi smo najbolji supstrat na svijetu, a Srbe treba gurnut“, svjedoči hrvatski predsjednik o još jednoj Bakirovoj nepodopštini iz Prevarene naše.
Kupuje i čeka
Sve u svemu, što bi kazao čovjek koji je prvi upao u zamku, Izetbegović se ponaša kao seoski abadžija – kupuje komade platna i čeka da prođe što više vremena kako bi se Hrvati izludili i umorili. Nakon čega što doli, baš kao i Milanović ovoga tjedna, tužno zavapiti: „Hrvati su na vjetrometini, šaraju ih – tučedu ih nevere i bure… i kiša…“, a, evo, posljednjih dana – u Bosni poglavito – i led!
Istina, studen je (više) neizdrživa. Nije to, međutim, ništa kako ih šara abadžija Baka… Riječju, stanje je – upalno!
wpDiscuz
