Seksualni rad podijelio Europski parlament

“Imućni muškarci, koji imaju viška novca za potrošiti na je*anje, susreću siromašne žene koje se moraju je*ati da bi preživjele. Dakle, kakva veća razlika može postojati?” pita europarlamentarka Maria Noichl, zastupnica iz grupe socijalista i demokrata i samoproglašena borkinja za prava seksualnih radnica koje u industriji nisu završile dobrovoljno. Ona se zalaže za propise o seksualnom radu na razini cijelog EU-a, a to uzburkava vodu u Europskom parlamentu. “Europa je poput magneta za seks turizam”, kaže ona.

Njezin stav je jasan: Prodaja seksa nije posao, to je rodno uvjetovano nasilje i trebalo bi biti protuzakonito kupovati seks ili biti svodnik, piše Politico.

Ljudi koji rade u seks industriji – uglavnom žene, ali i muškarci, migranti i trans osobe – nisu plaćeni da “žive svoju seksualnost, nego su žene plaćene da ostanu mirne, da šute i da ne vrište”, rekla je za Politico.

Međutim, postoje neslaganja oko njezinog stajališta, a bilo je i upozorenja da bi Noichlin prijedlog mogao pogoršati uvjete rada seksualnih radnica.

Luca Stevenson, direktor programa pri Europskoj udruzi za prava seksualnih radnika (ESWA) i bivši seksualni radnik, smatra da je njezina pozicija bez poštovanja. “Kada kažete da je prostitucija rodno uvjetovano nasilje i oblik plaćenog silovanja, ono što zapravo kažete jest da seksualni radnici ne mogu razlikovati silovanje od seksualnog rada”, rekao je.

U EU-u traju žestoke rasprave o tome kako najbolje regulirati seksualnu industriju. Neki žele potpunu zabranu – stav koji obično podržavaju vjerske i krajnje desničarske skupine. Drugi vjeruju da bi seksualni rad trebao biti legalan. Nordijski model, razvijen u Švedskoj je oblik kompromisa: Legalizira prodaju seksa, dok je kupnja seksa kriminalizirana.

Noichlin prijedlog da se u svim zemljama EU-a kriminalizira kupovanje seksa i da se smanji iskorištavanje seksualnih radnika putem trgovaca ljudima razbija tradicionalne stranačke linije u Bruxellesu. Iako je njezino neobvezujuće izvješće o toj temi usvojeno u rujnu s 234 glasa, raskol u parlamentu vidljiv je u 122 suzdržana glasa i 175 glasova protiv.

Smanjenje potražnje krajnji je cilj za Noichl “jer potražnja stvara tržište”. Temeljno obrazloženje je da će ljudi s vremenom prestati kupovati seks iz straha da će biti kriminalizirani, što će smanjiti količinu seksualnog rada.

Međutim, zastupnica Zelenih Sylwia Spurek se ne slaže. “Kriminalizacija nije rješenje… Ne možemo to jednostavno zabraniti jer to isključuje seksualne radnike iz javne skrbi i zaštite”, rekla je.

To također često “dovodi do toga da seksualni radnici rade u tajnosti i da im se uskraćuje prilika da se organiziraju i poduzmu učinkovite mjere protiv iskorištavanja u seksualnoj industriji”, rekla je Monika Vana, još jedna zastupnica Zelenih u Europskom parlamentu.

Drugi, poput zastupnice češkog S&D-a Radke Maxove, protive se kriminalizaciji kupaca seksa, ali se “apsolutno slažu s elementima koji pokrivaju bolju socijalnu zaštitu, zakone o migraciji i radu te programe podrške kao najbolje alate koji ženama omogućuju da odaberu različite karijere, pa i seksualni rad ako žele.”

Prema Stevensonu iz ESWA-e, primjer Francuske, koja je usvojila nordijski model 2016., također postavlja pitanja.

Smanjenje potražnje za seksualnim radom tamo, značilo je da su seksualne radnice imale manje moći nad biranjem klijenata. To je dovelo do “povećanja slučajeva HIV-a među najmarginaliziranijim seksualnim radnicima”, dok su nasilni incidenti postali učestaliji, rekao je. U nekim zapadnim zemljama, i do 70 posto seksualnih radnika su migranti, što ponekad ometa njihov pristup uslugama socijalne i zdravstvene skrbi, navodi se u dokumentu Globalne mreže projekata seksualnog rada.

Stevenson kaže da je nordijski model “ekstremno antifeministički” i “ignorira kapacitete žena i drugih ljudi da donose odluke o vlastitom životu”.

Tehnički gledano, EU ne odlučuje o zakonima o seksualnom radu, ali Noichl želi da zemlje članice “odluče usvojiti europska pravila” ili da, misli da je to brže, korak po korak, jedna za drugom zemlje usvoje nordijski model.

Stevenson, s druge strane, smatra da bi zakonodavci trebali “sjesti sa seksualnim radnicima i raditi na pronalaženju dugoročnih rješenja za socijalna pitanja.

“Nažalost, toliko su uvjereni da su kriminalizacija i ukidanje potražnje jedini pristup da nemamo nikakve smislene odluke”, rekao je.