Bilten SDA Slobodna Bosna je napravila anketu s pitanjem „Podržavate li ideju da se za člana Predsjedništva mogu kandidirati samo osobe rođene u BiH?“, a “začudo” čak 81 posto sudionika ankete odgovorilo je da podržava tu ideju.
– Veliku buru posljednjih dana u BiH izazvala je rasprava na temu da li bi osobe koje nisu rođene u BiH trebale imati pravo da se bore za najviše funkcije u ovoj državi. Sudeći prema reakcijama, i samo pokretanje diskusije o ovoj temi najviše je pogodilo predsjednika SBB-a Fahrudina Radončića, pa su tako njegova medijska glasila nekoliko dana uzastopno nadugo i naširoko širila linč prema svima koji su se uopšte usudili otvoriti ovo pitanje, dovodeći ih čak i u vezu s fašizmom, Vojislavom Šešeljom i velikosrpskim politikama – piše Slobodna Bosna, te nastavlja:
– Ne treba ni čuditi ako se uzme u obzir da se radi o osobi rođenoj u Crnoj Gori koja uz to i nije baš naročito potkovana teorijskim znanjem. Ovom temom se pozabavila i Slobodna Bosna, objasnivši čitateljima, bh. javnosti, ali i samom Radončiću da pravilo da samo osobe rođene u nekoj zemlji mogu postati i njeni predsjednici, nije nikakav fašizam, nego naširoko prihvaćen zakon u mnogim razvijenim demokratijama svijeta, uključujući i vodeću svjetsku silu SAD. Razlog je krajnje jednostavan i logičan: na taj način garantuje se da državom upravlja osoba koja je odrasla u skladu s vrijednostima i tekovinama koje u njoj vladaju, te se u startu sprječava mogućnost da osobe koje dolaze iz drugačije kulturološke paradigme naruše harmoniju nekog društva.
Tim povodom Slobodna Bosna je napravila anketu s pitanjem „Podržavate li ideju da se za člana Predsjedništva mogu kandidirati samo osobe rođene u BiH?“
Odziv je bio enorman. U svega nekoliko dana glasalo 65.000 osoba, a stav čitalaca krajnje je jasan – preko 81 posto anketiranih se izjasnilo da osobe koje nisu rođene u BiH ne bi trebale imati pravo da se kandidiraju za Predsjedništvo. Iako zakoni BiH dozvoljavaju svakom ko posjeduje državljanstvo BiH, bilo rođenjem ili naknadno stečeno kao Radončić da se kandidira za bilo koju funkciju, većina građana očigledno smatra da bi tu poziciju smjele obnašati samo osobe rođene u ovoj zemlji.
Naravno, cijelu priču Radončić je pokušao preokrenuti na spin da se radi o „lovu na Sandžaklije“ i stigmatizaciji sandžačkih Bošnjaka, što je neistina. Tu se radi o pravilu zaštite poretka neke države tako što će se pravo na najvišu funkciju ograničiti na ljude koji su rođeni u njoj bez obzira na njihovu etničku pripadnost, no to uskraćuje isto pravo svim pojedincima koji su nisu rođeni u našoj zemlji, također bez obzira na etničku pripadnost.
S obzirom da je zemlja nastala na emigraciji, upravo kako bi spriječila takav scenarij, SAD je u Ustav ugradio odredbu da samo oni građani rođeni u toj zemlji mogu njom vladati kako bi se onemogućilo da u jednom trenutku zbog velikog priliva određena grupa imigranata prostom demografskom većinom izabere svog čovjeka za predsjednika. Prepostavljalo se da upravljati Amerikom treba čovjek koji je srastao s tom kulturom i njenim vrijednostima, za šta imigranti prve generacije imaju mnogo manje šanse od ljudi koji su tu rođeni, školovali se i odrasli u toj zemlji.
Ukoliko bi ovaj zakon prošao, član Predjsedništva ne bi mogao biti ni Ejup Ganić, niti Sefer Halilović no ni Emir Suljagić. Svi su oni rođeni u Srbiji.
wpDiscuz