Bakir Izetbegović objavio je da se SDA ne žuri u vlast. Ne žuri se, kaže, jer tko bi normalan jurio u nešto što mu ionako pripada po prirodi stvari? Ova mala pauza u vladanju, tek je trenutak u kojem politički planeri SDA igraju šah s neumoljivim kalendarom. Godinu i pol dana. Toliko Trojka ima da pokaže kako su bolji. Toliko SDA ima da pokaže kako su svi ostali gori.
Naravno, sve uz neizostavno lamentiranje nad “katastrofalnim stanjem” koje je, u nekoj zavjeri svjetskih razmjera, palo baš sada, baš u krilo Trojke, kao da se SDA nikada nije ni primakla upravljanju Federacijom. A ona je samo sjedila sa strane, promatrala i vjerojatno pisala dnevnike pod naslovom “Trojka uništava sve, a mi? Mi smo bili krasni.”
OHR? Mentori iz međunarodne zajednice? Sve sami zlikovci koji su nasjeli na priču da bi se moglo vladati i bez SDA. Da je to uopće moguće, valjda bi se negdje u povijesti već dogodilo. Ovako, SDA ostavlja Trojku da “uživa u foteljama”, a u prijevodu to znači da im daje konopac i mirno gleda hoće li se objesiti sami ili će ih netko drugi povući.
A što se HDZ-a tiče, naravno da s njima razgovora nema. Nema nikakvih ozbiljnih razgovora. Možda nekih na nižim razinama, ali ozbiljnih – nikako. Kao što nikada nije bilo ozbiljnih razgovora sa strancima, nikada ozbiljnih razgovora o foteljama, i nikada ozbiljnih razgovora o ikakvim dogovorima. Samo se jednog jutra probude i gle, naši mali probosanski alqaedisti, u vlasti su.
Trojka, stisni zube. Bakir je uzeo kokice.
SDA – STRANKA KOJA JE ODAVNO TREBALA BITI ZABRANJENA
Kada predsjednik SDA Bakir Izetbegović danas mirno izjavljuje da njegova stranka “nije zainteresirana za ulazak u vlast” i prepušta Trojki da “uživa u svojim foteljama”, to nije samo jeftina politička poza, već duboko promišljena strategija. Jer SDA nikada nije ni trebala biti u vlasti – u normalnoj državi, ovakva stranka bi bila zabranjena. No, nije. Zahvaljujući OHR-u i međunarodnim mentorima, ona i dalje figurira kao nezaobilazan faktor u bošnjačkoj politici.
SDA I TERORISTIČKE VEZE: ZABORAVLJENA ISTINA
SDA nije obična stranka. To je organizacija koja ima duboke korijene u političkom islamizmu i koja je tijekom rata u BiH omogućila dolazak mudžahedina, stvaranje odreda El Mudžahid, masovne deportacije nepoćudnih nesunita, pa i izdavanje bosanskih putovnica pripadnicima Al Qaede. To je stranka koja je aktivno surađivala s radikalnim islamističkim grupama, a danas njeni lideri, uz blagoslov međunarodne zajednice, glume demokratske političare.
Prisjetimo se samo nekoliko ključnih momenata:
✔ El Mudžahid – Paravojna jedinica koju je SDA dopustila, naoružala i uključila u Armiju BiH, a koja je činila masovne zločine nad Hrvatima i Srbima.
✔ Dodjela državljanstava teroristima – Bošnjački politički vrh omogućio je dolazak stotina radikala s Bliskog istoka, čije su putovnice godinama bile sigurnosna prijetnja za Europu.
✔ Veze s Al Qaidom – Izetbegovićev režim koristio je islamske ekstremiste za ratne ciljeve, a kasnije im osigurao utočište u BiH.
I danas, SDA i njeni kadrovi imaju izravan utjecaj na institucije koje bi trebale jamčiti sigurnost države. A međunarodna zajednica? Šuti.
ZAŠTO OHR I DALJE TOLERIRA SDA?
OHR, institucija koja bi trebala biti neutralni arbitar u osiguravanju stabilnosti u BiH, godinama zatvara oči pred djelovanjem SDA. Dok je nametao zakone, smjenjivao nepodobne političare i uvodio svojevrsni kolonijalni režim, nikada nije postavio pitanje zabrane SDA. Zašto?
🔴 Geopolitički interesi – Zapadu je SDA trebala kao “njihov islam” u BiH, jer su u SDA vidjeli mehanizam kontrole bošnjačkog faktora.
🔴 Strah od radikalizacije – Zabrana SDA bi mogla izazvati bunt među islamistima unutar BiH i dijaspore.
🔴 Dugoročna strategija – OHR kroz SDA drži kontrolu nad bošnjačkim političkim tijelom, iako je ta kontrola sve slabija.
Rezultat je toksična politička situacija u kojoj radikalna, etnocentrična i islamistički obojena stranka i dalje ima ključni utjecaj na političke procese, dok se istovremeno prozivaju druge stranke za “nacionalizam” ili “antievropske stavove”.