Dok se hrvatska politička elita šepuri brojkama, običan građanin s vrećicom iz Lidla pokušava si prevesti što znači „77 posto prosjeka EU“. I je li to više od jučerašnjih 70 ili je to samo još jedna brojka na PowerPoint prezentaciji u Vladi RH.
Prema Eurostatu, Hrvatska je 2024. dosegla 77 % prosjeka EU po BDP-u po stanovniku (izraženo u paritetu kupovne moći – da, i to su izmislili da siromašni izgledaju bogatiji). To je, kažu, veliki skok. Najveći u četiri godine. Ali i dalje smo 23. od 27 zemalja. Zajedno s Mađarskom. U društvu u kojem nitko ne priča o euru, već o litrama benzina i kilaži krumpira.
Bugarska je još uvijek na začelju. Nije da nas tješi, ali uvijek je zgodno imati nekog ispod sebe – u ovom slučaju, jednog jedinog.
Premijer sanja 80 %, EU fondovi sanjaju učinkovitost
Premijer Plenković najavio je 80 % prosjeka EU do 2028. godine. To je kao da student s prosjekom 2,4 obeća dekanu da će za tri godine biti na 4,5 – ako profesori dovoljno progledaju kroz prste.
Bruxelles, kao dobri djedica iz bajke, poručuje da će fondovi pomoći s još osam postotnih bodova. Ako ih, naravno, ne potrošimo na suhozide, klupe bez hlada i edukacije o održivom razvoju klokana.
Inflacija jede standard, statistika maže oči
U stvarnosti, građane ne zanimaju postotni bodovi – zanimaju ih cijene na polici, režije i koliko puta tjedno mogu jesti meso. BDP po stanovniku ne mjeri koliko ljudi kupuje na akciji, već koliko Vlada vjeruje da idemo naprijed.
Dok Luksemburg i Irska lete iznad prosjeka, na pogon multinacionalnih kompanija i poreznih oaza, Hrvatska i dalje vuče kočnicu zvanu „administracija“. I „državni natječaji“. I „studije izvedivosti“.
