Ugledni profesor međunarodnog prava na američkom sveučilištu Yale, Mirjan Damaška, izjavio je u srijedu da je očekivao osuđujuću presudu Haškog suda u predmetu protiv šestorice bivših čelnika Hrvata u BiH, te izrazio žaljenje što bivša i sadašnja hrvatska vlada nisu pokazale interes za veće angažiranje Hrvatske u tom “politički važnom” predmetu, u kojem se za upletenost u udruženi zločinački pothvat tereti i prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana.
U predmetu Prlić i ostali radi o vrlo važnim političkim pitanjima. Nažalost hrvatska vlast, i ova sadašnja i ona ranija, tu nije pokazivala naročiti interes”, rekao je prof. Damaška za Hinu u telefonskom razgovoru iz New Yorka.
Kako piše Jutarnji list, na traženje da komentira osuđujuću presudu u predmetu Prlić i ostali, prof. Damaška je rekao kako je “očekivao da će se to dogoditi”, ali je kazao kako zbog vremenske razlike i drugih razloga još nije pročitao obrazloženje presude, pa ne može komentirati činjenična utvrđenja i oblike kaznenene odgovornosti na kojima se ona zasniva. “Na žalost ne mogu to komentirati čiste savjesti jer nisam proučio presudu”.
Prof. Damaška, koji je bio zastupnik Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) i savjetnik Vlade za odnose s međunarodnim sudovima, u razgovoru se prisjetio svoje poveznosti s predmetom Prlić i ostali, kroz nastojanja da pridobije bivšeg premijera Ivu Sanadera i članove vlade za angažiranje Hrvatske kao prijateljice suda u predmetu protiv šestorice bivših čelnika Herceg-Bosne, kako bi se osporile kvalifikacije o sudjelovanju hrvatskog državnog vrha u udruženom zločinačkom pothvatu u okviru kojeg su počinjeni zločini nad muslimanskim civilima tijekom hrvatsko-bošnjačkog sukoba u BiH 1993-94.
“Prije nekoliko godina bio sam pozvan kod tadašnjeg premijera Sanadera. Bili su prisutni i Jadranka Kosor, Ivan Šuker i ministrica pravosuđa Ana Lovrin. Tada sam nagovarao Sanadera da se napiše zahtjev hrvatske Vlade da bude prijateljica suda u predmetu protiv Gotovine i protiv bosanskih Hrvata. Sanader nije bio naročito zaintesiran za bosanske Hrvate, ali sam ga nagovorio da je to potrebno jer se tu radi da je predsjednik Tuđman upleten u udruženi zločinački pothvat i da je to u interesu Hrvatske”, rekao je.
“Ja se dobro sjećam a to vam mogu potvrditi ako imaju dobru memoriju i Kosor, Šuker i Lovrin, da je bilo malog natezanja. On je rekao ne, vi meni napišite zahtjev za Gotovinu a ja sam rekao ne može samo na Gotovinu jer se radi o Hrvatskoj i Tuđmanu i u Bosni, pa je na kraju nevoljko pristao”, rekao je Damaška i dodao kako je u Americi napisao taj zahtjev, koji je u Zagrebu nešto izmijenjen, ali ga je Haški sud odbio. “Nakon toga je svaka moja veza s tim predmetom prestala”.
Po njegovu je mišljenju ” Sanader bio zainteresiran za Gotovinu iz svojih političkih razloga jer je sudjelovao u uhićenju Gotovine pa se htio prema desnici ispričati i pokazati da se on i Hrvatska sada brinu za njega”, financirajući i pomažući njegovu obranu. Damaška je istakao kako ga je “iritiralo to da se Hrvatska naprosto nije zainteresirala za Hrvate u BiH”.
Šestorica bivših čelnika Hrvata iz BiH osuđena su u srijedu pred ICTY-em na ukupno 111 godina zatvora, u rasponu od 10 do 25 godina, zbog zločina nad muslimanskim civilima na području Herceg-Bosne tijekom hrvatsko-bošnjačkog sukoba 1993-94.
Raspravno vijeće je većinom glasova, uz suprotno mišljenje predsjedavajućeg suca Jeana Claudea Antonettija, zaključilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH 1993-94. godine bio međunarodni sukob te da je većina zločina nad muslimanskim stanovništvom Herceg-Bosne za koje se terete optuženi, konkretno zločini iz 21 od 26 točaka optužnice, počinjena u okviru udruženog zločinačkog pothvata u kojem je sudjelovao i dio političkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske, uključujući i predsjednika Franju Tuđmana.
Cilj toga udruženog zločinačkog pothvata, prema zaključcima presude, bio je uspostava hrvatskog entiteta u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovo ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BiH, odnosno da on postane neovisna država unutar BiH tijesno povezana s Hrvatskom.
Prof. Davor Derenčinović, s Pravnog fakulteta u Zagrebu, te odvjetnici optuženih Michael Karnavas i Senka Nožica, u srijedu su u izjavama za Hinu također kritizirali pasivno držanje Hrvatske tijekom petogodišnjeg suđenja šestorici Hrvata iz BiH i nepružanje pomoći obrani da se ospore kvalifikacije o suodgovornosti njezinog državnog vrha iz 1990-ih za zločine počinjene u kampanji etničkog čišćenja Herceg-Bosne.
wpDiscuz