Papa Franjo smijenit će kardinala Josipa Bozanića, a novi bi zagrebački nadbiskup trebao postati Dražen Kutleša, pišu hrvatski mediji.
Razlog navodno stoji u tome da je papa Franjo već dulje vremena nezadovoljan načinom na koji se vodi Crkva u Hrvatskoj – u prvom redu zbog javnog desničarenja konzervativnih biskupa ali i podilaženja poraženih ideologija.
Tjednik Globus donosi da je Vatikan već praktički razriješio Bozanića, dok će to objaviti kad im bude odgovaralo, vjerojatno do kraja godine. Sve može završiti i na miran način – Bozanićevim umirovljenjem. Najvjerojatniji nasljednik bit će monsinjor Dražen Kutleša, porečki i pulski biskup.
Kutlešina biografija je doista impresivna, a posebno kad se uzme u obzir da je bio najmlađi hrvatski biskup kad ga je na tu poziciju imenovao papa Benedikt XVI. Određene stvari su se morale posložiti da bi Kutleša, inače rođen u Bosni i Hercegovini, preuzeo dužnost upravljanja crkvom u Istri.
Njegov dolazak na tu dužnost obilježile su kontroverze s nekretninama župe Dajla. Naime, Kutlešin prethodnik Ivan Milovan, zalagao se da nekretnine idu u vlasništvo Republici Hrvatskoj dok je Vatikan tražio da idu talijanskim benediktincima. Priča kaže ovako; benediktinci su, temeljem međudržavnog sporazuma Jugoslavije i Italije dobili obeštećenje za te nekretnine, ali su i dalje potraživali to zemljište. Nakon godina pravnih zavrzlama, prevrata i obrata, Milovan je podržavao da zemljište ode natrag u vlasništvo RH što nije odgovaralo Vatikanu.Čak i aktualni kardinal Josip Bozanić je bio u povjerenstvu koje je presudilo da to zemljište treba ići Talijanima.
Biskup Milovan je uporno odbijao na bilo koji način predati to zemljište pa je papa Benedikt XVI imenovao jednog španjolskog biskupa posebnim povjerenikom koji je u ime Porečko-pulske biskupije potpisao ugovor kojim benediktinskoj opatiji Praglia pripada pravo na odštetu u iznosu od 4,5 milijuna eura.
Milovan je tog srpnja 2011. godine dobio pomoćnika, koadjutora, u liku Dražena Kutleše. Kutleša je preuzeo upravljanje biskupijom sve do Milovanovog odlaska u mirovinu godinu dana kasnije. “Ne mogu govoriti o konkretnim razlozima, ali pretpostavljam da se u javnosti zna o čemu je riječ”, kazao je Milovan nakon odlaska u mirovinu.
2014. godina je ipak bila ključna za Kutlešu i Milovana jer je hrvatsko pravosuđe potvrdilo da je Milovan bio u pravu. Benediktinci su dobili obeštećenje Osimskim ugovorom iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, imovina pripada Porečko-pulskoj biskupiji, a Talijani su napokon odustali od daljnjih procesa.
Kutleša, kao “vjerni provoditelj vatikanskih odredbi” kako ga je jedan dnevni list opisao, radio je dosta samozatajno i nije se isticao u medijima nekakvim kontroverznim istupima. Međutim, postavlja se pitanje zašto bi papa Franjo odabrao upravo ovog biskupa školovanog u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Italiji?
Jedan od odgovora možemo potražiti u zanimljivoj koincidencijiimenovanja nadbiskupa Hosera apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za Međugorje. “Svrha je poslanja apostolskoga vizitatora osigurati čvrstu i trajnu pratnju župne zajednice u Međugorju te vjernika koji ondje dolaze na hodočašće, čije potrebe iziskuju osobitu pozornost”, navodi se u priopćenju.
Kutlešu je zaredio, između ostalih, mostarski biskup Ratko Perić inače veliki protivnik priznanja ukazanja u Međugorju. Prošle godine, u veljači, Perić se oglasio priopćenjem u kojem jasno iznosi stavove o Međugorju.
“Stajalište ovog Ordinarijata kroz sve ovo vrijeme bilo je jasno i odlučno: nije riječ o vjerodostojnim ukazanjima Blažene Djevice Marije. Iako je ponekad bilo govora o tome da bi se ukazanja mogla smatrati istinitima, a potom je nadošla “nadogradnja” drugih, ponajviše nereligioznih elemenata, ovaj je Ordinarijat promicao istinu i s obzirom na te prve dane. Nakon što su presnimljene i prepisane audiokasete koje sadržavaju razgovore pastoralnog osoblja u župnom uredu u Međugorju, u prvih tjedan dana, s dječacima i djevojčicama koji su tvrdili da im se ukazala Gospa, s uvjerenjem i odgovornošću iznosimo razloge i zaključke o nevjerodostojnosti navodnih ukazanja. A ako se prava Gospa, Isusova Majka, nije ukazala – kao što nije – onda su sve to samozvani vidioci, tobožnje poruke, tzv. vidljivi znak i navodne tajne.”
Kutleša je priredio monografiju “Ogledalo Pravde – Biskupski ordinarijat Mostar o navodnim ukazanjima i porukama u Međugorju”, izdanu u Mostaru, 2001. godine.
Osim formalno-pravne veze i suradnje na pitanju Međugorja, Kutleša je početkom dvijetisućitih radio s Perićem kako bi neposlušne hercegovačke franjevce doveli u red. Naime, Perić je tražio od devetorice franjevaca da predaju župe na upravljanje biskupiji nakon što su izbačeni iz franjevačkog reda, ali oni su se tome usprotivili. Hercegovački narod im je dao podršku i Perić se našao u teškoj situaciji. Rješavanje gordijskog čvora u Grudama gdje su trojica franjevaca odbila poslušnost Perić je povjerio, između ostalih, i Kutleši.
Budući da je Crkva iznimno tajnovita, o mogućim razlozima Kutlešinog imenovanja tek možemo nagađati. Kad, i ako, zasjedne na vrh kaptolske piramide vlasti, vidjet ćemo po njegovim djelima zašto ga papa Franjo vidi kao idealnog nasljednika Josipu Bozaniću.