Nakon što je Most amandmanom zatražio da se 600 tisuća kuna uzme Uredu bivšeg predsjednika Stjepana Mesića i da Ministarstvu branitelja, odnosno civilnim invalidima Domovinskog rata, o svemu se oglasio i bivši predsjednik.
Predloženim amandmanom Mosta, podsjećamo, Mesić bi umjesto 777.819 kuna dobio 177.819 kuna, a proračun za civilne invalide bi se uvećao sa 22,3 milijuna na 22,9 milijuna kuna.
Reakciju Stipe Mesića prenosimo u cijelosti.
“Inicijativa za drastično smanjivanje ionako već višekratno smanjivanog proračuna za Ured bivšeg predsjednika Republike Hrvatske nije ništa drugo nego perfidan, ali u isto vrijeme i savršeno proziran pokušaj ukidanja toga ureda, a da se to formalno ipak ne učini. Donošenje zakona kojim bi se ukinuo Zakon o Uredu Predsjednika RH po prestanku obnašanja dužnosti, a to bi bio formalni put da se učini ono što se zaista želi učiniti, imalo bi vrlo vjerojatno negativan odjek i izvan granica Hrvatske, što se želi izbjeći.
Praksa da bivši predsjednici imaju svoje urede i manji broj suradnika (u ovom konkretnom slučaju riječ je o samo jednoj stalno zaposlenoj osobi!) uobičajena je u mnogim zemljama. Jednako tako je uobičajeno da se bivšim predsjednicima omogućava nastavljanje, doduše neformalne, aktivnosti na međunarodnom planu na osnovi pozicije što su je stekli tijekom obnašanja najviše dužnosti u zemlji.
Radio na “održavanju ugleda Hrvatske u svijetu”
Otkako sam prestao biti predsjednik Republike Hrvatske sudjelovao sam na brojnim međunarodnim skupovima, susreo se s velikim brojem što bivših, što aktualnih svjetskih državnika i održao niz predavanja u inozemstvu, o čemu je Ured redovno obavještavao medije, ali te informacije – na žalost – u pravilu nisu dopirale do hrvatske javnosti. Pomagao sam, koliko sam mogao, održavanju ugleda Hrvatske u svijetu, mada to uvijek i nije bilo najjednostavnije.
Mogu samo ponoviti ono što sam mnogo puta rekao: Ured bivšeg Predsjednika nije moj ured, nego institucija koja treba služiti bivšim šefovima države, bez obzira tko oni bili. Boriti se protiv mojih uvjerenja, u prvome redu protiv čvrste privrženosti antifašizmu, praktičnim ukidanjem toga Ureda, jalov je pokušaj.
Antifašistički govor Stjepana Mesića
Jer, mene ni Sabor, ni Vlada ne mogu ukinuti. Dok sam živ, smatrat ću svojom obvezom raditi na korist zemlje kojoj sam imao čast 10 godina biti na čelu. (Kakva je korist Hrvatskoj borba protiv prava hrvatskih državljana u BIH?)
O pobjedi u Hrvatskoj na Trumpovoj retorici plitkog šovinizma:
Zastupati ću ista ona stanovišta koja su mu omogućila dvije izborne pobjede na izravnim izborima za predsjednika Republike Hrvatske. Međutim nije primjetno da Mesić i danas priča viceve o Tuđmanu pod zemljom i Hercegovcima.Iako je na tome dobijao izbore kod prostijed dijela plebsa.
Ne treba, napokon, zaboraviti ni činjenicu da sam posljednji aktivni pripadnik iz samoga vrha one generacije koja je otvarala vrata demokraciji u Hrvatskoj. I kao takav smetam onima koji danas na očigled sviju dovode tu demokraciju u pitanje”, zaključuje Mesić.
Stjepan Mesić bio je prvi čovjek poslije Tuđmana u doba hrvatskobošnjačkog sukoba. Svjestan činjenice da bi trebao završiti u Haagu postao je daljinski upravljač sarajevske politike nakon rata. Nedavno je držao pohvalne govore u čast Alije Izetbegovića čija je vojska primjerice radila zločin nad hrvatskim civilima u Trusini i mnogim drugim mjestima. Hrvati iz BIH, pa čak i članovi obitelji koje su protjerane i pobijene u tim selima, kao RH porezni obveznici danas tako plaćaju Mesića da u Sarajevu drži govore u čast onog ko ih je tjerao ili ubijao.
A evo što je o uštedama nekada govorio Mesić:
U emisiji S predsjednikom na kavi na Hrvatskom radiju, Mesić je 24. studenoga 2008. ovako progovorio o ekonomskoj krizi i mogućnostima njezina rješavanja: »Ne znam trebaju li svi branitelji imati vojne počasti na pogrebu. Pet je pogreba na dan. Na pet pogreba vojska mora poslati vod vojnika, na ispraćaj sa svim počastima, pucanjima, dnevnicama, vijencima. To godišnje angažira 13.000 vojnika. Tu se može uštedjeti. Branitelja možemo otpratiti s vijencem na kojem će pisati tko ga ispraća.«
Cinična i morbidna, ritmična, retorička igra sa statistikom smrti ratnika i patnjom njihovih najbližih, kao i ideja da se problem ekonomske krize rješava štednjom na njihovim sprovodima, ovaj put nije izazvala samo ogorčenje branitelja nego i zahtjeve za isprikom. Čak su i perjanice takozvane lijeve i liberalne političke opcije ostale zatečene, pa i zgrožene predsjednikovim retoričkim plesom sa smrću (danse macabre).
Kad je u javnost dospio službeni podatak da su ukupni godišnji proračunski troškovi svih 1800 braniteljskih pogreba oko sedam milijuna kuna, novinari su javnost podsjetili na neke proračunske izdatke koji se odnose na trošak predsjednika Republike, pa se sa statistikom braniteljskih smrti mogu uspoređivati: Ured Mesića godišnje je trošio oko 55 milijuna kuna (u te troškove nisu uključeni proračunski troškovi koje pokrivaju drugi dijelovi državne uprave, a odnose se na predsjednikov rad), a predsjednički zrakoplov godišnje košta 15 milijuna kuna.
Dakle u 10 godina vladavine – Mesić je građane koštao preko milijardu kuna sa svojim primanjima. Uz to dodajte činjenicu da su ga plaćali i Hrvati iz BIH protiv kojih je počinio kazneno djelo nacionalne veleizdaje za koje ga Tužiteljstvo RH još uvijek nije optužilo.
Dakle, prema morbidnoj Mesićevoj ekonomici života i smrti ispada da je godišnji rad dvojice eurona u prosjeku vredniji od simbolične zahvalnosti koju Lijepa naša u trenutku smrti iskazuje 1800 branitelja za njihov prinos našoj i njegovoj slobodi.
Retorika stezanja remena
Predsjednik Republike uvijek je javno zagovarao ideju štednje proračunskog novca. U izborima 2000. (više) i 2005. (manje) javno je grmio protiv rastrošnosti svoga prethodnika Franje Tuđmana.
»Kad postanem predsjednik, odreći ću se Pantovčaka, Brijuna, raspustiti savjetnike koji su dijelom kumovali pogrešnoj politici.« (»Večernji list«, 8. siječnja 2000)
»Meni ne treba predsjednički avion, koji ću prodati, kao i ergelu automobila.« (»Večernji list«, 9. siječnja 2000)
»Brijune i Pantovčak treba komercijalizirati, a predsjedniku je dovoljno nekoliko prostorija u Banskim dvorima.« (»Slobodna Dalmacija« 10. siječnja 2000)
Tužna je povijesna istina, kada se već poziva na retoriku kojom je dobivao izbore da je nakon izbora predsjednik Mesić zaboravio na sve predizborne izjave i obećanja. U dosadašnjih osam godina njegova mandata, proračun Ureda predsjednika Republike povećan je dva puta, a ustavne ovlasti i obveze predsjednika smanjene su, funkcionalno govoreći, barem tri puta!
Mesić je najskuplje plaćen hrvatsi političar ikada, i ujedno najštetniji!
Podsjetimo se i njegove retorike na kojoj je dobijao izbore:
O Srbima: »Srbi iz Krajine oru zemlju u Hrvatskoj, a mole Boga da kiša pada u Srbiji«; »Svi će Srbi pod jedan kišobran stati!«; »Srbi će iz Hrvatske odnijeti onoliko zemlje, koliko su na opancima donijeli«.
O Domovinskom ratu i Franji Tuđmanu: »Tuđman je jednako kriv za rat u Hrvatskoj i BiH, kao i Milošević«; »Operacija Maslenica bila je Tuđmanova predizborna manipulacija u kojoj je uzaludno poginulo 185 hrvatskih branitelja«; »S Crnom Gorom nismo nikada ratovali«; »Hrvatska je bila agresor u Bosni«.
O NDH i ustašama: »U Drugom svjetskom ratu, vidite, Hrvati su dva puta pobijedili i mi nemamo razloga nikom se ispričavati«; »Ustaše su bili borci za Hrvatsku«.
O samu sebi i drugima: »Nemam ni vreću cementa, a kamoli cementaru«; »Nisam bio u Haagu i nisam svjedočio protiv Hrvatske«; »Nisam znao da u Splitu ima toliko četnika«; »Ovo (Široki Brijeg) je hrvatska zemlja«; »Zgazite bosansko-hercegovačke Hrvate«; »Hercegovci su škorpije«; »Čačić je gangster nad gangsterima«; »Jutros sam u ruke uzeo smeće, pogledao ga i bacio u smeće, a to smeće zove se ‘Jutarnji list’«; »Jedan je pod zemljom (Tuđman), a drugi ne može iz zemlje (Milošević)«.
Petrove, makni kameleonu i zadnju kunu, i uzmi mjesto predsjednika države!
Poskok.info
wpDiscuz