Samo stranci spašavaju Srbiju?

Vlada Srbije prolazi rekonstrukciju gdje stranka Ujedinjenih regiona Srbije (URS) više ne želi postavljati ministre u ključnim sektorima za ekonomski oporavak zemlje – gospodarstva i financija. Zapravo se očekivalo da te ministre onda postavi Srpska napredna stranka (SNS), ali čelnik te stranke, Aleksandar Vučić ima i drugu ideju: na te položaje postaviti strance, i to najvjerojatnije u obliku savjetnika za gospodarstvo i financije.

Vučić je izjavio kako nema namjeru na mjesta postavljati “priučene partijske kadrove“ i na taj način priznao da ne samo njegova stranka, nego i čitava Srbija nema dovoljno kvalitetnih kadrova u ekonomiji. U srpskim medijima su se već čula nagađanja kako bi savjetnik vlade Srbije mogao biti i Dominique Strauss-Kahn, bivši direktor Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), ali su te glasine kasnije demantirane.

Plivaj – ako možeš

Nagađalo se čak o Strauss-Kahnu

Biljana Stepanović, glavna urednica magazina Nova ekonomija smatra kako je ideja dovesti strance kao stručnu pomoć u vođenju novčarske i gospodarske politike u osnovi “jako dobra”. Isto tako, smatra pohvalnim što je čelnik stranke Aleksandar Vučić shvatio kako nema dovoljno svojih kadrova i kako želi nekoga tko ima iskustva na međunarodnoj pozornici.

Ali isto tako upozorava: „Negativna strana bi mogla biti da i dovedemo takvog čovjeka, ali da mu onda vežemo noge i ruke i da ga bacimo u bazen i da mu ne dozvolimo da pliva – to jest da radi. To će onda značiti da je taj čovjek uzalud došao, da je uzalud plaćen, i da će on kasnije, ako ne uspije u Srbiji, biti samo negativna referenca u svijetu“.

Ima li savjeta koje već nismo odbili?

Ključni problem je što se može desiti da bilo koji strani stručnjak počne predlagati poteze kakve je na primjer već predlagao dosadašnji ministar financija i gospodarstva Mlađan Dinkić, ali kakve su već odbili ostali partneri u koaliciji, smatra Milan Ćulibrk koji trenutno obavlja dužnost glavnog urednika tjednika NIN:

„To su neke ideje koje su svi ekonomisti u zemlji podržavali i koje se jednostavno moraju uraditi. I sada zamislite situaciju u kojoj dođe netko sa strane, bez obzira kakav ugled kao stručnjak uživa, i predloži neke mjere za koje u SPS-u ili SNS-u procjene kako to baš i nije tako jako popularno. I zamislite onda kolike su šanse za nekoga bez ikakvog političkog utjecaja i bez političke pozadine, da se njegovi prijedlozi prihvate“.

Pomoć stranih stručnjaka ne bi trebalo ograničiti samo na novčarsku i gospodarsku politiku, smatra Mijat Lakićević, urednik u Novom magazinu:

„Recimo, u poljoprivredi mislim da bi bilo jako dobro kada bismo našli nekog bivšeg ministra iz Nizozemske, Danske, a možda i Poljske, koji bi bio savjetnik našem ministru. To bi također moglo da se odnosi i na savjetnike za industriju i gospodarstvo“.

Usluge kvalitetnih stručnjaka su skupe i srbijanska vlada je već svjesna da se za to mora osigurati pristojan iznos novca. Međutim, Mijat Lakićević upozorava kako Srbija već ima stručne strane savjetnike – i to besplatno:

„Mi imamo savjetnika u sektoru ekonomije i financija uopće, a to je MMF. To je možda najbolji savjetnik kojeg bi mogli imati i angažirati, a da nas ništa ne košta. Jer, svi su njihovi savjeti besplatni, a još od njih i dobivamo kredite. Međutim, počevši od premijera Dačića pa prema dolje, svi su odbijali savjete i prijedloge MMF-a“.

Nije pitanje, hoćemo li mi njih …

Pretpostavka je da potencijalni savjetnici Srbije, obzirom na dubinu ekonomskih problema, moraju biti svojevrsna “prva liga” svjetskih stručnjaka a ne šarlatani kakve je Srbija angažirala u Miloševićevo doba tijekom devedesetih godina. Biljana Stepanović međutim se pita, da li bi ti ljudi došli u Srbiju čak i da im platite:

Beograd želi nekoga iz ‘prve lige’ – ali sama Srbija je daleko od gospodarskog vrha.

„Mi moramo biti svjesni gdje je Srbija u svjetskim okvirima i koliko smo mi uopće atraktivni za te ljude. Jer, mi ovdje gledamo, da li mi hoćemo pozvati nekog stranca da nam dođe pomoći ili nećemo. A nikad ne razmišljamo, da li on uopće hoće doći i trošiti svoje vrijeme, znanje i energiju u Srbiji, ili možda ima neko bolje mjesto za život i rad“.

Milan Ćulibrk upozorava kako se pod “strancima” uvijek misli na nekog sa Zapada, ali da bi trebalo razmisliti da li pomoć možemo naći i u nešto malo bližem inozemstvu, a to je regija. Hrvatska i Slovenija nešto bolje poznaju ekonomiju Srbije i imale su slične probleme. Ali i tu bi trebalo biti oprezan, jer recimo u Sloveniji se sad suočavaju sa nekim potpuno novim problemima, tako da je pitanje koliko bi nam pomogli, a koliko odmogli svojim savjetima, zaključuje Ćulibrk.