SAD podržale „neovisnost“ Hong Konga – Peking šuti i za sada neće intervenirati

Pobunu u Hong Kongu zapadni mediji općenito opisuju kao „borbu za slobodu“. Za ostatak svijeta, izvan granica takozvanog Zapada, ovo je sramotna Obojena revolucija koju je pokrenuo američki State Department s ciljem zadržavanja Kine.

Osim toga, nedavne američke sankcije uvedene protiv vlasti u Hong Kongu, za koje su jednako glasali republikanci i demokrati, ukazuju na to da je u američkim elitama težnja za suzbijanjem Kine jednoglasna.

Dakle, nije samo Trump taj koji ima geopolitičku ideju koja je uzrok za sada još uvijek trgovinskog rata. Zapravo, moglo bi se hipotetski govoriti da je Trump svojim pragmatičnim pristupom manje neprijateljski raspoložen prema Kini od njegovih suparnika, koji ne gledaju trgovinsku bilancu i njenu neravnotežu u korit Kine, već su još u vrijeme Obame krenuli u egzistencijalnu borbu u sukobu s Pekingom.

Prije nego se vratimo na temu Hong Konga i sankcija tamošnjim lokalnim vlastima koje je uveo američki Kongres, podsjetimo da je rat protiv Kine u članku „Američko pacifičko stoljeće“ u časopisu Foreign Policy najavila Hillary Clinton 2011. godine, strategiju koja se kasnije nazvala „Obaminom doktrinom“.

Međutim, čak i ovdje su primjetne razlike iako je cilj isti. Hillary Clinton i Barack Obama su odmah krenuli agresivno i Kinu su htjeli suzdržati vojnim putem.

U početnoj fazi realizacije ovog plana su SAD krenule u postavljanje takozvanog „proturaketnog štita“ oko Kine, pravdajući to „predostrožnošću od mogućeg kineskog nuklearnog napada“.

Krajem 2011. Obama je, poučen promašajima u Iraku i Afganistanu, najavio novu obrambenu strategiju. Prilikom putovanja u Australiju je predstavio svoju doktrinu, koju će kasnije kolokvijalno nazvati „Obamina doktrina“.

„S najvećim brojem raspoređenih nuklearnih bojevih glava i s više od polovine svjetskog stanovništva, Azija će u XXI stoljeću ostati zapamćena ili po velikim ratnim sukobima ili po najboljoj suradnji među narodima. Kao predsjednik Sjedinjenih država sam se odlučio za sljedeću strategiju. SAD će igrati važnu ulogu u kojoj će nastojati dugoročno održavati stabilnost u toj regiji. Dao sam zadaću svim našim ekspertima koji rade na nacionalnoj sigurnost da pojačaju našu prisutnost u toj regiji. Azija i Pacifik su nam apsolutni prioritet. Ovdje, u Australiji, radit ćemo na suradnji po pitanju pomorske sigurnosti i obrane zajedničkih interesa u Južnom kineskom moru”, rekao je Obama u objavi rata Kini.

Iako je službeni stav Pentagona bio da „proturaketni štit“ služi u svrhu obrane Japana, Južne Koreje i drugih američkih saveznika od mogućeg napada Sjeverne Koreje, to je neuvjerljiva argumentacija, jer je svima jasno da je krajnji cilj Kina, jedina sila koja posjeduje takvo naoružanje koje bi moglo ugroziti američke saveznike.

Do danas je Kina uspješno otklonila vojnu prijetnju i dodatno modernizira svoje oružane snage, stoga je Trump pravilo zaključio da se ne može natjecati s Kinom na bojnom polju u kineskim vodama i odlučio se za trgovinski rat i  unutarnju destabilizaciju Kine, već drugi put koristeći se Hong Kongom.

Trenutne optužbe protiv hongkonških vlasti, koje su u svojoj suštini sankcije, nisu poštivanje vladavine prava. Iz novog dokumenta američkih zakonodavaca proizlazi da bi Hong Kong, budući da je Kina ispunila sve svoje obveze preuzete kada je ponovno stekla kontrolu nad bivšom britanskom kolonijom, trebao biti odvojen od kontinentalne Kine. Grubo govoreći, SAD potiču separatizam Hong Konga, jer dobro znaju da će Peking to spriječiti svim sredstvima, čak i uporabom vojne sile. To i jeste želja američkih vlasti, stoga Peking ne smije nasjesti ovu provokaciju.

Donald Trump XI Jinping

Kako je izvijestio BBC, Kongres je također odobrio rezoluciju kojom priznaje “odnose Hong Konga sa Sjedinjenim Državama i osuđuje uplitanje Pekinga u stvari autonomne regije”. Čini se da je među američkim zakonodavcima sve manje zdravog razuma, kada su u zakon uspjeli priznati veze između Hong Konga i Washingtona i osuditi uplitanje Pekinga u unutarnje stvari kineske autonomne regije. No, to su činjenice i treba ih razumjeti na njih prikladno odgovoriti.

Samo prisutnost akutnog osjećaja američke izuzetnosti među političarima u Washingtonu može objasniti nevjerojatnu aroganciju koja im omogućuje da osude Peking zbog “miješanja” u poslove kineske regije i istovremeno “postanu sudac i jamac” navodnih „propusta u procesu restitucije Kini bivše britanske kolonije“.

Dakle, imamo još jedan apsurd u kojem SAD daju vrijednosne sudove o procesu restitucije Kini bivše britanske kolonije, a ne američke.

Ovdje se Trump sada mora boriti s Kongresom, koji ovom deklaracijom  minira trgovinske pregovore. Kako će sve završiti, nikome nije jasno.

Dakle, ako zavedeni studenti i tinejdžeri koji prosvjeduju imaju novac, posao i uživaju druge beneficije, to mogu zahvaliti samo kontinentalnoj Kini koja je postigla neviđenu razinu prosperiteta, a Hong Kong obrađuje transakcije i pruža financijske usluge koje masno naplaćuje kontinentalnoj Kini.

Ranije smo ukratko naveli kako je Peking od grada Shenzhena, koji prije nekoliko desetljeća nije imao niti 50 000 stanovnika, stvorio megalopolis od 12 milijuna ljudi i sve je spremno za prebacivanje aktivnosti iz Hong Konga u nova vrata za ulaz u Kinu.

Paradoks je da su pobunjenici zadovoljni sankcijama koje će još više osiromašiti Hong Kong, što dokazuju kontinuirani sukobi koji su zatvorili mnogo poduzeća i uništili turizam.

Prema istraživanjima, pobunjenici su mladi ljudi koji nisu iskusili britansku kolonijalnu vlast, a ljudi koju su živjeli pod Britancima imaju snažan osjećaj nacionalne pripadnosti kineskom narodu.

China Daily je prikazao nekoliko svjedočenja iz Hong Konga u kojima ljudi govore kako u Hong Kongu za vrijeme vladavine Britanaca uopće nije bilo izbora, te kako su oni uvedeni, iako ograničeni, tek s povratkom grada i autonomne regije Kini.

Također se raspravlja o kaznama za represiju koju provodi policija i spominje se kako policija Hong Konga radi upravo ono što njene francuske kolege rade sa Žutim prslucima, španjolska s Kataloncima ili što američka policija radi s bilo kojim uličnim prosvjedima. Štoviše, razina iskazanog nasilja policije Hong Konga je puno manja od one koja se vidjela na ulicama Pariza ili trenutno u Barceloni.

Hong Konška policija

Neki su autori naveli kako uopće nema posebne brutalnosti hongkonške policije u odnosu na druge u svijetu. Naprotiv, obzirom na opseg pobune i milijune eura počinjene štete, tamošnja se policija može smatrati umjerenom. Ostale bi već koristile napalm i suzbile pobunu.

NEMOGUĆI ZAHTJEVI I UBOJICA KAO JEDAN OD VOĐA PROSVJEDA

Zakonska osuda američkog Kongresa je još apsurdnija jer podržava zahtjeve za neovisnost koje pobunjenici upućuju vlastima Hong Konga, iako dobro znaju da Peking to neće priznati, slično kao u drugim dijelovima svijeta.

Kada je irački Kurdistan tražio neovisnost, Washington je podržao odluku vlade u Bagdadu da te zahtjeve odbaci, baš kao što EU podržava Madrid protiv katalonske neovisnosti.

Za kraj recimo da će čovjek koji je bio katalizator prosvjeda uskoro napustiti zatvor iz Hong Konga, gdje je pritvoren zbog pranja novca i još mnogo toga.

Chan Tong-Kai (20) je progonjen od strane tajvanskog pravosuđa zbog ubojstva njegove djevojke, ali nije mogao biti izručen Taipeiju upravo zbog nedostatka određenog zakona o izručenju, kako za Tajvan tako i za Peking, iako bi to bilo sasvim normalno jer je Hong Kong kineski grad.

Po povučenom zakonu  čovjek je trebao biti isporučen Tajvanu, ali je on od Hong Gonga tražio da ga drže u pritvoru više od zakonski propisanog roka, sve dok prosvjednici ne prisile čelnicu kineske autonomne regije  Carrie Lam da povuče prijedlog zakona o izručenju, piše South China Morning Post. Njegovo držanje u pritvoru duže od maksimalno predviđenog roka, gdje je bio na sigurnom od opasnosti od izručenja, još je jedno od dalekoistočnih čuda.

Kad se Hong Kong vratio u Kinu, Deng Xiaoping je rekao: “Hong Kong može kritizirati vladu, ali nikad se ne može transformirati u bazu koja će se suprotstaviti zemlji i svrgnuti središnju vlast”. Očito je već tada bio svjestan rizika.

Zaključujemo objavom lista China Daily, gdje stoji: “Oni koji misle da će središnja vlada pribjeći represiji zaboravljaju izreku Sun Cua da je pobijediti u rat bez borbe “vrhunac vještine”. Stoga je sigurno da će se Peking ograničiti na obuzdavanje prosvjeda, a oni mogu trajati unedogled, sve dok skupine mladih Hong Konga ne unište vlastiti grad i učine nepopravljivu štetu.

Nikola Babić l logicno.com