25. travnja se obilježava Girls Day kad se osobita pažnja posvećuje djevojčicama. Bez ikakve sumnje, ovaj dan će proteći u ružičastim tonovima kakvi “pristaju” curicama. Ali zašto? Odakle ta tiranija ružičastog?
Danas djevojčice “luduju” za princezom Lili i njezinim kućicama – naravno u ružičastom izdanjuTe proizvode odrasli često kupuju kao dodatni poklon za svoje djevojčice, ali nerijetko i same curice odabiru neki od predmeta – i roditeljima nakon toga obično nema spasa, nego da izvade novčanik. U svakom slučaju, prodaja ide izvrsno. Također u pravilu, u susjedstvu tog “ružičastog carstva” stoji jedno drugo – a ono je namijenjeno za dječake. I njegov sadržaj se mijenja s modom, a ova “tvrđava igračaka” je trenutno prepuna pirata koji su sada “cool”. I naravno, preteže boja koja je “primjerena” dječacima – plava.
“Mornarsko plavo” za – djevojčice!
Zapravo, ta podjela – ružičasto za curice a plavo za dječake – barem u Njemačkoj nije osobito dugog vijeka. Još koncem devetnaestog stoljeća, u doba njemačkog cara Wilhelma (Vilima), bilo je upravo suprotno: dječaci su nosili crvene ili barem ružičaste odore kako bi što više nalikovali na “carske grenadire” koji su također imali crvene uniforme. S druge strane, djevojčice iz bolje kuće su naprosto morale imati “mornarski kompletić” gdje je dominirala bijela – i naravno, plava!
Dječaci su prije nosili crvenu boju, a djevojčice plavuTek u tridesetim godinama prošlog stoljeća, ne na kraju zahvaljujući američkim tvornicama odjeće, boje su se počele mijenjati. Tek od tada se i u Njemačkoj na dečke navlačila (svijetlo) plava odjeća, a curicama je zapala ružičasta. Ta podjela se još i danas ne sviđa svima – ne na kraju jer su tako stvoreni stereotipi u koje se mališani moraju “uklopiti”.
I junakinje koje se kreiraju za curice lako mogu nekome ići na živce. Osim što su u pravilu odjevene u ružičasto i nerijetko imaju plavu kosu, često vole životinje, a ponekad imaju i nekakva čarobna svojstva. Ali – tu je i kraj popisa: što imaju u glavi, to nije važno. Dovoljno je pogledati police s lutkama tih junakinja za curice: tamo su s konjima, kod frizera, u (ružičastom) automobilu – ali će se teško naći barbika kao liječnica ili inženjerka.
Ružičasta, glupa – i neuhranjena
S druge strane, donekle je točno i kako je već i to golem napredak: sve do osamdesetih godina dvadesetog stoljeća uopće nije postojalo tržište za djevojčice i one su morale biti sretne da, na primjer Disneyev Mickey barem ima družicu, Minnie. Ali još od pojave lutke Barbie američkog proizvođača igračaka Mattel se pojavio i teror druge vrste: osim što mora biti odjevena u ružičasto i ne biti osobito pametna, od djevojčice se očekuje – da jednostavno mora biti neprirodno vitka.
Tako je i omiljena princeza Lili – shodno svojoj vilinskoj prirodi – praktično samo kost i koža, a nije mnogo bolje niti sa lutkom Barbie. To se pretvara i u poželjnu sliku djevojčice u medijima, ne na kraju putem televizijske emisije u kojoj se “traže” buduće manekenke – i gdje i tamošnji žiri uporno trubi kako je konfekcijska veličina “primjerena” za djevojke – 32!
Kritičari naglašavaju da je barbika neprirodno vitka te da to nepovoljno utječe na djevojčiceZato ne čudi da se drastično promijenio i doživljaj koji djevojčice u Njemačkoj imaju o sebi. Još 2006. je gotovo 70% curica sebe smatralo lijepom, danas se pak više od polovice djevojčica smatra beznadno – predebelom! To je rezultat istraživanja koje je provelo sveučilište u Bielefeldu i u tim rezultatima male Njemice (uzgred, i svaki treći dječak u ovoj zemlji) imaju mnogo gore mišljenje o sebi, nego vršnjakinje u drugim zemljama.
Barem kad je riječ o tiraniji ružičaste boje, već neko vrijeme postoji i pokret koji se bori protiv njega: u Velikoj Britaniji je osnovan pokret PinkStinks (u prijevodu: ružičasto smrdi), a u međuvremenu postoji i njemačka filijala. Oni traže da djevojčice konačno mogu i igrati nogomet, biti i malo punašnije i da mogu nositi odjeću baš svake boje – naravno, osim ružičaste.
Autor: Anđelko Šubić l DW
wpDiscuz