Dr. Vojislav Šešelj je rijetko zaslužena posljedica žilavog komunizma na Balkanu.
Titoist i Kardeljevac par exellance, gdje se četničko vojvodstvo nimalo ne isključuje, dapače, dobio je drugu najvažniju bitku svog života.
Onu 1. protiv raka, neće dobiti, pa će tako, makar na nebeskoj razini, žrtve dobiti malo, ne pravde, već prije svega osjećaja zadovoljstva.
Da se razumijemo, ni ja ni moji pali ili ranjeni, nismo njegove žrtve. On je naša žrtva. Mi smo mu srušili najdragocijeniji velikosrpski projekat, Jugoslaviju.
Goran Raguž l poskok.info
Osobno sam mu popljuvao sve učitelje i uzore, dočekao ih sve, ili skoro sve u groblju, dakle ja sam dobio rat, a on izgubio sve.
Tako da mi je savršeno svejedna njegova sudbina. Ili sudbina komunizma mu. Ili četništva mu.
Jasmin, Nikica i Alen su to obavili za idućih par stoljeća.
Dr.Vojislava Šešelja, ne treba pljuvati radi njegovog vještačkog četništva. To je malo prekasno.
Trebalo je imati muda popljuvati ga dok je bio titoist i zvijezda sarajevske znanstvene scene.
Kada su se pisali panagerici čovjeku koji može recitirati, ne citirati, recitirati, 18 minuta druga Edvarda Kardelja.
Danas ga je svima kasno pljuvati.
Jer tko će i danas od svih zgroženih Šešeljevih marxističkih bratića malo pljucnuti po rahmetli Titu poradi reprodukcije lika i djela ovog nesoja? Ne mogu. Neće Jasmila i jasmilići pisati peticije američkoj veleposlanici radi ovog.
Dr. Vojislav Šešelj, unatoč nožu među zubima ipak je svoj, klasno svoj.
Malo će se duriti, tek koji dan radi equidistance, zatim se vratiti svojim ustašama, ministrima kulture koji im prevrću sahan i sl.
Ja ću se vratiti svom poslu također. Ljudskom radu, obitelji, lijepoj odjeći, kojoj pivi i svom psu, u kojem ima više ljudskosti nego u svim Titovim potomcima, tipa Šešelja, skupa.
A dr.Vojislavu Šešelju, posvećujem samo jednu latinsku:
Vae victis…