Zadnjih 25 godina slušamo propagandu kako u Bosni, u bošnjačkim kantonima, živi više Hrvata nego u kantonima s hrvatskom većinom. Ovaj popis je te teze potpuno demantirao.
Od 544.857 Hrvata koliko ih je prema popisu stanovništva obavljenog 2013. godine živjelo u BiH njih tek 89.965 žive u županijama s bošnjačkom većinom u Federaciji BiH a prema postojećim zakonima tih pet dominantnih bošnjačkih županija punile su u hrvatski Dom naroda nesrazmjerno veliki broj hrvatskih “predstavnika”.
Tako je Goraždanska županija u kojoj živi 26 Hrvata u hrvatski dom naroda Federacije BIH davala uvijek jednog Hrvata, dok je primjerize ZHŽ u kojoj živi 100.000 Hrvata davala dvojicu. Ne treba uopće sumnjati da je taj Hrvat, iz Goražda, kao i onaj iz Zenice, ili pak onaj iz Tuzle bio reprezent, i legitimni predstavnik Hrvata iz tih kantona. Na taj način, preglasavanjem malobrojnih Hrvata u pet dominantnih bošnjačkih kantona bilo je moguće raditi izborni udar na hrvatski dom naroda i pokušati se domoći kontrole sva tri doma naroda u FBIH. Podsjetimo, srpski dom naroda u FBIH odavno je pod kontrolom također unitarisitčkih snaga. Nikako pod kontrolom Srba u FBIH. I tome se jako malo piše.
Dakle u sve četiri dominantno bošnjačke županije u FBIH živi manje Hrvata nego u Srednjobosanskoj županiji,, 97.629, koja je kao i Hercegovačka županija, prema Daytonskom ustavu županija s posebnim režimom i tretira se kao miješana. U ovoj županiji je pet općina s hrvatskom većinom Vitez, Kreševo, Kiseljak, Busovača i Dobretići.
Promatrano po općinama, u većinskim bošnjačkim kantonima, Hrvati su opet skoncetrirani. primjerice u Zeničko-doboskoj županiji živi 43.819 Hrvata a najveći broj od tog broja živi u općinama Žepče i Usora, slijedi Tuzlanska županija u kojoj živi 23.592 Hrvata a oni su uglavnom skoncetrirani u općini Soli i u Živinicama, te su pod stalnim pritiskom iseljavanja. U Sarajevskoj, Unsko-sanskoj i Bosansko-podrinjskoj županiji nema općina s većinski hrvatskim stanovništvom. U Sarajevskoj županiji živi 17.520 Hrvata, u Unsko-sanskoj 5.073, dok najmanje Hrvata živi u Bosanskopodrinjskoj ili Goraždanskoj županiji samo 24.
SARAJEVSKA ŽUPANIJA
Ukupno 413.593
Bošnjaka 346.575
Hrvata 17.520 (prije rata 34.744)
Srba 13.300
Nedeklariranih 7.250
Ostalih 28.075
Bez odgovora 873
TUZLANSKA ŽUPANIJA
Ukupno 445.028
Bošnjaka 392.356
Hrvata 23.592 (prije rata 38.615)
Srba 7.058
Nedeklariranih 3.444
Ostaloh 17.815
bez odgovora 763
ZENIČKO-DOBOJSKA ŽUPANIJA
Ukupno 364.433
Bošnjaka 299.452
Hrvata 43.819 (prije rata 85.417)
Srba 5.543
Nedeklariranih 2.453
Ostalih 12.808
Bez odgovora 358
UNSKO-SANSKA ŽUPANIJA
Ukupno 273.261
Bošnjaka 246.012
Hrvata 5.073 (prije rata 11.298)
Srba 8.452
Nedeklariranih 1.847
Ostalih 11.539
Bez odgovora 338
BOSANSKOPODRINJSKA ŽUPANIJA
Ukupno 23.734
Bošnjaka 22.313
Hrvata 24 (prije rata 80)
Srba 885
Nedeklariranih 77
Ostalih 426
bez odgovora 9
Popis je potvrdio naše navode, koje godinama pišemo, da se etničko čišćenje Hrvata u FBIH nastavilo i nakon rata, da su na području pod kontrolom Armije BIH ili nestali ili potpuno prepolovljeni te da su u značajnijem broju Hrvati u BIH opstali samo na onim područjima gdje su imali vlastitu vojsku, te nešto manje na onim područjima gdje nije došlo do sukoba s većinskim stanovništvom, premda je i tu broj znatno smanjen (Bihać, Sarajevo, Tuzla).
U Sarajevskoj županiji broj Hrvata je prepolovljen u odnosu na prijeratni. U zeničkodobojskoj najviše su kumulativno stradali (gotovo 40.000). U Unskosanskoj županiji nije bilo sukoba Hrvata i Bošnjaka pa su tu i najmanje stradali. Razlika u broju je zbog općine Sanski most, koja je bila u srpskim rukama, te je u Daytonu pripojena Unsko Sanskom kantonu. Ono što je neshvatljivo jeste smanjen broj Hrvata u Tuzlanskoj županiji u kojoj nije došlo do sukoba ABIH i HVO-a, te u Sarajevskoj županiji u kojoj također formalno nije došlo do sukoba. Zašto se u tim županijama dogodio egzodus Hrvata i kako se provodio?