U posljednje vrijeme, tema genocida u Srebrenici ponovno je u središtu međunarodne pažnje. Dok svijet raspravlja o izglasavanju nove rezolucije kojom bi se još jednom potvrdilo da je zločin u Srebrenici bio genocid, otvaraju se stara pitanja, ali i stvaraju novi izazovi. Ova rezolucija nosi sa sobom težinu povijesne istine, moralne odgovornosti, ali i potencijalne geopolitičke posljedice.
### Povijesna i Moralna Odgovornost
Genocid u Srebrenici, u kojem je u srpnju 1995. godine ubijeno više od 8,000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, već je prepoznat kao najmasovniji zločin počinjen na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata. Međunarodni sud pravde i Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) već su donijeli presude koje jasno definiraju ovaj događaj kao genocid. Izglasavanje nove rezolucije u međunarodnim tijelima, poput Ujedinjenih naroda, ne bi bilo samo simbolično priznanje, već bi dodatno učvrstilo pravdu za žrtve i njihove obitelji.
### Geopolitičke Posljedice
Međutim, izglasavanje rezolucije o Srebrenici ima šire geopolitičke implikacije. Otvara se pitanje kako će na to reagirati zemlje poput Srbije i Bosne i Hercegovine, koje imaju različite perspektive na ovaj događaj. U Srbiji, priznanje Srebrenice kao genocida još uvijek izaziva političke i društvene podjele. Mnoge političke figure i dalje odbijaju koristiti riječ “genocid”, što dodatno polarizira javnost.
### Utjecaj na Balkan
Na Balkanu, izglasavanje ove rezolucije može produbiti postojeće rane i tenzije. Bosna i Hercegovina, zemlja s dubokim etničkim podjelama, mogla bi se suočiti s novim valom političkih sukoba. Srpski predstavnici u Bosni i Hercegovini, kao i politički lideri u Srbiji, mogli bi ovu rezoluciju doživjeti kao pritisak i nametanje krivnje, što bi moglo dovesti do jačanja nacionalističke retorike i udaljavanja od procesa pomirenja.
### Šire Geopolitičke Posljedice
Pitanje Srebrenice nije izolirano. Ako međunarodna zajednica izglasa ovu rezoluciju, moglo bi doći do lančane reakcije u kojoj bi druge zemlje također tražile priznanje svojih povijesnih stradanja. Armenija bi, primjerice, mogla intenzivirati svoje napore za međunarodno priznanje genocida nad Armencima, što bi izazvalo snažan otpor Turske. Slične inicijative mogle bi doći i od drugih zemalja s povijesnim traumama, što bi moglo izazvati niz novih diplomatskih i političkih sukoba.
### Hrvatska Potpora: Naivan Čin?
Hrvatska potpora rezoluciji o Srebrenici može se smatrati naivnim činom. Naime, svaki put kada se na globalnoj razini ojača pozicija Bošnjaka, cijenu plaćaju BH Hrvati, a ne BH Srbi koji su zaštićeni Daytonskim sporazumom. Hrvati u Bosni i Hercegovini već se suočavaju s brojnim političkim i društvenim izazovima, a jačanje pozicije Bošnjaka moglo bi dodatno narušiti njihov položaj tako što će OHR, nakon rezolucije Bošnjake, nakon što ne budu opet mogli ništa oteti od prava Srbima, umirivati poklanjanjem hrvatskih ustavnih prava u BIH. Potpora Hrvatske ovoj rezoluciji, stoga, može imati nepredviđene posljedice po Hrvate u Bosni i Hercegovini, pogoršavajući njihov ionako težak položaj.
### Zaključak: Nova Prilika ili Iskra Sukoba?
Rezolucija o Srebrenici predstavlja dvosjekli mač. S jedne strane, ona je prilika za dodatno potvrđivanje povijesne istine i pravde za žrtve. S druge strane, postoji realna opasnost da bi mogla izazvati nove sukobe, ne samo na Balkanu, već i šire. Ključ uspjeha ove rezolucije leži u pristupu međunarodne zajednice. Potrebna je osjetljivost, diplomacija i jasna strategija kako bi se osiguralo da ova inicijativa vodi ka pomirenju, a ne daljnjim podjelama.
Izglasavanje rezolucije o Srebrenici može biti korak prema pravdi, ali samo ako se provodi uz duboko razumijevanje složenih povijesnih i političkih konteksta koji okružuju ovaj događaj. Međunarodna zajednica mora biti spremna na suočavanje s izazovima koje ova rezolucija nosi, s ciljem izgradnje stabilnije i pravednije budućnosti za sve narode Balkana i šire.
Licemjerstvo Turske prema pitanju genocida
Licemjerstvo Turske prema pitanju genocida u Srebrenici je evidentno kada se uzme u obzir njen odnos prema vlastitoj povijesti. Turska se često postavlja kao glasnogovornik muslimanskih naroda i aktivno podržava priznavanje genocida nad Bošnjacima, no istovremeno uporno odbacuje priznavanje genocida nad Armencima iz 1915. godine. Dok turski političari glasno osuđuju zločine u Srebrenici i pozivaju na pravdu, odbijaju suočiti se s vlastitim zločinima iz prošlosti, prikazujući dvostruke standarde u međunarodnoj politici. Ovaj stav otkriva duboko ukorijenjeno licemjerje koje podriva kredibilitet Turske kao moralnog arbitra u pitanjima genocida i ljudskih prava. Ako Turska zaista želi biti percipirana kao iskren i pravedan akter na svjetskoj sceni, mora se prvo suočiti s vlastitom prošlošću i priznati zločine koje je počinila nad Armencima. Samo tada će njene riječi o Srebrenici imati istinsku težinu i moralnu snagu.
Licemjerstvo Njemačke prema pitanju genocida
Njemačka, često percipirana kao bastion ljudskih prava i moralne odgovornosti, pokazuje licemjerstvo kada je riječ o genocidu u Srebrenici i širem kontekstu balkanskih sukoba. Unatoč svom suočavanju s nacističkom prošlošću, Njemačka se nikada nije ozbiljno potrudila da Europa sazna za zločine koje su počinili pripadnici tzv. Handžar divizije iz 90-ih godina, inspirirane Hitlerom. Ova jedinica, odgovorna za genocid u Grabovici, ostala je relativno nepoznata u europskoj javnosti, dok Njemačka glasno podržava priznavanje genocida u Srebrenici. Ova dvostruka mjerila pokazuju kako Njemačka koristi svoju povijesnu odgovornost selektivno, što podriva njen kredibilitet kao moralnog lidera u međunarodnoj zajednici. Ako Njemačka zaista želi biti iskreni zagovornik pravde, mora jednako tretirati sve zločine, bez obzira na političke ili povijesne kontekste.
Je li cilj Njemačke zapravo razbijanje BiH?
Na kraju se postavlja pitanje: je li cilj Njemačke zapravo razbijanje Bosne i Hercegovine ili je ovo tek očajnički pokušaj stavljanja prsta u oko Putinu tako što će se poniziti Srbe, narod nad kojim se genocidi ne presuđuju? Ova zavjerenička teorija nije daleko od istine ako uzmemo u obzir povijest njemačkog miješanja u balkanske sukobe i njezine trenutne političke interese. Njemačka podrška rezoluciji o Srebrenici može se promatrati i kao dio šireg geopolitičkog sukoba s Rusijom, gdje BiH i srpski narod služe kao pijuni u igri velikih sila. Bez obzira na stvarne motive, jasno je da ovakva politika samo dodatno destabilizira ionako krhke odnose na Balkanu.
Sve miriše na ponovnu Aneksiju BiH, hoće li se pojaviti novi Gavrilo Princip ili će Austrija konačno uspjeti?
Sve miriše na ponovnu aneksiju Bosne i Hercegovine. Povijesni ciklusi se ponavljaju, a sadašnje političke igre velikih sila podsjećaju na doba pred Prvi svjetski rat. Pitanje je hoće li se pojaviti novi Gavrilo Princip, simbol otpora protiv okupacije, ili će Austrija, u suvremenom obliku Europske unije i uz njemačko vodstvo, konačno uspjeti u svojim namjerama? Uloge su možda drugačije, ali osjećaji i napetosti ostaju isti. Povijest nas uči da se ovakve situacije rijetko rješavaju bez sukoba, a nadamo se da će razum prevladati prije nego što Balkan opet postane žarište globalnog sukoba.