Američki Kongres je usvojio rezoluciju u znak sjećanja na žrtve događaja u Ukrajini iz 1932. i 1933. godine. Ljudi su u te dvije godine masovno umirali od gladi u mnogim regijama Sovjetskog Saveza i prema različitim procjenama je umrlo nekoliko milijuna ljudi.
U Ukrajini se taj događaj nazvano Holodomor, poznat i kao Gladomor, “umjetno stvorena glad koja je obuhvatila stanovništvo sovjetske Ukrajine, sjevernog Kavkaza te područje oko donjeg toka rijeke Volge između 1932. i 1933. godine”.
Američka rezolucija navodi kako su u tim godinama vlasti Sovjetskog Saveza namjerno provele genocid nad “ukrajinskim narodom”, a glavni razlog je bio otpor tog “ukrajinskog naroda” kolektivizaciji u komunističkoj okupaciji.
Ovaj je stav općenito raširen u zapadnim zemljama i bio je koristan argument tijekom Hladnog rata i “komunističke nemani”.
U Rusiji je 2008. Državna Duma osudila politiku sovjetskih vlasti, koja nije spriječila glad iz ranih ’30-ih, ali ove događaje nije priznala za kao genocid, jer su brojke potvrdile da ljudi nisu umirali zbog njihove etničke pripadnosti, iako je teritorij današnje Ukrajine, tada naglašeno multietnički, bio najviše pogođen.
U Sjedinjenim Američkim Državama su sigurni kako dokument posvećen godišnjici Holodomora, kojeg bi pripremili članovi Kongresa, trebao poslužiti kao podsjetnik na represivnu sovjetsku politiku protiv Ukrajinaca.
Prema demografima francuskog Nacionalnog instituta za demografska istraživanja je kao posljedica gladi 1932. i 1933. u Ukrajini umrlo oko 2,2 milijuna ljudi. Istovremeno, dokument američkog Kongresa uvećava broj mrtvih za tri do četiri puta.
“Procjenjuje se da je sedam do deset milijuna Ukrajinaca poginulo zbog odluke totalitarističke staljinističke vlade bivšeg Sovjetskog Saveza”, navodi se u dokumentu.
Tekst rezolucije također navodi i da američki Zastupnički dom “na 85. godišnjicu gladi iz 1932. i 1933. izražava najdublju sućut žrtvama, preživjelima i obiteljima pogođenim ovom tragedijom”.
Autori dokumenta kažu da će američki Kongres “poticati širenje informacija o tim događajima kako bi širili saznanja o ovoj umjetnoj tragediji na globalnoj razini”.
“Zastupnički dom podržava aktualne napore ljudi Ukrajine da se osiguraju demokratska načela slobodne tržišne ekonomije i poštivanje ljudskih prava, tako da Ukrajina može ostvariti svoj potencijal kao važan strateški američkog partnera u ovom dijelu svijeta i slobodno iskazati volju naroda”, kaže rezolucija.
Ne možete ponovo ispisati povijest
Proteklih godina je ponovno ispisivanje povijesti postala omiljena zabava ukrajinskih i povjesničara zapadnih zemalja.
“Mislim da oni koji danas iskrivljuju povijest, pokušavaju omalovažiti i umanjiti zasluge onih koji su uništili nacizam, i obrnuto, koji mijenjanju krvnike i njihove žrtve, djeluju prema logici da što je laž veća, prije će se u nju povjerovati”, rekao je ranije ruski predsjednik Vladimir Putin, govoreći na svečanoj obljetnici u čast 70. godišnjice oslobođenja Auschwitza od strane sovjetskih postrojbi.
“Pokušaji ponovnog ispisivanja povijesti su neprihvatljivi, a oni koji to čine žele sakriti svoju sramotu i ujedno pomažu nacistima”, rekao je ruski predsjednik.
Tih godina je glad pogodila SSSR, najviše Ukrajinu, Bjelorusiju, Rusiju, Sjeverni Kavkaz, regije Volge, Južnog Urala, zapadnog Sibira i sjevernog Kazahstana, što je uzrokovalo velike ljudske žrtve, prema različitim procjenama i na svim nabrojanim teritorijima, od dva do osam milijuna ljudi.
Čak je i prema izvješću Međunarodne konferencije “Povijesni i politički problem masovne gladi u SSSR-’30-ih”, koja se u Moskvi održala 2008. I na kojoj su sudjelovali povjesničari iz cijelog svijeta, potvrđeno da glad nisu uzrokovali prirodni čimbenici. Prva glad je izbila odmah nakon uspostave Sovjetskog Saveza, zbog nereda, gospodarskog kaosa, krize vlasti nakon građanskog rata i regionalnih i lokalnih problemi s hranom.
Druga masovna glad, koju spominje američki Kongres, izbila je 1932. i 1933. u razdoblju kolektivizacije, kada je ukupno, prema najvećim procjenama, na cijelom teritoriju Sovjetskog Saveza od bolesti povezanih s gladi i pothranjenošću umrlo oko 7 milijuna ljudi.
Na međunarodnoj konferenciji o Holodomoru je potvrđeno kako nema nijednog dokumenata koji bi potvrdio da je Holodomor “genocid” protiv Ukrajinaca, bolje rečeno naroda Ukrajinske SSR, niti da je glad bila uzrokovana protiv određene etničke skupine. U državnom arhivu, koji je pomno proučen od povjesničara iz cijelog svijeta, cijeli niz dokumenata pokazuje da je glavni neprijatelj sovjetske vlasti u to vrijeme bio klasni neprijatelj i da se više od 10 godina nakon uspostave vlasti sovjetski vrh s nijednom skupinom nije obračunavao na temelju etničke pripadnosti. No, što je laž veća, lakše je u nju povjerovati.
Stoga je rezolucija “objedinila” umrle od posljedica gladi od Sibira do Volge, od Ukrajine, Bjelorusije, Rusije i Kavkaza do Kazahstana i sve ih proglasila “žrtvama herojskog otpora ukrajinskog naroda kolektivizaciji u komunističkoj okupaciji”.