Uprava za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice po instrukcijama reisu-l-uleme organizovala je radni sastanak sa muftijama i glavnim imamima pod motom “Misija i zahtjevi vremena” u organizaciji struktura Islamske zajednice. Sastanak je održan u srijedu, 14.12.2016. godine u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Prisutnim se na početku rada obratio reisu-l-ulema husein ef. Kavazović čije obraćanje prenosimo u cijelosti:
“Živimo u vremenu i prilikama koje iziskuju novu agilnost, stalnu budnost i ogromne napore prilagođavanja naših ustaljenih načina odnosa prema temeljnim vrijednostima i vjerovanjima. U tome našem zadatku su suština vjere i njene etičke vrijednosti ono na što se moramo usredsrediti. Valja nam tako modelirati našu misiju da promovirane i provodive vrijednosti predočimo kao univerzalne, po njihovom karakteru, bliske ljudskoj prirodi i usklađene s istinama, istovremeno oslonjeni na razum kojim ćemo se voditi u donošenju sudova o svijetu koji nas okružuje.
Misija Zajednice je vjersko poučavanje, pozivanje na dobro i odvraćanje od nevaljalog i lošeg. Kao rezultat ukupnih naših napora, treba da imamo razumne ljude, koji, kada posmatraju, čitaju i analiziraju svijet oko sebe, donose racionalne sudove. Zbog toga imperativa, naša je obaveza da misiju islama zadržimo u rukama kompetentnih ljudi i po svaku cijenu izbjegnemo da je preuzmu nepismeni i neznalice, koji nemaju cjelovitu sliku o vjeri, svijetu i vremenu u kojem živimo.
Vrijeme je da shvatimo da mi muslimani u Bosni i Hercegovini i šire nismo nikakva ljudska vrsta od koje Uzvišeni pravi nekakav izuzetak. I mi podliježemo istim onim zakonima koji važe i za ostale ljude. Ako je nešto dobro za ostale ljude, u sferi napretka, pravednijeg i humanijeg društva, ne može biti da nije dobro i za nas. Ništa što je dobro i za društvo korisno ne može biti novotarija. Od nas se ne traži da naučavamo novi islam, već da njegovo predstavljanje prilagodimo novim prilikama.
Naše doba je bremenito. Nakon prividne renesanse, koja se nakratko desila u drugoj polovini XX stoljeća, muslimanski svijet je zapao u krizu identiteta. Zajednica muslimana (umma) koju smo poznavali se raspada. Tome su ponajviše doprinijela kruta shvatanja vjere šijskog i sunijskog usmjerenja, koje su, u osnovi, samo mali ogranci muslimanske zajednice, a koji u svojim rukama imaju velika materijalna dobra i veliku političku i ekonomsku moć. Oni su uspjeli posvađati i razjediniti muslimane, dok su njihovi ogoljeni interesi protivni samoj suštini vjere na koju se pozivaju.
Te podjele mi ne smijemo sebi dopustiti. Naprotiv, moramo se pripremiti da iznova gradimo muslimansko bratstvo, na univerzalnim principima naše vjere, a nikako na prizemnim i upitnim razlikama.
Mi u Bosni i Hercegovini i šire uvijek smo doživljavali islam kao vjeru topline srca i humanosti. U njemu smo, pobožnošću i čestitošću, koju je islamska poruka u nama izgradila, nalazili utočište u nevoljama i odgovore na sve naše izazove.
Ono što se danas dešava na istoku za nas predstavlja gorko razočarenje. Tamošnja ulema je pristala na dva ultimatuma: redukcionizam u tumačenju vjerskih istina, koji je široke mogućnosti razumijevanja vjere sveo na jednu isključivu; i nemoralne ustupke političkoj vlasti, ogrezloj u korupciju, iz čega su se rodili moralno posrnuće, zulum i zločin. Mi ne smijemo ponoviti te greške!
Dozvolite mi da ovdje citiram riječi poznatog teologa Džahiza iz Basre, koji je, osvrćući se na rigorozno postupanje stanovnika Medine, kazao: „Medinelije samo zbog lahkog zadaha vinom bičuju. Kažnjavaju zbog nošenja praznog mijeha, pretpostavljajući da bi on mogao biti posuda za vino. Neko ko ne odobrava njihove metode možda bi ih mogao upitati: Zašto ne bičuju sve one koji ništa drugo sa sobom ne nose osim uda za preljubu?“
Misija pozivanja na dobro i rigidan i isključiv odnos prema ljudima i njihovim slabostima nisu spojivi. Razumijevanje ljudi, njihove prirode, vrlina i slabosti od ključnog su značaja u radu svakog od nas. Imam i mualim moraju prelaziti i preko onoga preko čega zakon i državna vlast ne smiju, inače će svijet izgubiti nadu. Gubitak nade u očima ljudi veća je tragedija i od samog poroka koji može biti počinjen. Razumijevanje i ljubav mogu nadomjestiti slabosti i promijeniti teško stanje nabolje.
Ono na što bih želio posebno ukazati u našem radu jeste potreba analitičkog upoznavanja muslimanske porodice, s aspekta duhovnog, intelektualnog i socijalnog statusa u kome se nalazi. Nije moguće biti pastir, a ne poznavati ova tri aspekta, ukoliko želimo biti uspješni u radu. Neki od nas, iako mislim da je to manji dio, provedemo život u džematu, a da istinski ne upoznamo život naših džematlija. Čini mi se da je daleko važnije u našem radu poznavati našeg džematliju s ova tri aspekta od toga koliko mi sami znamo teoloških rasprava, koje su, svakako, potrebne.
Bavljenje socijalnim pitanjima u džematu nezaobilazan je dio našeg misijskog rada. Pomoći ljudima u njihovom duhovnom rastu, intelektualnom napretku i rješavanju socijalnih problema nije moguće izbjeći, a da ne bude cijela misija dovedena u pitanje. Čini mi se da će se na ova tri polja odvijati naša borba s vremenom u budućnosti.
Islamska zajednica dosta uredno vodi statistku o broju džemata. To je, svakako, dobro, no daleko bi bilo važnije znati koliko ima živih džemata, u kojima život pulsira i u kojima se jasno vide problemi ljudi i njihovi usponi i padovi. Također, od same veličine džemata, važniji je njihov aktivizam. Aktivan džemat nam valja postaviti kao mjerilo uspješnosti i vrednovanja imamskog rada.
Zato je važno da se sačine kriteriji po kojima bismo mogli izvršiti objektivno vrednovanje svačije misije u Zajednici.
Zamolit ću vas da uložimo napore da imame pripremimo da budu u kondiciji za stalno učenje i sticanje vještina koje su neophodne. Također, vaše učešće u kreiranju seminara, radionica i okruglih stolova je prijeko potrebno. Zajednici treba više mišljenja o onome što je potrebno našem džematliji, ali i imamima od vještina i pomagala. Očekujem vaše aktivno sudjelovanje u radu Uprave za vjerske poslove koja je tu da zajedno s vama osmišljava i realizira zacrtane ciljeve.
Na tome putu molim Milost Allaha, dž.š. Hvala vam i želim vam uspješan rad, riječi su kojim je reisu-l-ulema Kavazović zaključio je svoje obraćanje”.
Islamskazajednica.ba
wpDiscuz