“Samo jednog čovjeka u svom životu sam zvao i smatrao svojim generalom. On se zvao Jovan Divjak i umro je danas u onom gradu kojem je bio branitelj i kojem je ostao duša. Velika tuga”, napisao je na Twitteru francuski filozof Bernard-Henry Levi povodom smrti 84-godišnjeg bivšeg generala Armije BiH Jovana Divjaka u Sarajevu, objavljujući fotografiju s generalom Divjakom u ratnom Sarajevu.
Levi je bio jedan od francuskih intelektualaca koji su pozivali na vojnu intervenciju i zaustavljanje rata u Bosni i Hercegovini, pokušavajući skrenuti pažnju svjetske javnosti na patnju civila u okupiranom Sarajevu. Divjak, koji je pohađao vojnu školu i u Francuskoj, dobitnik je francuske Legije časti.
Omiljeni general
Koliko je general Divjak bio omiljen, najbolje govori vijest koja se pojavila nedugo nakon njegove smrti, prenosi sarajevska Slobodna Bosna: građani Sarajeva pokrenuli su online peticiju kojom traže da legendarni general dobije svoju ulicu u glavnom gradu BiH.
Beograđanin u Sarajevu, bivši oficir JNA, devedesetih je postao jedan od simbola obrane Sarajeva od napada srpskih snaga koje su se tenkovima i topovima JNA ušančile na brdima oko Sarajeva i tri i pol godine držale grad u blokadi, bez struje i vode, granatirajući i pucajući snajperima po ljudima na nezaštićenim gradskim ulicama. Jedan je od rijetkih koji se ni nakon rata nije kompromitirao, diskretan i samozatajan. Distanciran od vladajućih, Divjak se nakon rata angažirao oko udruge Obrazovanje gradi BiH, koja pomaže školovanju djece koja su u ratu izgubila roditelje.
“Kada je rat protiv BiH počeo i na Sarajevo se sručila nezapamćena vojna sila, goloruke borce na prvim linijama odbrane grada hrabrio je i ulijevao im svoju snagu”, napisala je Vildana Selimbegović povodom Divjakove smrti u sarajevskom Oslobođenju. “On je taj koji je stranim novinarima objašnjavao koliko je važno da svijet sazna za pravednu bosansku bitku i on je taj čijem su se znanju i elokventnosti divili i najvažniji gosti opsjednutoga grada. A onda je, dok je rat još bjesnio, prepoznao izazove nadolazećeg mira i 28. jula 1994. osnovao Obrazovanje gradi BiH, utočište za djecu žrtve rata, invalide i djecu bez roditelja, talentiranu djecu i djecu romske nacionalnosti. Družio se s njima, dijelio im stipendije i zajedno s tom djecom, do svog posljednjeg daha, borio se za budućnost BiH. Pukovnik, general, čika Jovo, drug Jovan, omiljeni sugrađanin, nezamjenjivi prijatelj”, piše glavna urednica i direktorica sarajevskog dnevnog lista Vildana Selimbegović.
Bez obzira na sve Divjaka smatram izuzetno časnim čovjekom. Jednom od najvećih gromada novije BIH povijesti. Čovjekom koji je kazao Aliji "ako mi uzmeš čast, koja je neodvojiva od moje osobe, ponizio si me". Oni ga, ta bešćutna SDA pasčad ponižavaju i u smrti.
— Jan Palach (@IurkovJan) April 10, 2021
Uhićen zbog tjeralice koju je izdala Srbija
Za srpske nacionaliste bio je izdajnik: Beograd je za njim raspisao međunarodnu tjeralicu po kojoj je general Divjak uhićen u ožujku 2011. na bečkom aerodromu, na putu za Italiju. Srbija ga je tražila zbog slučaja Dobrovoljačka, kad je u neredima prilikom povlačenja kolone JNA iz Sarajeva 3. svibnja 1992. ubijeno više vojnika i oficira JNA. Divjak nikad nije negirao taj zločin, nego je tvrdio da nije bio organiziran ni planiran.
Jovan Divjak školovani je oficir JNA, rođen 1937. godine u Beogradu, kojeg je rat zatekao u zapovjedništvu Teritorijalne obrane Bosne i Hercegovine. Sustav obrane socijalističke Jugoslavije sastojao se od Jugoslavenske narodne armije, sa zapovjedništvom u Beogradu, i decentralizirane Teritorijalne obrane kojom su upravljale republičke vlasti. Slovenija je sačuvala oružje i strukturu TO kojom se uspješno suprotstavila napadu JNA, u Hrvatskoj i BiH tog se oružja dokopala JNA. Vidjevši da JNA naoružava srpske paravojne formacije, Divjak je odlučio oružje iz skladišta u Kiseljaku predati Teritorijalnoj obrani BiH, kako ga JNA ne bi zloupotrijebila, navodi Oslobođenje. Vojni sud JNA ga je 1991. zbog toga osudio na devet mjeseci zatvora. Kaznu je izbjegao tako što je napustio JNA i pridružio se Armiji BiH.
Ratne fotografije
Bivši zapovjednik Armije BiH Sefer Halilović povodom smrti Jovana Divjaka objavio je ratne fotografije na kojima je s generalima Divjakom i Stjepanom Šiberom. “Uvijek smo bili skupa. U ratu. I miru. Ova ‘trojka’ bila je simbol multietničke Republike Bosne i Hercegovine i njene Armije. Mi nikada nismo izdali ideju za koju smo se borili i u ratu, i u miru. Mnogi drugi jesu. Posljednji pozdrav mom suborcu Jovanu Divjaku”, napisao je Halilović. Sva trojica su bivši oficiri JNA i ratni članovi Glavnog štaba ABiH, Bošnjak, Srbin i Hrvat.
Uhićen i 1992. pa ubrzo pušten
General Divjak bio je zamjenik komandanta Armije BiH, ali je istovremeno bio i Jovan, Srbin, pa ga je, kako podsjeća Boris Dežulović, krajem 1992. uhapsila Armija BiH kod Konjica. Divjak je došao u Konjic u inspekciju kao zamjenik zapovjednika Armije BiH Sefera Halilovića, s namjerom da disciplinira jedinice i njihove zapovjednike i istraži jesu li točne priče o preprodaji oružja i municije. U kući zapovjednika Zejnila Delalića u Konjicu uhapsio ga je zapovjednik 45. brigade ABiH Haso Hakalović i odveo ga u selo Parsovići.
Sarajevski magazin Stav je 2017. prenio svjedočenje generala Divjaka da ga je nekoliko dana nakon hapšenja saslušao predsjednik vojnog suda, sudac Hadžović, koji mu je rekao da to radi po nalogu zapovjednika mostarskog 4. korpusa Armije BiH Arifa Pašalića. “Jesu li vam poznati podaci o dvadesetak ubijenih civila u zatvoru Čelebići”, pitao ga je sudac. “Ne znam ništa o tome”, odgovorio mu je Divjak. “Šta znate o komandantu Seferu Haliloviću?” “O komandantu sve najbolje. To je moj princip.” Divjaka su uhapsili 2. prosinca 1992., a 12. prosinca je obaviješten da se protiv njega prekida istražni postupak. Dokument je potpisao Arif Pašalić. Nekoliko dana kasnije, pušten je iz zatvora u Parsovićima i vratio se u Sarajevo.
Kasnije će Haag suditi Zejnilu Delaliću za zločin u Čelebićima. Seferu Haliloviću se u Haagu sudilo jer je zapovijedao operacijom tijekom koje je 1993. ubijeno više desetaka Hrvata u selima Grabovici i Uzdolu kod Konjica, no odgovornost mu nije dokazana i oslobođen je.
Skrivanje zločina
Čin brigadnog generala Jovan Divjak vratio je predsjedavajućem Predsjedništva BiH Aliji Izetbegoviću u prosincu 1997., kad je objavljivanjem sudskih dokumenata saznao za detalje zločina koje su pripadnici ABiH počinili nad Srbima u Sarajevu i Hrvatima u Grabovici, Uzdolu i Doljanima.
“Ako su Armija BiH i Vlada BiH skrivali, a zatim nisu na adekvatan način sankcionirali zločin koji je izvršen nad civilima u Sarajevu 1992. i 1993. godine, pa i onaj u Grabovici, Uzdolu i dr., moja je moralna obaveza da se ogradim od takvog ponašanja najodgovornijih lica u državi BiH, a u znak protesta odričem se čina brigadnog generala Armije BiH”, napisao je Divjak u pismu Izetbegoviću.
U pismu koje je objavio Dnevni avaz, Divjak podsjeća da je još 25. svibnja 1993. podnio pismenu ostavku na dužnost u Glavnom štabu Oružanih snaga zbog maltretiranja i ubojstava civila većinom srpske nacionalnosti koje su počinili pripadnici 10. brdske brigade pod zapovjedništvom Mušana Topalovića Cace. Godinu dana prije toga Sarajevo je priredilo veličanstvenu dženazu Mušanu Topaloviću, predratnom kriminalcu i simbolu zločina nad Srbima u Sarajevu. Divjak podsjeća Izetbegovića da se nije ogradio od toga i poručuje da će on do kraja života ostati vjeran sebi i Bosni i Hercegovini. “Moja čast je moj život, oboje su u jedno srasli. Uzmete li mi čast, moj život niste spasli”, napisao je Divjak u pismu Izetbegoviću 1997.
‘Ja sam Jovan Divjak, građanin ove zemlje’
“Generale, hvala Vam na svemu što ste uradili za našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu”, napisao je u telegramu povodom Divjakove smrti hrvatski član Predsjedništva BiH Željko Komšić. Za Komšića ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman kaže da ga Hrvatska ne može primiti kao predstavnika Hrvata u BiH jer “on to nije”.
U intervjuu za Deutsche Welle Jovan Divjak je 2009. rekao: “Nacionalisti u Srbiji danas me nazivaju izdajnikom srpskog naroda, a ovdje u Sarajevu me hvale, jer sam jedan od rijetkih Srba koji je ostao u gradu. Ali ja nisam ostao u Sarajevu kao Srbin. Ja svoj identitet ne definiram preko vjere ili nacionalnosti. Ja sam Jovan Divjak, građanin ove zemlje”, kaže on i tiho dodaje: “Zemlje koja ne funkcionira i koje zapravo istinski ni nema. Bosansko-hercegovačkog patriotizma gotovo da više nema, konstatirao je, umjesto njega prevladava srpski, hrvatski i bošnjački nacionalizam”.