PARADOKS: Nestabilnost u Europi pridonosi stabiliziranju BiH?

Ovaj tjedan je uhićen Jerko Lijanović i optužen za kriminal oko raspodjele poljoprivrednih poticaja, dakle za stvari koje su već godinama apsolutno bjelodane i dokumentirane. Oni koji su ga vodali po molitvenim doručcima u Washingtonu i tapšali po ramenu zbog takvih genijalnosti kao što je ideja o ukidanju kantona, a što se nisu usuđivali javno govoriti i najveći bošnjački unitaristi, sada šute
Može li opća nestabilnost nastala u Europi pod migrantskim valom paradoksalno pomoći stabiliziranju stanja u BiH? Godinama pišem kako je postdejtonska BiH de facto protektorat, vanjskom silom održavan okvir unutar kojeg se, što bi rekao Alija Izetbegović, “burkaju” tri duboko podijeljena društva, s tri odvojene memorije i težnje.
S jedne strane, BiH na okupu održava ono što nazivamo “međunarodna zajednica” ili “stranci”, a praktično je to američko veleposlanstvo kao glavna vlast u zemlji, konfuzna EU koja je po pitanju BiH razdijeljena jednako kao i na početku devedesetih, te bulumenta što njihove administracije, što “nevladinih organizacija” ovisnih o njima, koje održavaju privid kojim onda opravdavaju vlastito postojanje i financiranje.
___piše: Nino Raspudić l Nezavisne novine
No, isti ti faktori Bosnu i Hercegovinu sadržajno rastaču, podržavajući destruktivne politike i proizvodeći i jačajući tako konflikte koji sprečavaju bilo kakvu mogućnost stvaranja istinske kohezije.
Strani faktor generira konflikte u BiH nepriznavanjem stanja na terenu i stalnim pokušajima nametanja svojih “igrača”, koje su proizvodili na različite načine, bilo ucjenama Haagom kao u slučaju Biljane Plavšić ili Jadranka Prlića, bilo golemom financijskom i medijskom potporom kao u slučaju Dodika koji im se poslije oteo, ili svih onih silnih Alijansi, Platformi, Lagumdžija, Komšića ili nedavno SDS-a i Raguža. Krajnja karikaturalnost tog pristupa pokazala se na primjeru Lijanovića, mezimca američke ambasade i Inzka, kao najočitijem dokazu kako njihovi kriteriji u potrazi za političkim marionetama nemaju dna. Ovaj tjedan je uhićen Jerko Lijanović i optužen za kriminal oko raspodjele poljoprivrednih poticaja, dakle za stvari koje su već godinama apsolutno bjelodane i dokumentirane. Oni koji su ga vodali po molitvenim doručcima u Washingtonu i tapšali po ramenu zbog takvih genijalnosti kao što je ideja o ukidanju kantona, a što se nisu usuđivali javno govoriti i najveći bošnjački unitaristi, sada šute. Mislili su, valjda, kako je dovoljno par godina financirati plave autobuse pa će Hrvati građanski progledati i shvatiti da svi trebaju kao Lijanovići. Kružio je trač da Jerko kao pravi mezimac ima i krevet u američkoj ambasadi u  Sarajevu. Traženje i protežiranje marioneta bez političkog legitimiteta i ikakvog ugleda u narodu kojeg bi trebali predstavljati djelovao je krajnje destruktivno na BiH.
Drugi nivo destruktivnog djelovanja “stranaca” bilo je podržavanje bošnjačkog unitarizma pod krinkom “građanske” politike. Uskoro će godina dana kako su održani izbori nakon kojih sam pisao da će nova koalicijska petljavina SDA – SDS – DF samo oduzeti dragocjeno vrijeme i produbiti konflikte u zemlji. Svatko razuman i dobronamjeran smatrao je tada kako je u BiH potrebno formirati što širu i što stabilniju vlast i sposobno provesti reforme, a da je u tom smislu kod Bošnjaka najlogičnija koalicija SDA i SBB. Do toga tada nije došlo iz dva razloga. Prvi je post-platformaška igra SDA na pseudograđansku kartu preko politički ofucanog komšićizma, drugi je personalni sukob između Izetbegovića i Radončića. Nakon izgubljenih godinu dana odjednom je došlo do prosvjetljenja – lideri SDA i SBB-a su shvatili da se ipak može surađivati, prešli su preko starih nesuglasica i čini se da smo, godinu dana nakon izbora, blizu formiranja stabilne i funkcionalne vlasti. Istovremeno, Lijanović završava u zatvoru. Očito je i najdraža ambasada digla ruke od njega, a nadajmo se zauvijek i od takvih pokušaja u BiH.
Zašto se baš sada kod Bošnjaka stvorila logična koalicija za formiranje stabilne vlasti? Čini se da odgovor leži u promjeni vanjskih okolnosti. Val od stotina tisuća migranata, koji na proljeće može postati i milijunski, zapljuskuje Europu. Pokazuje se da EU nema nikakvu zajedničku vanjsku sigurnosnu politiku i da se ljulja u temeljima. Novo, neočekivano jačanje uloge nacionalnih država, izgledan porast ksenofobije, posebno islamofobije, i poput samoostvarujućeg proročanstva povratak priče o sukobu civilizacija realnost su današnje Europe. Vrlo je moguće da uskoro prema BiH skrenu rijeke migranata na sličan način na koji se, u dva tjedna, gotovo sto tisuća ljudi slilo u Hrvatsku.
Sve to može izazvati nestabilnosti i pucanje ionako krhkog državnog i institucionalnog okvira. Stoga se čini ispravnom procjena bošnjačkih lidera da im sadašnje tendencije u Europi i svijetu ne idu u prilog, jer se Bošnjake markira kao islamski manjinski faktor u širem balkanskom kontekstu. U toj situaciji Bošnjacima je, ali ne samo njima, nego doista svima u BiH, u vitalnom interesu da se politička situacija u zemlji kompromisom stabilizira. Da se ne mora svaka svjetska frtutma prelomiti najviše preko naših glava. Žice, vojska, prepucavanja između europskih i balkanskih zemalja, migrantski val koji pokazuje elemente invazije, raspad sigurnosnog sustava koji prijeti porastom terorizma, sve to pokazuje koliko je situacija kritična. Malo potencijalnog dobra u svom tom zlu je činjenica da muka često ljude natjera da odustanu od maksimalističkih snova, urazume se i sjednu za stol.
U godinama rasta EU, stabilnosti i blagostanja u ostatku Europe, BiH se gušila u ratu, traumatičnom poraću i kasnijem političkom klinču koji je paralizirao bilo kakvu mogućnost pozitivnog društvenog pomaka. Naizgled paradoksalno, a u stvari logično, frka od Bliskog istoka, preko Turske, Grčke, Makedonije, trokuta Srbija – Hrvatska – Mađarska, a domino efektom i cijele EU, prilika je da se BiH stabilizira. Dizanje ruku od dojučerašnjeg mezimca Lijanovića i nakon dugo vremena prvi konstruktivni potezi bošnjačke političke scene daju nade u takav smjer. Ako se pokaže da je doista tako, i srpski i hrvatski politički faktor u BiH trebali bi učiniti dodatan napor prema kompromisu i stabiliziranju lokalnog stanja u ovom teškom trenutku globalnog rasapa.