Mega-car onoga što se naziva ex-jugoslavenskom muzičkom scenom,Rambo Amadeus je probio okvire uobičajene medijske zastupljenosti izvođača na Euroviziji. On je svojom pjesmom Euro-neuro, umjesto u žutilu balkanskih tabloida, svoje mjesto našao na stranicama magazina Time.Time navodi kako je Antonije Pušić/Rambo Amadeus još 1989. svoju inspiraciju nalazio u političkim i ekonomskim krizama. Navodi pjesmu Kataklizma komunizmakoju su cenzori preimenovali u Amerika i Engleska. Rambo je kroz ovu pjesmu pozivao na smjenu tadašnjih jugoslavenskih vlasti kroz ismijavanje njihovog okrivljavanja kapitalizma za sve nedaće.
Time navodi i kako je Amadeus iskoristio europsku dužničku krizu kao inspiraciju za crnogorsku eurovizijsku pjesmu: „Europska unija i euro su u nekoj vrsti neurotične situacije, pa sam ja želio pomoći. Nemam lijek, samo dijagnozu. Euro-neuro je dijagnostička pjesma s terapeutskim nuspojavama“.
„To nije tema koja bi se očekivala na natjecanju poznatom i kao kulturalni Černobilj…“ navodi novinar Timea, „…ali Amadeus iskorištava kič Eurosonga“.
Video-spot predstavlja seoskog siromaha koji putujući crnogorskom obalom nastoji zaraditi, ali mu to teško uspijeva susrećući se sa njemačkim turistima, djevojkama u sportskim automobilima i gradskim stanovništvom.
Amadeus pojašnjava i poruku video-spota: „Na kraju, magarac pojede sav novac koji je seljak zaradio. Ako ste ikad imali magarca, znate da je on prava prijetnja po papir. Može pojesti čitave novine za doručak. Ako niste oprezni, možete izgubiti vaš novac. To je poruka… Pjesma je usmjerena svima kojima nisu jasni korijeni europske financijske krize. Radujem se njihovom glasu na Eurosongu“.