Stjepan Radić , najveći hrvatski seljački tribun , nije žalio truda , da u svojoj političkoj aktivnosti posjeti i najmanja mjesta i drži govore .
U tome ga nisu mogli spriječiti ni šećerna bolest od koje je dugo godina bolovao , niti duga i naporna putovanja . Kažu da je bio “sav od nerva , u grču , stalno spreman da govori , agitira , propovijeda , da se bez umora bori , da napada i da se brani” .
Seljaci su ga voljeli jer je govorio njihovim jezikom i o njihovim istinskim nedaćama , bez uvijanja .
Žestok , plah i temperamentan , nikome nije ostajao dužan .
Poslije jednog ” zborovanja” u Dubrovniku i okolnim mjestima početkom 1926. godine , Radić je u dva dana posjetio Čapljinu i Ljubuški , zatim Imotski i još neka mjesta u zagorskoj Dalmaciji .
U Ljubuškom je dočekan kao niko prije i poslije njega . Dopisnik Jugoslavenskog lista piše iz Ljubuškog 6. veljače :
“Poslije Čapljine Stjepan Radić se dovezao automobilom u Ljubuški . Na ulazu u mjesto dočekalo je Radića 160 konjanika sa 10 zastava . Od Malte do zborišta podignuta su tri slavoluka , a s obje strane postavljen je gusti špalir seljaka . Kod glavnog slavoluka pozdravio je Radića g. Petar Džamonja . Uz njega su bile dvije učenice , jedan seljačić i jedna seljančica . Tu su Radiću predstavljeni predstavnici vlasti a zatim je Radić pješke otišao do tribine , gdje je održan zbor, kojemu je prisustvovalo preko 10.000 ljudi i 400 konjanika sa 50 zastava . Sva bliža i dalja okolica bila je na zboru .
Radić burno aklamiran govorio je o seljačkom pokretu , a zatim o monopolskoj upravi i nedostacima iste , o nepravednoj procjeni duhana i nevoljama ovog radinog i valjanog naroda .
Dalje je Radić govorio o značenju sporazuma i naglasio da je sreća za narod da na čelu države ima Kralja Aleksandra , seljačkog sina i narodnog čovjeka ( dugotrajno klicanje Kralju ) . Izručuje pozdrav Kralja i moli skupštinu da ga ovlasti da u ime njegovo pošalje brzojavni pozdrav Njeg. Vel. Kralju , što se jednodušno prima .
Poslije govora priređene su Radiću velike ovacije. Nakon zbora održan je banket za 100 uzvanika .
Samo nekoliko mjeseci kasnije Radić je morao odustati od zborovanja u Ljubuškom , Drinovcima i Posušju , zbog otvorenog nezadovoljstva ljubuških seljaka :
Gospodine uredniče ! Ako želite razjasniti preokret u programu g. Stj. Radića-naime njegovom odustajanju od najavljenog održavanja zborova u ljubuškom srezu , evo u čemu leži ta njegova odustaja :
Kako je poznato , procjena duhana pri otkupu ove sezone nevjerovatno je niska-upravo nikakova . Siromašni sadioci u ogromnoj većini vraćaju se sa prodaje duhana kućama gladni , razočarani procjenom i bez pare u ruci . Mnogi i mnogi ostali su nakon prodaje duhana još i dužni monopolskoj upravi za dug od primljenog predujma .
G.Radić nije kanio da prilikom zbora u Ljubuškom pogleda kako se otkupljuje duhan , nego odmah nakon zbora na brzu ruku otputovati automobilom dalje . To je narod saznao i odlučio da g. Radića dočeka na cesti kod glavnih vrata otkupnog ureda u Ljubuškom i da ga silom uvuče , da vidi kako se duhan procjenjuje .
Narod je svjestan da mu g. Radić ne može pomoći makar on imao još toliki broj poslanika i zato je , bez ičije agitacije , počeo ostavljati g. Radića . Neka sela , svjesna da je njihovom lošem stanju među drugim faktorima kriva i jalova politika g. Radića , spremala su se da ga dočekaju i malo neugodnim glazbalima .
O tim pripremama saznale su još preostale pristaše g. Radića i o tome su obavijestili okolinu Radićevu , a ova je na zgodan način djelovala na g. Radića i on je odustao od obdržavanja daljih već najavljenih zborova koje je imao obdržavati u Ljubuškom 22. o. mj. , u 10 sati , u Drinovcima u 2 sata , a na Posušju u 4 sata poslije podne.
G. Radić se je vratio u uvjerenju da hrvatski katolički elemenat u Hercegovini stoji i danas čvrsto uz njega kao onda kad je bio u zatvoru , ali će ga skori dani uvjeriti da to nije baš tako .
Vijest da je dvorski agent i poslanik vladine Radikalne stranke Puniša Račić 20. srpnja 1928. godine u beogradskoj Skupštini ubio iz revolvera zastupnike Hrvatske Seljačke Stranke Pavla Radića i dr Đuru Basaričeka i ranio Stjepana Radića u Ljubuškom je odjeknula kao grom iz vedra neba .
Dopisnik Jugoslavenskog Lista iz Ljubuškog piše 23. srpnja :
Prvog časa su se stavili u sporazum mjesna organizacija HSS sa svim seoskim organizacijama , a u koliko se momentano nije moglo doći u dodir sa svima selima , radi udaljenosti , to su otpremljeni izaslanici sa čvrstim uputama da se održi red i mir i da svi budu strpljivi u očekivanju novih vijesti i direktive od vodstva operacijom dati upute svome u ovom trenutku ožalošćenom narodu . Sutra rano cijelim gradom su se razvile crne zastave na svim hrvatskim radnjama i privatnim kućama u znak žalosti . Istoga dana su otposlate sažalnice vodstvu i porodicama poginulih .
Zvona na nadžupskoj crkvi na Humcu zvonila su dugo . Odslužene su zadušnice u nadžupskoj crkvi na Humcu , kojima su prisustvovali svi Hrvati iz grada , te veliki broj seljaka , a također i komesar općine g. Ibrahim Gujić , koji je prisustvovao zadušnicama sa velikim brojem muslimana .
Za vrijeme zadušnica bile su sve hrvatske radnje u gradu zatvorene . Isto su tako hrvatske radnje bile zatvorene i za vrijeme sprovoda pokojnika u Zagrebu i zvona zvonila u nadžupskoj crkvi . Poslije zadušnica narod se mirno razišao svojim kućama a prije toga je bio sastanak u Hrvatskom Domu u Ljubuškom . Još se florovi nisu skinuli ni za pokojnim Pavlem Radićem i dr Đurom Basaričekom kad u Ljubuški stiže brzojav da je od posljedica ranjavanja od “iste ubojničke ruke” preminuo Stjepan Radić u Zagrebu 8. augusta 1928. godine . Za čas bio je cio grad u crnini i žalosti , sve su se hrvatske radnje i privatni stanovi najednom uvili u crninu” -piše ljubuški dopisnik 9. augusta 1928. godine .
Zvonjenje zvona na nadžupskoj crkvi je navješćavalo narodu u obližnjoj okolici smrt vođe naroda.>
Mjesna organizacija Hrvatske Seljačke Stranke sazvala je sjednicu u Hrvatskom Seljačkom Domu u Ljubuškom da pripremi sve što je potrebno uraditi za vrijeme velike narodne žalosti .
* Stjepan Radić ( 11. 7. 1871.-8. 8. 1928. ) , hrvatski političar , pisac i novinar lider opozicije u jugoslavenskoj monarhiji . Sa bratom Antunom osnovao 1904. godine Hrvatsku seljačku pučku stranku . Njegova osnovna politička načela bila su pacifizam , humanost i pravda . Vjerovao je u seljake , seljačku porodicu kao osnovnu ćeliju države i moral baziran na religioznosti , bez klerikalizma .
* Malta-na ulazima u Ljubuški na tri mjesta bile su malte za ubiranje gradske pristojbe .
Izvori:
- Mirošević F. Radićevi govori u Dalmaciji 1926. godine . Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadar , sv. 50/2008. , str. 289-307 .
- Šitin T. Stjepan Radić u Dalmaciji ( 1918-1928 ) . Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadar , sv. 42/2000 : 431-478 .
- Šitin T. Prodor i pobjeda HSS u Dalmaciji ( 1923-1928 ) . Radovi-Zavod za hrvatsku povijest , vol. 32-33. , 1999-2000 .
- Radićevi zborovi u Hercegovini . Jugoslavenski List 1926 ; 31 : 1. , od 7. veljače.
- Radić u Hercegovini . Večernja Pošta 1926 ; 1379 : 2. , od 8. veljače .
- A.B. O Radićevom zborovanju u Hercegovini . Jugoslavenski List 1926 ; 274 : 3. od 25. studenog.
- M.M. Žalost u Ljubuškom . Jugoslavenski List 1928 ; 149 : 9. , od 23. srpnja .
- MM. Dvomjesečna korota . Jugoslavenski List 1928 ; 152 : 2. , od 29. srpnja .
- Smrt seljačkog tribuna . Večernja Pošta 1928 ; 2136 : 6. , od 8. kolovoza .
- Ljubuški u crnini . Jugoslavenski List 1928 ; 190 : 3. , od 9. kolovoza .
- Korota za pok. Stj.Radićem . Jugoslavenski List 1928 ; 202 : 3 .
wpDiscuz
