Hamas medijima možemo nazvati one medije u Sarajevu koji tvrde da su Palestinci potpuno nevini a Židovi potpuno krivi.To su svi mediji u Sarajevu.
Hamas medijima u BIH možemo nazvati one medije u Sarajevu koji ne vide ništa sporno kada navijači nekog kluba u Zenici obredno pale židovsku zastavu. To su svi mediji u Sarajevu.
Hamas medijima u BIH možemo smatrati sve medije u BIH koji ne smatraju važnim za objavu informaciju da je 2000 Bošnjaka na Facebook stranici Nasera Orića uzvikivalo “Hitleru ustani, završi sa Židovima, molimo te” – smatrajući to tek sitnim ekscesom na socijalnim mrežama koji nije vrijedan osvrta.
Hamas NGO organizacijama možemo smatrati recimo Raskrinkavanje Darka Brkana , Facebook Factchekera, ili Faktograf , džihadističku ispostavu im u Hrvatskoj, koji će iza leđa Zuckerbergu, Židovu, prešutjeti tako brutalan skandal u BIH društvu i nastaviti raditi i dalje za Hamas političare i tajne Hamas organizacije u Sarajevu.
Hamas novinarka je recimo novinarka koja nema pojma što je to legitimitet. Premda Ustavni sud BIH u nekoliko točaka spominje tu riječ “legitimitet”.
Inzko ne želi davati izjave novinarima u BIH koji nisu na tragu Hamas novinarstva.
On je dio te ekipe. On je potpuno prefabriciran od strane njih.
Kao Austrijanac je došao u Bosnu, i u Europu se vraća na krilima džihada.
Prijeteći da Europu treba pobosančiti.
Našu kulturu jama, mržnje, smrti, neukosti, bijede i ništavila Inzko nosi u Europu i prijeti Europi njome.
Kako je doista moguće da je taj čovjek toliko ostao tu?
Jednostavno je. OHR ne prevodi. Njima govori jedno. Hamas medijima u BIH drugo.
Da su ikada čuli na svom maternjem jeziku, kako doslovce zvuči Inzko dok se obredno klanja pred Hamas novinarstvom Stranke Demokratske Akcije u BIH on ne bi otišao u Austriju.
Bio bi priveden od strane istražnih organa Europe na dubinsko ispitivanje. I morao bi vratiti svaki euro koji je oteo Europi lažno se predstavljajući kao štit Daytona dok je u praksi činio sve da taj isti Dayton obesmisli a kršćanske narode u Daytonu podredi saudijskim petrodolarima.
On je dio klana Čengić, Izetbegović, Živalj, Turković. Nešto je kao Komšić. Sluga režima.
Njegovo gostovanje od jučer, taj bijesni pijev uvrijeđenog pijevca džihada, neslušljiv je, čovjeku koji drži do sebe neprobavljiv za slušanje, no temeljni je audio dokaz u što se pretvori fini bečki dječak, nakon samo par godina boravka u Sarajstanu.
Inzko, ono što je ostalo od njega, ta ljuštura od čovječnosti, živa je prijetnja Matt Fieldu, Sattleru, Nelsonu i ostalima, kakav im se scenarij sprema u Sarajevu, i što će biti s njihovim karakterom odluče li sebi produžiti mandat.
Tu vrstu samodestrukcije, tu silinu mentalne kastracije nitko ne zaslužuje. Ne postoji taj novac zbog kojeg bi čovjek sebi odlučio uraditi ono što je sebi uradio Inzko. Samo zbog novca. Čovjek čije prezime zvuči baš tako. Kao novčić koji pada od pod.
Inzko je jučer na Radio Federaciji zvučao baš tako. Kao sakupljač novčića, koji je došao po svoj zadnji novčić. Koji mu je nakon emisije, novinarka Jasmina, bacila od pod.
A potom dok ga je , onakav bijedan tražio po Hamas podu Hamas medija, na kraju emisije pritisnula svojom hairli režimskom štiklom, i zalijepila mu još jednu desetku na čelo.
Tako jazavci završavaju. Igrači u Cirkusima. Mesići. Valentini.
Trgovci tuđim dušama.
Na redu je Schmidt. Već su mu udarili rute djelovanja i emotivno ga ucijenili. Dolazi novih 100 kg njemačkog mesa, koje sarajevski kalifat u nastajanju, želi provući kroz svoju mašinu za samljevanje europskih vrijednosti. I vratiti ga u Berlin kao Inzka. Kao Bošnjaka. Onako kako su vratili Petritscha, Shillinga. I sve te nasilne austrougarske konjušare koji su tu folirali da su silni. Da su mozak. I da ih potlačena divlja plemena imaju slušati.
Plemena koja su se populacijski u 400 godina osmanskog koljiva gotovo samouništila, braneći zidine njihove perverzne Europe. Plemena kojima su Rusi u ratu s Turcima donijeli slobodu ranije. Slobodu potpisanu u San Stefanu. No su je oni, naši “partneri” od Londre, Beča, Pešte i Berlina, poništili u strahu od Rusije.
Ulazeći u vojni savez s Osmanlijama samo kako bi se Ruse odbacilo.
Naša krvlju izvojevana sloboda naša želja da postanemo dio Europe ništa im nije značila.
Odgodili su je.
Njihov strah od Rusa, važniji je od našeg dostojanstva. Svake naše nacije. BIla ona slovenska, hrvatska, srpska, bugarska, albanska, rumunjska ili makedonska.
Bojali su se našeg ujedinjenja i Rusije.
I gledali sultane kako marširaju Mađarskom i prijete pred Bečom.
Dok su naše zemlje stenjale natopljene ljudskom krvlju.
Oduvijek smo im bili samo plemena. To smo im i danas.
To je jučer potvrdio i Inzko, ponovivši, da je danak u krvi, da su silovanja naših pramajki i prabaka, sunećenja naše otete djece odvedene u ropstvo, najbolji dokaz suživota dugačkog 400 godina.
A tu je kaže i Stećak, dakle grob, kao najljepši simbol Bosne.
Njemu je divna zemlja u kojoj su nakon 400 godina osmanskog barbarizma, ostali od arhitekture samo grobovi. I ništa više.
Doista, ako nekad poželite tom čovjeku tešku bolest, i sporo umiranje, ne smatrajte to velikim grijehom. Vjera naša vas uči da se prema Zlu, ne treba biti milostiv. Antifašizam nas pak uči da prema fašizmu ne smijemo imati milosti.
Zapamtite, Vaši djedovi, koji su svojim životom, umirući pod osmanskim, mletačkim ili austrougarskim jataganima, plaćali vašu slobodu, ovakve poput Inzka nazivali su “nacističkim psima, akindžijama, janjičarima”.
Neki vaši političari i dalje se toj ljudskoj psini, toj najskupljoj prostitutki u povijesti BH prostitucije, obraćaju s “gospodine”. I rukuju se s njim.
I to čine u vaše ime.