Putuje li mostarski rektor kroz vrijeme?

Mostarski rektor Zoran Tomić uputio je pozdrave studentima koji počinju novu akademsku godinu.

Najviše je pažnje privukao dio govora u kojem je Tomić zeznuo vrijeme. Doslovno.

“Svjesni u isto vrijeme da je jučer postalo davna prošlost, da je danas već postalo jučer, da je sutra već postalo danas te da je tako bilo jučer i danas, a bit će i sutra”, što ovo znači uopće?

• Jučer nije davna prošlost, davna prošlost je Kristovo ili rođenje Aleksandra Makedonskog. Jučer je nešto što je bilo prije 24 sata najkasnije, a sekundu prije ponoći najranije, kako jučer može biti dalja prošlost kad je jučer? Nedavno, maltene maloprije?
• Prošlost je skup vremena prošlih događaja iz prethodnog razdoblja, dakle prije određene točke u vremenskoj skali. Postoje različita shvaćanja i ovisno o predmetu razlikuje se koliko vremena od događaja mora proći da bi se moglo govoriti prošlosti. Prošlost se nalazi na vremenskoj skali prije sadašnjosti i na nju se nema utjecaja, dakle prošlost je nepromjenjiva.

 Jučer se, po definiciji, odnosi na nedavnu prošlost i posljednji kalendarski dan.

• Danas ne može postati jučer jer danas još traje. Ima svoj zadani tok. Počelo je u 00:00 i tada je počeo 5. listopad, završit će 24 sata nakon svog početka. To je činjenično zadano. To je naprosto vremenski zakon. Kao što je voda mokra.
• Sutra je budućnost, neki je neće ni dočekati jer će umrijeti tijekom 5. listopada, sutra ne može postati danas niti danas može postati jučer niti sutra može postati danas. Ako se držimo ove Tomićeve famozne doskočice pa čak i ako pretpostavimo da je to iskoristio kao stilsko sredstvo, znači li to onda da je i sutra davna prošlost?

On je to, bukvalno, tako kazao: Jučer je davna prošlost, danas je jučer, sutra je danas.

Onda je sutra davna prošlost pa je i budućnost prošlost. Onda vrijeme nema smisla. Onda ništa nema smisla. Je li Tomić pobijedio zakone fizike, otkrio neke nove dimenzije i pobijedio Vrijeme?

Putuje li Tomić kroz vrijeme?

Nejasno je malo to sve skupa, ali ako je došao do nekog otkrića bilo bi lijepo da to obznani studentima. Jer je vrijeme novac, a semestar na SUM-u je skup, znači da je semestar novac, a SUM je Tomić, odnosno novac je Tomić. Neka ljudi otputuju kroz vrijeme i vide hoće li im vrijediti to što su plaćali masno semestre. Ako im bude vrijedilo neka nastave studirati, ako ne, neka prestanu trošiti teško stečeni, uglavnom roditeljski novac.

Ako je rektor Sveučilišta znanstvenik, a službeno jest, valjalo bi da u obraćanju studentima koristi znanstvenu terminologiju i činjenice, a ne fraze po kojima je prekjučer jutros, a dogodine lani.

Ostatak obraćanja je više-manje kurtoazan, studentima se želi dobrodošlica i tako to, samo je malo ružno što su na videu isključeni komentari jer to nije u demokratskom duhu, koje bi Sveučilište kao mrijestilište budućih pluralista u mišljenju trebalo njegovati.

bild.ba