Ako pitate prosječnog turistu u Mostaru koji je bio najgori zločin tijekom posljednjeg rata u ovom gradu 99% njih odgovorit će vam “Rušenje Starog Mosta”.
Tako će ljudski životi postati manje vrijedni od kamena. Koji je obnovljen. I svatko normalan morao bi se zapitati kako je to moguće? Ovdje ne govorimo samo o hrvatskim životima nego o svim žrtvama.
No ako pitate bilo kog upućenijeg u viktimologiju prošlog bratoubilačkog rata, svatko iole human , reći će vam da je najgori zločin rata bila Grabovica. To čak niti Alija nije negirao. I ponavljao je da ništa njega i njegovu Armiju ne može oprati od tog zločina. Da se radi o najgorem porazu Armije BIH.
Ipak o Grabovici turistički vodiči Safeta Oručevića ne govore. Kao ni njegov muzej. A on je ko fol nekakav mimar mira. Dakle svi generali Armije priznaju koliki je to krimen ali samo Safet ne progovara.
Safetova šutnja međutim njegov je osobni izbor. Ljudska ljuštura je odlučila otići s dunjaluka kao ljuštura koja je odlučila izbrisati Grabovicu iz kolektivnih upitnika građana Mostara islamske vjeroispovjesti.
No nečija druga šutnja nas brine. Jer ona je protuzakonita.
Naime Memorijalni Centar Potočari zakonom se obvezao da će svaki pokušaj prikrivanja istine o genocidu, ne samo onom u Srebrenici nego bilo kojem drugom na tlu BIH, napadati. Da će biti svjetionik borbe protiv skrivanja zločine.
Doista, koliko ste priopćenja MC Potočari pročitali u kojem napadaju npr. US ambasadora za skrivanje bugojanskih zločinaca?
Ili ajmo ovako: Koliko puta ste pročitali izjavu Emira Suljagića u kojoj tvrdi kako je brisanje genocida u Grabovici, kao neupitnog primjera školskog genocida Armije BIH u savezu s Isilom i Hamasom, jedan od najvećih posratnih poraza Armije BIH?
Ne. Umjesto tog, ovaj dobro plaćeni selektivjni istraživač zločina i zločinaca, suradnik haaških talibana, onih koji su javno kazali da ih zločini muslimanske vojske nad Hrvatima ne zanimaju, on će šutjeti o Grabovici i o načinu na koji Safet Oručević posthumno pakuje povijest. I grmiti će s namjerom da prikaže svijetu kako se u BIH događao samo genocid nad Bošnjacima. Iako je prvi genocid na tlu počinila Armija BIH. Rujna 1993.
Evo kako prekopavač Potočara i suzatrpavaš Bugojna i Grabovice to čini, dok diže u nebesa svog Oručevića, čovjeka koji je zbog širenja mržnje prema Hrvatima odavno trebao biti iza rešetaka:
I pri tome će prekršiti Zakon prema kojem prima plaću. Jer u zakonu o MC Potočari jasno stoji da je Emir Suljagić obvezan zagrmiti na Oručevića i Safetovo brisanje Grabovice. Muzej je to koji je svakom generalu Armije BIH neugoda ući u njega. Jer znaju da tamo niti slova o Grabovici nema.
Nećete vjerovati ali tako je. Zakon možete detaljno isčitati ovdje: I nećete vjerovati nametnuo ga je OHR. Koji sada šuti o njegovom kršenju
Nadalje, i s druge strane u istom tom Istočnom Mostaru živi jedan Sejo Đulić. Čovjek koji vodi borbu za pomirenje naroda. Koji je napravio predstavu “Uspavanka Za Mladenku” i koju je izveo na stotine puta, sa svojom djecom istine, mladim kazalištarcima Amaterskog pozorišta Mostar. Đulićevo kazalište pomirenja je na izmaku snaga, daske mu propadaju dok se baruni mržnje Suljagić i Oručević dreče sa svih svojih megapozicija.
Iako je Memorijalni centar Potočari jedina državna ustanova plaćena od svih nas da istražuje slučajeve genocida i o njima nikako ne šutin prije će Suljagić drugi put otkopati i preseliti svog već jednom pomaknutog oca nego javno progovoriti o najvećoj sramoti Mostara koju je ovom gradu priredio mimar rata i čovjek koji uporno radi na tome da se narod s ove i one obale nikada ne pomiri.
Što je tome razlog? Da on nastavi monopolizirati Istočnim Mostarom? Sada kada je taj dio Mostara konačno 100% njegov. Što nikada prije nije bio.
Radi se o Safetu Oručeviću, osnivaču muzeja rata i genocida u Mostaru koji je prema TripAdviseru četvrta najposjećenija turistička lokacija.
Zamislimo da u Muzeju u Potočarima postoje sva moguća svjedočenja stradanja osim stradanja Bošnjaka na Potočarima? Zamislimo da je Muzej Emira Suljagića popunjen svim mogućim svjedočanstvima osim onih u kojima se dokumentira masovno streljanje Škorpiona i Mladićevaca?
A sad se vratimo na Mostar. Na sramotu svih naših naroda u Mostaru se dogodio bratski pokolj po režiji maćehe nam Austrije, do razine tanke šanse za ikadašnje pomirenje.
No jedan zločin Mostara zločin genocida u Grabovici, po svojoj oholosti, agresiji što strane što domaće vojske, na građane BIH, civile, starce, potpuno pobijeno mjesto, koje je čak bez daha ostavilo i Murpheya, obožavatelja bošnjačkih zločinaca, eto taj zločin je nadvisio sve zločine.
I mogu Sanel čobani i Emir Sujlagići grmiti o umjetnoj inteligenciji i andywarholovskim uratcima Filozofskog fakulteta no sve dok ne prozovu Safeta Oručevića, za čisti fašizam njegovog muzeja u Mostaru u kojem je genocid u Grabovici potpuno izignoriran, bolje bi im bilo da šute.
Ujedno apeliramo na hrvatske zastupnike u Domu naroda FBIH kao i parlamentarce u Parlamentu BIH neka pročitaju zakon ili odluku prem kojoj je osnovan Memorijalni Centar Potočari. Tamo će naći stavak u kojem stoji da oni sredstva za svoj rad dobivaju uz određene obveze.
A jedna od obveza MC Potočari je i da ukazuje na sve druge genocidne točke u BIH.
Jedna od takvih je i Grabovica.
Ukratko ako Emir Suljagić odbije javno protestirati protiv Oručevića i njegovog namjernog brisanja Mladenke Zadro iz njenog sela, iz kulture sječanja Hercegovine, onda naši zastupnici trebaju tražiti da Ministarstvo nadležno za financiranje MC Potočari smjesta uskrati daljnje financiranje dok se direktor ovog spomen centra ne makne s te pozicije.
A gradonačelnik Mostara kao i Hrvati Mostara trebaju osim privremenog zatvaranja muzeja, podići kaznenu prijavu protiv Oručevića protiv širenja međunacionalne mržnje.
Ak0 ne znaju o čemu govorimo neka posjete njegov muzej mržnje. I shvatit će da je tamo izbrisano sve što je pobuila Armija BIH
Čak su i naša djeca s viteških ljuljački izbrisana a govoriti o nekoj srpskoj žrtvi rata, Oručeviću i ne pada na pamet.
Iako je tuda prošla cijela plejada Al Qaede.
I naravno da nigdje nije naveo podatak koji Bin Ladenov čovjek, je cijelo vrijeme rata boravio u Istočnom Mostaru.
Nadamo se da ste shvatili što želimo od vas. Ne samo notorni cromrzac Suljagić nego i zastupnici našeg naroda. Na 90-ku ne računamo. Oni su se zadali u službu mafijaša Murpheya i ne bave se nešto hrvatskim pitanjem.
Ujedno se obraćamo Schmidtu.
Gospodine Schmidt. Ti si ono kao šef nekakvog Aneksa 10 jel tako? Oprostite što vam smetamo u vašem kasapljenju Aneksa 4, nad kojim nemate ovlasti, no bilo bi lijepo od vas da obratite pozornost na ovu temu.
Pitamo vas: Kada ćete dati nagradu Seji Đuliću za humanizam i za životno djelo općenito te maknuti Oručevića iz Mostara? Čovjek je problem integraciji ovog grada. SIje mržnju, mrtvu nam djecu ubija.
Potom vas pitamo: Kada ćete pročitati vlastiti zakon koji ste donijeli, Zakon o MC Potočari i shvatiti da Emir Suljagić i uprava MC Potočari šutnjom o brisanju Grabovice iz kolektivnog sjećanja Mostara, krše vaš zakon?
Skrećemo vam pažnju na ono što ste nametnuli. Izvolite zaštiti svoj zakon onako kako ga štitite kad treba kažnjavati Srbe i Hrvate.
Ili naprosto idite više iz BIH. S pozdravom tekbir ili bez. Provaljeni ste. I vi i vaš austrogermanski neofašizam.
Hvala vam što ste se odazvali našem pozivu.