Nadbiskup Carlo Maria Viganò predvodi konzervativnu struju unutar Katoličke crkve, koja napada papu Franju i traži od njega da jasno osudi homoseksualnostSamo mjesec dana prije no što će ga papa Franjo opozvati 2016. godine, nadbiskup Carlo Maria Viganò- veleposlanik Svete Stolice u SAD-u – tijekom govora u Baltimoreu rekao je da je šutnja ‘nerazumna’.
U pismu na 11 stranica koje je objavljeno u nedjelju, 26. kolovoza, 77-godišnji Viganò, poznat po crkvenim intrigama, ostao je očito, dosljedan sebi – eksplozivno je objavio navodno prikrivanje optužbi protiv bivšeg nadbiskupa u Washingtonu, Theodora McCarricka za seksualna zlostavljanja. Viganò je otišao tako daleko da je rekao kako je papa Franjo “znao barem od 23. lipnja 2013. da je McCarrick bio serijski predator. Znao je da je korumpiran, ali ga je štitio do samog kraja.”
Viganò je također tvrdio da je i papa emeritus, Benedikt XVI. – notorni konzervativac – znao za optužbe. Ni trenutni papa, ni njegov prethodnik nisu potvrdili ili odbacili te tvrdnje.”
U instituciji u kojoj se očekuje od svećenika totalna lojalnost Vatikanu, promatrači u ovom Viganòvom istupu vide dokaze unutarnjih ratova između konzervativaca i liberala neviđenog sramota, vide dokaze unutarnjih ratova između konzervativaca i liberala koji su odredili Franjin papinski mandat.
“Osobno, moglo bi se reći da je Viganò prešao mjeru”, rekao je Rev. Tom Reese, autor knjige „Unutar Vatikana. Politike i organizacije Katoličke crkve”, i dodao da to izgleda kao kad član CIA-e napiše insajdersku knjiguo radu agencije. To se ne događa.”Posebno u posljednjih nekoliko mjeseci, nakon što ga je Franjo odbio unaprijediti, što se obično radi s bivšim veleposlanicima, Viganò je sve žešći u otvorenim kritikama pape Franje. Ti konzervativni prelati najprije su odbacili papinu preporuku da se pričešćuje razvedene i homoseksualne osobe, čime su doveli u pitanje njegov autoritet, piše Washington Post
Za vrijeme boravka u Washingtonu, Viganò je organizirao sastanak pape Franje i Kima Davisa, službenika koji je proveo šest dana u zatvoru jer je odbio izdati potvrdu o braku istospolnom paru. Istovremeno, Viganò nije riješio pitanje seksualnog zlostavljanja konzervativnih svećenika. Prema dokumentima iz istrage pod pokroviteljstvom Crkve, Viganò je pokušao prikriti slučaj protiv bivšeg nadbiskupa John Nienstedta, koji se suočio s optužbama za ‘loše postupanje s muškarcima’.
“Nadbiskup Viganò zasigurno je vrlo neobičan reformator. Dok ustraje na slučaju kardinala Theodora McCarricka koji je pripadao liberalnoj struji unutar katoličke crkve, istovremeno prikriva i ignorira slične optužbe protiv Nienstedta koji pripada konzervativnoj struji”, izjavila je Melanie Sakoda, članica upravnog odbora skupine SNAP, koji zastupa žrtve svećeničkog zlostavljanja.
“Konzervativci unutar Crkve pokušavaju iskoristiti trenutnu krizu kako bi osudili papu Franju i druge liberalne elemente unutar crkve.”
Rođen 16. siječnja 1941. u Vareseu, u Italiji, Viganò je zaređen za svećenika u ožujku 1968. i brzo je pronašao nišu u diplomaciji. Vrlo vješt i uglađen govornik, ali kruti katolik, radio je u misijama u Iraku i Engleskoj i bio apostolski nuncij – ambasador – u Nigeriji u vrijeme pape Pavla II, 1992. godine.
Kasnije je napredovao na glavne pozicije unutar rimske kurije. Njegova pisma papi Benediktu su neki od najeksplozivnijih dokumenata koje je ukrao Benediktov batler i objavio ih 2012. godine i svojevrsni su VaticanLeaks jer su dali uvid u pravu sapunicu koja se odvija unutar vatikanskih zidina, od nemorala do sukoba u samom vrhu katoličke crkve.
U tim pismima Vigano je sugerirao da je Sveta Stolica uzdrmana križarskim ratovima protiv korupcije, uključujući i milijune dolara koji su se trošili na ugovore pa je Benedikt bio primoran na uzmicanje. Iako se činilo da je unaprijeđen, Viganò je imenovanje na mjesto veleposlanika u SAD vidio kao potez kojim ga se htjelo udaljiti od reformi.
“Moj transfer bi sada mogao djelovati obeshrabrujuće i dezorijentirati sve one koji su vjerovali da je moguće očistiti vrh katoličke crkve od korupcije i zloporabe položaja”, napisao je u jednoj molbi koju je poslao bivšem papi Benediktu.”
Intrige su ga pratile i kasnije gdje je Viganò brzo postao poznat kao nepopustljiv konzervativni lav kojeg papa Franjo očito nije dobro poznavao u trenutku kad je došao na sastanak sa Davisom 2015. godine. Vatikan se kasnije distancirao od tog sastanka, uz objašnjenje kako se papin susret s Davisom ne treba shvatiti kao ‘prihvaćanje takvog postupanja’.
Iako viši dužnosnici crkve često odlaze u mirovinu kad navrše 75 godina, mnogi ostaju u službi i dulje. Viganò nije bio jedan od njih. Godine 2016. – samo nekoliko mjeseci nakon što je papi organizirao susret sa službenikom Davisovom bio je smijenjen.Otkako se vratio u Italiju, Viganò je postao okosnica konzervativne struje i često organizira susrete najžešćih Franjinih kritičara, uključujući i kardinala Raymonda Burkea, koji je otvoreno optužuju papu da pomaže razvedenima i gey katolicima. Burke i Viganò tvrde da homoseksualci imaju veliki utjecaj na crkvu, a Viganò čak ide tako daleko da kaže kako homoseksualci počinju zauzimati važne i odgovorne pozicije.”
Tijekom jedne konferencije protiv abortusa u Rimu, Viganò je sjedio pored Burkea i odmahnuo prema papi.
“Ono što sam shvatio dok sam s vama jest velika želja da imamo jakog vođu u crkvi koji bi nas sve mogao ujediniti”, rekao je Viganò okupljenim konzervativnim delegatima.
U svojem svjedočanstvu na 11-stranica Vigano je pozvao Franju da podnese ostavku, što sugerira da je također odbio poslušati papin zahtjev za imenovanjem nekih biskupa u SAD-u.
“Lako je zaključiti da je pravi izvor njegove ogorčenosti nezadovoljstvo papom Franjom. Očito je i da neće postati kardinal, što bi bilo uobičajeno kad se vrati u Vatikan s pozicije nuncija“, rekao je Michael Sean Zime, kolumnist u Nacionalnom Catholic Reporter.
U nedjelju papa Franjo je odgovorio “Jutros sam pročitao izjavu i, iskreno, moram to reći vama i svima koji su zainteresirani: Pročitajte tu izjavu pažljivo i napravite vlastitu procjenu.”
U ponedjeljak je najmanje jedan visoki dužnosnik podržao Vigana. Jean François Lantheaume, bivši prvi savjetnik apostolske nuncijature u Washingtonu, rekao je da Viganò “govori cijelu istinu. Ja sam svjedok. ”
“Biskupi nisu ni neozbiljni niti nedodirljivi”, rekao je u objavi na svojoj Facebook stranici. “Oni su jednako grešni kao i drugi! Recimo to jednom i zauvijek.”
U svojoj analizi i New York Times piše o tome kako papa Franjo ima sve žešće protivnike u redovima katoličke crkve, te spominje u tom kontekstu Vigana. Kažu kako je njegov napad došao usred papinog posjeta Irskoj. To je prvi put da je jedan papa posjetio Irsku još od Pavla II. Putovanje je bilo također obilježeno seksualnim skandalima zbog svećenika koji su masovno silovali i zlostavljali djecu u okrugu Donegal, zbog čega se papa Franjo ispričao tamošnjim vjernicima i zamolio za oprost, te rekao da se sva takva zlodjela moraju spriječiti i kazniti.
Bitka između konzervativne i liberalne struje u katoličkoj crkvi postaje sve brutalnija. No, papin neutralni odgovor Viganu na optužbe, samo dodatno jača javni interes za ono što se događa unutar zidina Vatikana.
“Budući da je papa Franjo do sad zataškavao takve slučajeve, bit će zanimljivo vidjeti hoće li se ubuduće promijeniti njegov stav oko tih pitanja? Sve je jači pritisak javnosti i on samim time, postaje ranjiviji”, smatra vatikanski komentator talijanskog magazina L’Espresso.
Neodlučan odgovor pape Franje na napade konzervativnog nadbiskupa Vigana dodatno jača ovu utjecajnu i glasnu skupinu konzervativaca. Papa Franjo uklonio je iz crkvene birokracije sve svoje ideološke protivnike, ali je za razliku od svojih prethodnika, mnogo spremniji na otvorenu diskusiju. Mnogi su ga već kritizirali zbog njegovih pokušaja da crkvene prakse postanu manje rigidne, poput preporuke da se pričešćuju razvedene i ponovno vjenčane.
U ponedjeljak, dan nakon Viganovog istupa, papini pristaše su to pismo okarakterizirali kao očajnički napad frustriranih konzervativaca koji se još nisu navinuli da stvari ne idu onako kako oni žele. Izrazili su uvjerenje da će Viganove optužbe biti odbačene.
Neki od žrtava seksualnog zlostavljanja traže od pape Franje konkretne mjere umjesto isprika. Ali čak i oni shvaćaju da je Viganò samo zloupotrijebio njihovu muku zbog političke dobrobiti, a ne zato jer mu je doista stalo do žrtava.
“Njegovo pismo nije iskazalo nikakvu osobitu brigu za bolest koja hara crkvom.”
Skandal s dječjim seksualnim zlostavljanjem privukao je pozornost katolika iz cijelog svijeta, ali neki njegovi potezi oživjeli su njegove neprijatelje, koji ga optužuju da krši pravila Crkve, pa čak spominju i crkveni raskol.
U napadima na papu koriste i društvene mreže. Vigano je čak napisao da je ‘homoseksualna mreža prisutna u crkvi, glavni krivac za seksualna zlostavljanja’.
Istovremeno, rasplamsale su se i debate u katoličkim glasilima širom svijeta u kojem se s jedne strane osuđuje celibat kao neprirodan i kao glavni razlog supresije ljudske seksualnosti, koji dovodi do pedofilije i silovanja.
Također, konzervativci unutar katoličke crkve organizirali su Konferenciju katoličkih obitelji, naspram Vatikanstkog Svjetskog susreta obitelji u Dublinu, koji se održao tijekom papina posjeta Irskoj.
Na Konferenciji katoličkih obitelji, suparnički, konzervativni događaj na Vatikanskom Svjetskom susretu obitelji u Dublinu prošlog vikenda, organizatori su prozvali papu da nije rekao kako je homoseksualizam glavni krivac za seksualna zlostavljanja, pa su sjemeništa pretvorena u ‘septičke jame’.
Kardinal Wilfrid Napier iz Južne Afrike također je okrivio homoseksualnost za sve skandala. I kardinal Raymond Burke, visoki vatikanski konzervativac i vodeći kritičar pape, rekao je da je to “vrlo težak problem homoseksualne kulture u crkvi”. I on se, poput Vigana, zalagao za korjenitog pročišćavanje crkvene hijerarhije.Papini kritičari smatraju da će skup svih biskupa iz cijelog svijeta, koji će se održati u listopadu u Rimu biti presudan za budućnost crkve i zalažu se da za oštru osudu homoseksualaca i njihovo odstranjivanje iz crkve.
Ulje na vatru donio je papin govor u Irskoj, u kojoj je pozvao roditelje da ne osuđuju svoju homoseksualnu djecu.
“Ne osuđujte ih”, rekao je papa Franjo. “Dijalog. Razumijevanje. Stvorite prostor za sina ili kćer; stvorite prostor kako bi se i oni izrazili.”
Predložio je da im kažu:”Ti si moj sin, moja kći, takvi kakvi jeste. Ja sam tvoj otac, ja sam tvoja majka. Razgovarajmo.”
Očito, papa Franjo je ovakvim stavovima sasvim neprihvatljiv dijelu prelata.