I ovog prvog trećeg, BIH javnost će se podijeliti. Nominalno se slavi Dan nezavisnosti, no on nikada nije prihvaćen u jednom dijelu BIH. Koji se smatra suverenim. URS-u.
Hrvati ga nominalno prihvaćaju jer žele naglasiti svoju zaslugu u BH putu u nezavisnost, nadajući se da će tim pristupom uvjeriti Bošnjake da prestanu s majorizacijom.
Za Srbe je to dan usmrćivanja srpskih svatova u Sarajevu, dan kada su pobijeni ti ljudi i dan kada su preglasani Srbi kao narod u BIH. Pred sam rat i referendum bila je formirana komisija za ravnopravnost konstitutivnih naroda. Srbi u toj komisiji nisu odobrili referendum.
Kao uvjet referenduma bio je stav međunarodne zajednice o Coutilerovom planu. I taj uvjet je pogažen jer je Alija nakon referenduma rekao ne tom mirovnom sporazumu.
Razlozi za slavlje
Koja je emocija koja narode u BIH i građane tjera da se vesele uspomeni na taj dan? Za Srbe je jasno. No što mi Bošnjaci i mi Hrvati slavimo? Koliko nam je bolje nakon toga?
BIH, nakon referenduma nije ušla u mirnu tranziciju.
Niti je tim danom postala suverena država. Isti dan kad je referendum proveden izgubila je suverenost na svom cijelom teritoriju. Kažimo pošteno – Je li teritorij BIH bio suvereniji prije 1.3. ili poslije? Je li svaki svjetski profesionalni mirotvorac mogao koračati kroz BIH kako danas korača i držati nam uzvišene govore? Jesu li sami stranci više poštovali BIH prije referenduma ili danas?
Je li danas BIH suverenija zemlja nego što je bila prije 1.3. 1992?
Prije prvog trećeg nije imala milijun raseljenih i 100.000 mrtvih.
Manje se mrzila, imala je svoje nebo , svoju vojsku i svoj ekonomski prosperitet. Imala je šansu.
Poslije 1.3. izgubila je to sve.
Dobila je tisuće jama, rana, hektolitre prolivene krvi, i izgubila je svoj suverenitet. Koji do dana današnjeg nije povratila.
Slaviti Dan nezavisnosti države nad kojom i sada upravlja Vijeće za implementaciju mira, koja nema svoj u parlamentu izglasani ustav, države u kojoj se cijeli njeni narodi sotoniziraju i preglasavaju naprosto je , da prostite glupo.
Ovaj tekst ne izruguje se tužnoj sudbini naše zemlje Bosni i Hercegovine.
Lijepo bi bilo da je BIH nezavisna i suverena država.
Da ima sve što suverene države imaju,
No ona to nema,.
Sve što je bilo upitno na dan 1.3. 1992 i danas je upitno.
Majorizacija ruši suverenitet
Bošnjaci Hrvatima ne dopuštaju ono što su im obećali kad su ih pozvali na referendum. Ravnopravnost.
Ta riječ stoji u referendumskom pitanju.
Čak ne dopuštaju niti ono što su potpisali u dva međunarodna ugovora 1994 i 1995-e.
Hrvatskog člana predsjedništva. Domove naroda. Nepreglasavanje.
Srbima to isto nastoje oteti.
BIH je prostor permanentnog gaženja međunarodnog prava, gaženja samog Ustava BIH i prostor permanentnog medijskog rata za interpretaciju rata.
Prostor u kojem se i danas granatira i optužuje.
BIH nije nezavisna država.
Država je, međunarodno priznata, no bez iti jednog oblika suvereniteta.
Suverenitet ovoj zemlji daju njeni narodi i građani.
Srbi su u njoj poniženi , Hrvati također.
Oni čine i političku, i matematičku i zemljopisnu većinu u BIH.
Isključivo je na Bošnjacima da odluče žele li suverenu BIH ili ne. Žele li poštivati njen Ustav i njene institucije.
Za sada je odgovor NE.
Jer imati na čelu države Komšića koji urušava BH suverenitet, i hvaliti se njime, te druge optuživati da ne vole državu, dok ti tim drugima oduzimaš ustavna prava, naprosto ne ide .
Ne ide nam
1. 3. 1993 je dan kad su Srbi preglasani, kad su Bošnjaci preglasali i kad su Hrvati prevareni.
Hrvatske elite koliko god smatrale da je politički lukrativno slaviti dan nezavisnosti BIH, trebali bi to činiti s bijelim trakama na rukavima, ili crveni, u svakom slučaju sa spuštenom hrvatskom zastavom na pola koplja.
Jer ova država je za Hrvate država u kojoj imaju tek samo obveze.
Ne i prava koja država daje svojim građanima.
Država koja ti nameće obveze a uskraćuje prava krši međunarodne povelje. Ta država je onda Režim.
Što onda naše političke elite slave?
Svoje mandate?
Ako je tako čestitamo im na mandatima. No ovo što mi zovemo država, nikakve veze nema s nezavisnom zemljom.
Bilo bi bolje da upitaju OHR kada planira ići, i da se taj datum, kojeg bi dostavio OHR, građanima BIH, unaprijed proglasi Danom nezavisnosti BIH.
Naprosto je nekulturno prema jednom narodu u BIH nametati mu Dan nezavisnosti , onaj dan kad je preglasan.
Kako bi Hrvatima bilo da im se za dan nezavisnosti nameće dan kad je prvi put nametnut Komšić?
Kako bi bilo Bošnjacima da se za Dan nezavisnosti odredi datum koji ih vrijeđa?
Sarajevo neka se odluči.
Jesu li prečanski Srbi naš narod, stari bosanskohercegovski narod ili nisu.
Ako Sarajevo želi biti Prijestolnica sviju, morao bi shvatiti da inzistiranje na ponižavanju drugog ili trećeg ne nosi Bosni i Hercegovini suverenitet nego ga ruši.
Srbima želim da lijepo provedu mart prvi.
Taj sasvim običan dan u RS-u.
Mi Hrvati ćemo okopavati smilje. Naši lideri će u Sarajevu glumatati državnike.
Ujedno predlažem da se 9. srpnja proglasi Danom nezavisnosti Hercegovine.
To je dan kada su najbolji sinovi bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda u Hercegovini bratski ustali protiv zajedničkog okupatora daleke 1875. godine, pod vodstvom velikog Mihaila Ljubibratića, Don Ivana Musića i Jeanne Mercus, nizozemske prosvjetiteljke.
Mihailo Ljubibratić je , to mnogi Bošnjak ne zna, ujedno autor prvog prijevoda Kurana časnog na slavenske jezike.
Taj dan vidite ujedinjuje sve nas u starijem dijelu BIH. Lijepo bi bilo da i Bosna ima takav dan.
isusnjar l poskok.info