Prvi put u povijesti Švedske vlast bi mogli dobiti ekstremni desničari

Iako će konačni rezultati izbora biti poznati tek za nekoliko dana kad se prebroji oko 200.000 glasova iz inozemstva, mala je šansa da će doći do preokreta. Trenutačno desni blok, koji predvodi lider Stranke umjerenih (19.1%) i vjerojatni novi švedski premijer Ulf Kristersson, ima jedan mandat više (175) od lijevog bloka (174), što je dovoljno za sastavljanje nove vlade.

Međutim, Kristersson se u izbornoj noći nije usudio proglasiti pobjedu, ne samo zbog preostalih glasačkih listića koje tek treba prebrojati. Već u ponedjeljak prijepodne postalo je jasno da mu neće biti lako pomiriti sve svoje partnere. Iako su i dosad isticali da žele sudjelovati u vlasti u skladu sa svojim izbornim rezultatima, Švedski demokrati sada otvoreno traže čak i mjesto predsjednika vlade. S druge strane, preostala dva Kristerssonova partnera, Liberali (4,6%) i Demokršćani (5,4%), nisu spremni podržati vladu s ministrima iz ekstremne desnice.

Desna vlada s najmanjom mogućom većinom

“Naša je ambicija sjediti u vladi”, rekao je u izbornoj noći vođa Švedskih demokrata Jimmie Åkesson, a njegov je stranački tajnik Richard Jomshof nekoliko sati kasnije dodao: “Jasno je da sada moramo razgovarati i o pozicijama premijera i predsjednika parlamenta. Svi moraju prihvatiti da smo mi postali najveća stranka u ovom bloku.”

Kristersson ne može ignorirati činjenicu da bi bez podrške Švedskih demokrata i dalje ostao u opoziciji te da se uspjeh njegovog bloka gotovo isključivo temelji na tome što je ekstremna desnica dobila 3.1% više glasova nego prije četiri godine. No ova predizborna suradnja sada dolazi na naplatu i Kristersson će očito morati Åkessonu ponuditi puno više nego što se nadao, čak i ako uspije nagovoriti ostala dva partnera da podrže vladu s ministrima Švedskih demokrata.

Osim toga, vlada desnog centra imala bi najmanju moguću većinu u parlamentu, što bi je činilo ranjivom na eventualne političke prebjege iz Liberala. Naime, među njima ima zastupnika kojima svjetonazorski nije prihvatljivo prvi put u švedskoj povijesti omogućiti stranci nacističkih korijena otvoren i izravan utjecaj na kreiranje politike i donošenje zakona.

Demokrati protiv imigracije, umjereni za privatizaciju i deregulaciju

Zasad je nepoznanica što će Švedski demokrati učiniti kad i ako jednom uđu u vladu, no već godinama se ova nacionalistička i populistička stranka zalaže za zaustavljanje imigracije, posebice iz zemalja s islamskom većinom, veću samostalnost članica Europske unije, manje ambicioznu klimatsku politiku, jednostavniju i bržu deportaciju počinitelja kaznenih djela koji nisu švedski državljani, te strože kazne poput doživotnog zatvora za počinitelje teških kaznenih djela.

Liberalno-konzervativna Stranka umjerenih, pak, zalaže se za smanjivanje poreza, ponajprije nauštrb raznih socijalnih naknada, privatizaciju javnog sektora i deregulaciju tržišta, te kriminalizaciju same pripadnosti kriminalnim klanovima čije je smrtonosno nasilje posljednjih godina postalo prvorazredno političko pitanje u Švedskoj.

Socijaldemokrati bolji, partneri podbacili

Na zasad gubitničkoj strani ostaju Socijaldemokrati dosadašnje predsjednice vlade Magdalene Andersson, koji su sami ostvarili prilično dobar izborni rezultat s 30.5% (2.2% više nego prije četiri godine), no podbacili su njihovi blokovski partneri Ljevica (6.6%), Stranka centra (6.7%) i Zeleni (5%). Stranački tajnik Socijaldemokrata Tobias Baudin rekao je jutro nakon izbora kako treba pričekati konačne rezultate, ali da su otvoreni za suradnju sa svima osim sa Švedskim demokratima.

Čini se kako među Socijaldemokratima tinja nada da će se ponoviti 2018. godina, kada je tadašnji premijer Stefan Löfven, koji se povukao iz politike u studenome prošle godine, nakon puna četiri mjeseca pregovora uspio razbiti predizborno jedinstvo Alijanse takozvanih građanskih stranaka i dovesti Liberale i Stranku centra u svoj tabor.

Ekstremna desnica se ugurala u središte švedske politike

Razočarani simpatizeri ljevice na društvenim su mrežama danas prosipali gorčinu zbog izbornih rezultata, pišući kako ispada da “polovina birača pripada rasistima ili onima koji smatraju da je rasizam sasvim prihvatljiv”. Međutim, za Švedske demokrate glasalo je oko 1.5 milijuna Šveđana, ponajviše mladih muškaraca iz radničkih obitelji, čiji se odabir više ne može ignorirati. Demonizacija švedske ekstremne desnice u posljednjih desetak godina nije dala rezultata, nego je samo dovela do njenog jačanja.

Razlog tome nisu neki rastući rasizam, islamofobija ili euroskepticizam švedskih birača, nego nesposobnost stranaka lijevog i desnog centra da riješe ključne probleme društva poput oružanih obračuna podzemlja na švedskim ulicama ili porasta cijena hrane i energije za kućanstva.

Čak i ako Kristersson iz nekog razloga ove jeseni ne uspije sastaviti vladu, činjenica je da se ekstremna desnica u nedjelju ugurala u središte švedske politike. Snažan uzlet Švedskih demokrata, u budućnosti možda čak i do statusa vodeće stranke u parlamentu, trenutačno može zaustaviti samo dosad nezamisliva široka koalicija stranaka centra.