Eto ga. Prve ljubičice mira dolaze nam u jesen hladnu od čovjeka koji dijeli granicu od 1300 kilometara s ratom. Finski predsjednik Alexander Stubb izgovorio je rečenice koje bi mogle biti početak kraja najkrvavijeg poglavlja naše novije povijesti – ili samo još jedan svježe ispeglan komad retorike u beskonačnoj igri moći. I sve to zahvaljujući čovjeku kojeg većina svijeta voli mrziti, a ostatak voli obožavati – Donaldu Trumpu.
Da, hvala Djeda Mraz, doista. Jer ovaj put ljubičice stižu s njegovog dvorišta, iz Finske, gdje je Stubb s nevjerojatnom ozbiljnošću stao pred kamere i rekao da Trumpa treba shvatiti ozbiljno. Ozbiljno. Trump. Ozbiljno. Trebalo mi je pola sata da uskladim te dvije riječi u vlastitoj glavi, ali ako ih može uskladiti čovjek koji dijeli granicu s Putinom, onda valjda možemo i mi.
Mir za 24 sata
Trump obećava završiti rat u Ukrajini za 24 sata. Ni sekundu više. Kao da se mir pakira u kutiju s mašnom, kao da teritoriji nisu domovi, sudbine i povijesti, već komadi staklenog mozaika koji se mogu posložiti prema svačijem ukusu. Možda upravo zato, u svom stilu trgovca nekretninama, Trump ne isključuje mogućnost da dio Ukrajine pripadne Rusiji.
Stubb to vidi drugačije – u njegovoj slici mira postoje četiri preduvjeta: pitanje teritorija, sigurnosna jamstva, pravda i rekonstrukcija. Četiri riječi koje zvuče kao naslov nesnimljenog dokumentarca, četiri riječi koje bi mogle biti šapat ljubičica ili posljednji vapaj za iluzijom.
Da se ne zavaravamo, Stubb govori iz pozicije čovjeka čija je zemlja ubrzano ušla u NATO zbog istog tog rata. Finska, s granicom od preko 1300 kilometara s Rusijom, zna što znači osjećati težinu moćnog susjeda koji te gleda preko ograde. Oni ne pričaju o miru olako, jer su preživjeli ratove, prijetnje i kompromise. Finska je naučila što znači pregovarati s jačim i nabrijanim dok on gleda ravno u tebe.
Ali je li Trump, čovjek koji obećava mir u 24 sata, taj koji razumije što znači nositi teret tih kompromisa? Trumpov plan, o kojem svi govore, ali nitko ne zna što točno znači, mogao bi biti obećanje ljubičica ili eksplozija korova koji će izrasti na mjestu naših snova o pravdi.
Nama ostaje gledati kako se lideri s rukavicama od svile igraju s kartama života i smrti. Nadati se da će ljubičice koje Finska šapuće Trumpu zaista biti posijane tamo gdje su najpotrebnije.
Ali neka se ne zavaravamo: ljubičice nikada ne dolaze bez trnja. Ako ih ovaj put dobijemo, dolazit će uz cijenu koja će se plaćati godinama. Na terenu, na sudovima, u glavama onih koji su preživjeli. Stubb zna kako mir nije bajka, i možda je zato njegov glas najtiši, ali najvažniji u ovom trenutku.
Hvala, Finska. Hvala, Djeda Mraz. Možda su ljubičice mira tek počele klijati, ali dokle god postoje ljudi koji ih žele njegovati, postoji i nada.
Emina Zanki l poskok.info
wpDiscuz
