Baka Fadila Ikanović (83) iz Živinica više od pola stoljeća ruši stereotipe i predrasude o ženama i automobilima. U karijeri je bila samostalni prijevoznik, rally vozačica, instruktorica vožnje i automehaničarka. Danas, s 83 godine života, volan ne prepušta nikome.
U razgovoru za Fenu Fadila je kazala da je vozački ispit položila 20. siječnja 1966.i od tada do danas je platila samo dvije prometne kazne.
Kada bih primijetila da bi mi se malo ‘zamantalo’, ne bih sjela više za volan. Obišla sam ja cijelu Njemačku automobilom i cijelu bivšu Jugoslaviju. Nema mjesta i sela gdje ja nisam bila, kaže Fadila.
Prema njezinim riječima, kao djevojka željela je postati automehaničarka, ali vrijeme i sredina u kojoj je rasla tada nisu bili pogodni za njezine ambicije. Kako je ispričala, u sve se upetljala njezina strina, koja je uvjerila Fadilinu majku da automehaničarski zanat nije za djevojku.
Umjesto toga, upisala je trgovačku-tekstilnu školu i kada ju je završila, diplomu je poklonila strini, a ona je nastavila raditi ono što voli – s bratom je popravljala automobile.
Naradila sam se kao automehaničar. Cijele Živinice znaju da ja to znam i razumijem se. To je bila moja velika želja i meni nije bilo teško. Namijenjala sam se i malih automobila i kombija, svega, kaže Fadila i dodaje da ni sama ne zna koliko je automobilom prešla kilometara.
Prvi automobil koji je kupila bio je “Fićo“, zamijenila ga je za kombijem “DKW” s kojim je zarađivala za život. U njemu je vozila daske, krave, ovce …
Najviše sam voljela kupiti stare automobile. Samo sam jednom kupila “”tojadina”, u Beogradu 1975. godine. Malo sam ga vozila, djeca su više. Ja volim kombije, kazala je Fadila.
Govoreći o prošlosti, Fadila je kazala da je jako voljela rally utrke. Tada, u vrijeme kada je vozila utrke, postojalo je auto-moto društvo iz Živinica, s kojim je posjetila Sutjesku, Novi Sad, Brčko… Fadila danas živi u Živinicama, više nije toliko aktivna kada je riječ o automobilima i automehaničarskim radovima.
Izrađuje predmete od drva, kao što su kućice za ptice i male stolice, da njen unuk, kako je kazala, može sjesti i lako obući cipele./Fena/