SAD vrše pritisak na Tursku i trenutno se ne nazire kraj ovom neobjavljenom ratu koji se vodi u sektoru financija, kroz sankcije i diplomatske pritiske. Washington se čini odlučnim u ovom ratu ići do kraja, jer ne može dozvoliti da Turska, najvažnija zemlja na jugoistočnom krilu NATO pakta vodi samostalnu politiku, koja, što je najgore, najavljuje jaču suradnju s Rusijom, Kinom i Iranom. Kao u slučaju Ukrajine, koja je u ekonomskom smislu propala država i ostala je bez dijela teritorija, a rijeke migranata su preplavile Poljsku i druge zemlje EU, američka uprava ni u ratu s Turskom ne vodi politiku koja će Europi jamčiti sigurnost. Možda to i jeste cilj Trumpove administracije i da jednim potezom slomi volju Ankare i buntovnim europskih naroda?
Naime, trenutni sukob između Washingtona i Ankare, ako se slomi Turska, pogoditi europski financijski sustav gore og krize u Grčkoj. Napad na financijskim tržištima na tursku liru može dovesti do destabilizacije zemlje, ali ako padne Turska, za njom će pasti u Europa.
U financijskom sektoru su mnoge europske banke izložene događanjima u Turskoj. Banke koje najviše strahuju od scenarija nemogućnosti otplate duga zajmoprimaca iz Turske su španjolska BBVA, talijanska UniCredit banka, francuski BNP Paribas, nizozemska banka ING i britanski HSBC, a to su samo one najveće.
Turska kriza predstavlja prijetnju svim europskim bankama koje posluju u zemlji. Analitičari smatraju da je moguće upravljati čak i najgorim scenarijem, ali nitko ne dovodi u pitanje ni mogućnost da će te banke biti prisiljene prekinuti svoje poslovanje u Turskoj i napustiti zemlju.
Španjolska BBVA kontrolira 49,9 posto turske banke Garanti, koja čini oko 13 posto ukupne dobiti grupe, a procjenjuje da će u najgorem scenariju BBVA ukloniti oko 12 posto udjela.
JPMorgan je za razdoblje 2019. – 2020. smanjio svoje procjene zarade po dionici španjolske BBVA banke za oko 6 posto, uzimajući u obzir daljnje slabljenje lire i povećanje gubitaka kreditora Turske. Španjolska banka još uvijek tvrdi kako ima iskustva poslovanja u nestabilnim zemljama u tržištima u nastajanju, ali i da će sprečavajući bilo kakve prijenose likvidnosti iz matičnog društva prema podružnicama grupe.
Najveća talijanska banka UniCredit posjeduje oko 40 posto Yapi Kredi, četvrte najveće banke Turske.
Propadne li turska valuta, obzirom na veliku izloženost europskih banaka, posebno španjolskih, talijanskih i francuskih, koje bi morale otpisati desetke milijardi eura gubitke, europski lideri i Europska središnja banka će morati pronaći način kako spasiti Tursku ili te gubitke prebaciti na porezne obveznike.
S druge strane, ako ESB zauzme čvrst stav prema Turskoj, postoji visoka vjerojatnost za bankrot milijuna ljudi, malih i srednjih poduzeća, što bi u Turskoj, uz sirijske i druge izbjeglice, stvorilo vojsku migranata od 5 milijuna ljudi.
Dakle, sviđao se nama Erdogan ili ne, podržavali ili ne njegove politike, Turska je trenutno dom za 4 milijuna ljudi Sirije, Iraka, Irana, Afganistana i sjeverne Afrike, a financijski i gospodarski kolaps Turske bi stvorio još najmanje milijun Turaka, spremnih na bijeg u EU.
“U Turskoj živi 4 milijuna izbjeglica. Iako nisu integrirani u tursko društvo, oni imaju koristi od Erdoganove vladavine. Erdogan kaže da je Ankara na njih sve ove godine potrošila 20 milijardi dolara. Međutim, hoće li nastaviti s ovom praksom ako se ovoj vojsci pridruži najmanje milijun osiromašenih Turaka? Tko zna”, rekao je Bulent Alizira, direktor turskog programa Centra za strateške i međunarodne studije iz Washingtona, prenosi Newsweek.
Ako turska ne bude imala novca da zadovolji potrebe svog stanovništva, teško da će se moći brinuti o izbjeglicama i migrantima koji zapravo žele u Europu. Kao što smo naveli, opasno poigravanje s Turskom i destabilizacija ove zemlje kroz financijski pritisak i sankcije od strane Washingtona će stvoriti vojsku od najmanje milijun osiromašenih Turaka i više od polovice njih, dva do tri milijuna, u nekoliko tjedana mogu preko Bospora krenuti put Europe.
I što onda? Koliko će od tih migranata krenuti prema Sjedinjenim Državama? Vjerojatno nijedan. Kako bi graničari u jugoistočnoj Europi trebali odgovoriti na taj problem? Zar netko uistinu vjeruje da bi se na Balkanu ovoj masi itko mogao suprotstaviti? Teško. Uostalom, sve službe zemalja u regiji znaju da migranti ionako žele u Njemačku i okolne bogatije zemlje i sigurno ne bi upotrijebile oružje da ih zaustave. EU bi se trebala pripremiti za ovaj slučaj i pokušati učiniti sve da se turska lira oporavi.
Katar je najavom ulaganja 15 milijardi dolara uspio vratiti tursku liru na razinu prije probitka kritične “razine bankrota” i tečaja od više od 7 lira za jedan dolar. Doha je ovim potezom uspjela utjecati na povjerenje investitora i lira se stabilizirala. Istovremeno je objavljeno da je kineska banka u srpnju Turskoj poslala 3,6 milijardi dolara za infrastrukturne i energetske projekte. Samo ove dvije vijesti su uspjele stabilizirati tursku valutu i tečaj vratiti na 6 lira za dolar.
Nevjerojatno je da EU ne želi intervenirati sada, dok je moguće, čak i deklarativnom podrškom. U svijetu financija je dovoljna objava na Twitteru ili najava o “mogućem postizanju dogovora o kreditiranju projekata u Turskoj u budućnosti”, što ne mora značiti ništa, da turska valuta istog trenutka ojača u odnosu na američki dolar. Po običaju, europske zemlje ne čine ništa. Međutim, ako propadne Turska, gubitke velikih europskih banaka, koje su uložile milijarde dolara u Tursku, kroz fiskalne i parafiskalne namete će platiti porezni obveznici u Europi, a na drugoj strani ćemo biti suočeni sa situacijom gorom od one 2015. godine, prenosi logično.com