Slaven Blažević, koji je pretučen od strane dva mostarska bošnjačka policajca prije nekoliko tjedana u Zapadnom Mostaru, nije bio među huliganima koji su prije dvije noći izvršili huliganski napad u Donjoj Mahali u Istočnom Mostaru doznajemo iz izvora bliskog navijačkoj skupini Ultrasi.
Međutim propagandna mašinerija na socijalnim mrežama pustila je tu informaciju prikazujući siluetu čovjeka za kojeg tvrde da je Blažević.
Isto tako saznajemo tek danas! da je huliganski napad bio čin odmazde Ultrasa za pretučenog člana njihove navijačke skupine koji je pretučen nešto ranije u Rodoču.
Navodno su ga pratili iz Red Armya opkolili vozilima i prebili. No o tome nemamo niti jedan izvještaj na “patriotskim medijima”. Ali niti od Ultrasa!
Nemamo ni osudu divljanja Red Armya na Velilki Četvrtak kada su van policijskog sata uzvikivali navodno Tekbir i Allahu Eklber po Mostaru u ogromnoj skupini ljudi. Zašto i kojim povodom pojma nemamo, a niti na nešto naročito zanima. No događaja nema u medijima. Kao ni osude paljenja kluba Ultrasa od strane Red Armya kada su scene paljenja i bengalki izgledale jednako strašno kao i ovaj događaj iz Donje Mahale.
Ostaje dojam da Red Army koordinirano radi s režimom ili pak ima protekciju od strane istog, dok Ultrasi i njihove akcije redovno služe bošnjačkim medijima za sotonizaciju Hrvata. Pa otvoreno pitamo Ultrase jesu li oni razmišljali išta o tome i koja im je buduća “poslovna” strategija? Činjenica je da im baš i ne ide. I da se sve što čine iskoristi protiv Hrvata. Ako im je to cilj baš i nije neki strašno vrijedan čin.
Mediji su cijeli huliganski sukob ispolitizirali do krajnjih granica, nazivajući ga smišljenim i politički naručenim. Sve stranke sa sjedištem u Sarajevu reagirale su priopćenjima kakva se pišu u uvjetima ratovanja dovodeći u svakom priopćenju politiku u pitanje a ne huliganizam.
Iz kluba Ultrasi nije došlo nikakvo službeni priopćenje, demant ili slično pa se postavlja pitanje do kada taj klub navijača planira raditi “akcije” bez pojašnjenja i dopuštati da se njima manipulira, čime nanose izravnu štetu Hrvatima Mostara budući da sarajevska propagandna mašinerija putem njih ocrnjuje cijeli Mostar. Točnije njegov hrvatski dio.
Još od ranije pamtimo niz akcija iza kojih ne stoji ni pojašnjenje ni demant a koje bacaju ružno svjetlo na hrvatski dio Mostara. Primjerice doček studenata i (studentica dakle žena!) iz Hrvatske i fizički napad na njih na Partizanskom groblju nikada nije demantiran, obišao je sve medije a Ultrasi danas tvrde da je cijela vijest izmišljena iako postoji policijsko priopćenje o tom događaju. Ako jest izmišljen zašto nema demanta? Zašto dopuštaju da se njihovim imenom manipulira i koristi u kontraobavještajne svrhe protiv njihovog naroda kojem većinski pripadaju. Pripadaju li još uvijek jer ovo što rade i kako radi nailazi na opće oduševljene onih koji žele da nas nema.
Zašto, u krajnjoj liniji ne drže do svog dostojanstva i dopuštaju da ih se označava kao grupu koja tuče čak i žene i to čak i Hrvatice. Iz Hrvatske.
Itekako smo svjesni propagande. Prije par godina Poskok je otkrio da je Dnevni list po narudžbi Sarajeva potpuno izmislio događaj, u kojem se tvrdilo da su Ultrasi napali specijalni policijski kordon federalne policije, u želji da zaustave povorku koja se kretala prema Partizanskom groblju. U tekstu su “svjedoci” tvrdili da je to istina. No kako događaj nije bio potkrepljen niti jednom fotgorafijom osim prikazom policajca koji je držao usred ljetne sparine oružje i ostalu opremu na podu, kako je grad bio prazan i kako je upravo bio bez Ultrasa koji su taj dan bili na utakmici u Gabeli bilo nam je sumnjivo. Na kraju se otkrilo da nije bilo niti Ultrasa niti “nazi povika” niti napada na policiju. Osim toga napad na policiju posljedično bi imao ozbiljne kaznene prijave. No iz samog kluba Ultrasi nisu reagirali na taj članak a policija nam je odbila dati odgovor koliko je Ultrasa kazneno prijavljeno za navodni napad. Kojeg nije niti bilo.
Dopustili su i tada Ultrasi da se ovim lažnim događajem tjednima barata i koristi ga se za sotonizaciju Hrvata.
Isto se dogodilo i ovaj put. Već dva dana mediji bruje o terorističkom napadu u Istočnom Mostaru, gura se Blaževiža, lažno u prvi plan priče., govori se o čovjeku “koji se bori za život” a iz kluba Ultrasi nemamo niti jedno jedino priopćenje nego zaobilaznim putem moramo saznavati da je cijela priča navijačka odmazda za pretučenog Hrvata u Rodoču. Jer eto to “nije posao Utrasa, oni su svoj posao obavili i ne da im se pisati pojašnjenja”.
A to što je cijeli Zapadni Mostar ocrnjen zbog njih i što su uradili sjajan posao za Jusufa, ništa to?
E pa hvala vam o Ultrasi. “Snago naša”. I sretan vam 10.4. Taj divni datum vaše povijesti. Zaboravismo ga čestitati. Uživajte u njegovoj simbolici. Simbolici raspačavanja Hrvatske i gonjenja Hrvata u logore.I ne samo njih.
Sjetimo se ovom prilikom i navijačkog ispada u Širokom. Isako su sami navijači NK Široki izbacili nazi idiote sa nazi zastavom s tribina, osudili ih i ogradili se od njih, iako su svi mediji u Hercegovini osudili taj čin ta fotografija se i danas vrti po tviteru kao “neoboriv dokaz” nazi hrvatskog društva. AID propaganda radi svoje.
A šta mi radimo? Podržavamo one koji će nas , neće proći dugo, ponovno kompromitirati.
Sjajno!
Jer eto oni su kao neka nedodirljiva dogma koju se ne smije propitivati. Njihove namjere, “rad”, “djela” i eventualne kontraobavještajce ubačene u njihove redove. Tko to pitanje uopće smije postaviti pred njihovu huligansku svetost?