Trump je pobijedio. Meloni je odjednom postala spasiteljica Europe. Barem što se tiče Reutersa, čitaj HINA-e, koja prepisuje od Reutersa.
Giorgia Meloni, do jučer “vještica” koju su lijevo-liberalni mediji tretirali kao revolucionarku fašizma, sada je odjednom Miss of Europe, svjetlo na kraju tunela europske političke tame.
Netko će se uskoro dosjetiti da je Meloni zapravo reinkarnacija Churchilla. “Krv, znoj i suze”, samo s malo više talijanske emocije.
Ali nemojmo se zaustaviti na njoj.
Što je s Orbanom?
Do jučer autokrat, danas već “vizionar koji razumije istok i zapad”.
Očekujem idući korak – Marine Le Pen kao nova Simone Veil, žena s misijom pomirenja.
Nije važno što su do jučer crtali brčiće i vijali svastike na njihovim slikama.
Mi smo tek oni što kupuju kokice.
U tom cirkusu, jedina konstanta je promjena kostima.
Što to znači za nas?
Dok nas sada najednom oni koji su nas uvjeravali da je Trump smeće, jad, bijeda i opasnost, uvjeravaju da Trump više nije smeće, jad, bijeda i opasnost, a Meloni je od jučer spasiteljica, mi još uvijek slušamo iste stare refrene na domaćim medijima.
Oni se prvo prilagode globalno a tek onda lokalno.
Domazet Lošo? Ridikul je i dalje u medijskoj Hrvatskoj. Objavljuju ga rubni mediji.
Mate Granić? Olujni diplomat i dalje, s podužom pauzom za kavu. Siva eminencija vlade. Izjave daje samo eminentnim medijima. A i to kad mu je ćeif.
A mi? Koja je naša reakcija?
Ljutimo se kada nam kažu da smo Slučajna država? A kao nismo?
Nismo jel?
Pitajte Antu Gotovinu jesmo li ili nismo. Smijete li ga to upitati? Bojite li se možda odgovora?
Država neće izručiti svog generala tipa Gotovine nekom Haaškom Talibanatu i uništiti mu najvažnije, pobjedničke godine života. Napraviti od svog vođe oslobodilačke vojske jazavca europskih plaćeničkih kazamata. Onih kojima je zabranjeno istražiti Grabovicu, Bugojno, Vitez…
Slučajna država to je učinila. I zove se Hrvatska.
Nije to uvreda nikome od nas.
To je fakt.
To Države nikada neće učiniti. One kojima se Slučajne države dive.
Kad vidiš kako stvari idu, slučajnost našeg nacionalnog postojanja je jedino logično objašnjenje.
Zemlja u kojoj je Mate Granić vrijednost, slučajna je država.
I tu dolazi prava poanta.
Nisu Meloni i Trump problem.
Problem je što svijet u kojem živimo sve više nalikuje na kafkijanski roman pisan u suradnji s Monty Pythonovcima.
Nema pravila, nema logike.
Danas si fašist, sutra si heroj, prekosutra si mem.
Naša kolektivna memorija traje taman koliko treba da prođe vijest o novom reality showu.
Mi smo kokoške socijalnih mreža.
Kratkotrajno pamćenje je opća epidemija našeg vremena.
Ovim svijetom ne upravljamo mi, koje se kao nešto pita, nego splet okolnosti u u životima tajne, odmetnute elite. One o kojoj govori “ridikul Lošo” koji joj je dao genijalno ime – Okultna Oligarhija.
Ovom državom ne upravljamo mi, koje se nešto pita, nego splet okolnosti u životima javne odmetnute elite. One o kojoj ne smije govoriti nitko. Dok ne upadnu europski istražitelji.
Zadržite svoje nade i svoja “nova lica”.
Ja ću uzeti svoj cinizam, hvala lijepo.
I, konačno, je li doista toliki emotivni udar kad netko kaže da je Hrvatska slučajna država? Zašto to ne shvatimo kao poticaj da ona to prestane biti do idućeg 18.11?
Ili je problem u tome što oni koji tvrde da je država stvorena u ratu zaboravljaju na činjenicu da rat još uvijek nije završio, samo su se fronte preselile u medijske narative?
IURKOV/POSKOK
wpDiscuz
