Profesor emeritus Esad Ćimić (84), nezaobilazni autoritet i utemeljitelj sociologije religije na ovim prostorima, u razgovoru za “Dnevni avaz” upozorio je na po Bošnjake i državu Bosnu i Hercegovinu moguće krajnje opasne konsekvence tzv. vehabijske ideologije, radikalizma i terorizma, čijim manifestacijama svjedočimo i ovih dana.
Integralnost Bosne
Porijeklom Stočanin, Esad Ćimić prvi je doktor sociologije religije u bivšoj Jugoslaviji, a predavao je u Sarajevu, Ljubljani, Beogradu, Zagrebu, Zadru … Ovaj bivši komunistički disident autor je desetak knjiga i više od stotinu znanstvenih radova. Prevođen je na engleski, francuski, ruski, talijanski, a citiran iu Americi. Njegov znanstveni opus bio je predmet interesiranja diljem svijeta, a jedan magistarski rad o Ćimićevom djelu obranjen je i na Sorboni.
O problemu vehabizma, koji je u svom ekstremnom tumačenju (tekfir) podloga radikalizmu u Bošnjaka, o tom u aktualnom trenutku sudbinski važnom pitanju našeg naroda (ma koliko razni spineri ovih dana sve to nastojali razvodniti i umanjiti), dr. Ćimić je otvoreno govorio za naš list. Kaže da se Sarajevu želi odužiti u “intelektualnom i ljudskom smislu”.
– Integralnost Bosne može se sačuvati samo ako se ovom problemu priđe u korijenu, da se on iskorijeni – priča Ćimić za “Avaz”.
U suprotnom, kako tvrdi, posljedice bi mogle biti vrlo negativne i po interese BiH i Bošnjaka.
– Bosna se reintegrira, Bosna je i dalje upitna. Samim tim, sve to je trenutno najopasnije za muslimane, Bošnjake, ali vremenom može postati opasno i za druge – govori Ćimić te nastavlja:
– Ovo je rizičan korak, tim prije što aktualne vlasti u današnjoj Bosni ne posvećuju tome neku pozornost. Već su sve prepustili vjerskoj zajednici koja je opterećena i problemima unutar sebe te se zbog toga ne može snaći.
U ovom kontekstu on je ne slučajno spomenuo primjer Turske, gdje je “sekularizacija maksimalna”, dodavši da je, “rahmet mu lijepoj duši”, Mustafa Kemal Ataturk “uradio neke stvari za vječnost”.
Govoreći o tome koliko je opasna vehabijska ideologija, s kojom su Bošnjaci došli u doticaj devedesetih godina prošlog stoljeća, tijekom agresije, ogromnih stradanja i, na koncu, genocida, (dr. Ćimić smatra da Bošnjaci pamte deset genocida i da su dali 200.000 žrtava u posljednjoj agresiji), naš sugovornik podsjetio je na početke ovog problema.
– Raniji reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH dr. Mustafa ef. Cerić široko je tu otvorio vrata i dao široku potporu vehabijama! On s teološke točke gledišta ima pravo, jer se ne radi o drugoj religiji ili rascjepu … Kod rahmetli Alije Izetbegovića najdragocjenije je bilo što je odbio masu koja je bila spremna da se ovdje bori. Došla bi sigurno, vidim po ovome. Spominjalo se 100.000 naoružanih vojnika radi ostvarivanja premoći. I on je to odbio kategorički. Ali, nije odbio, i imao je pravo, pomoć u naoružanju. Nismo bili naoružani, nismo se mogli braniti. Ali, u tom davanju oružja došli su oni – tvrdi Ćimić, koji vjeruje da je prihvaćanje i 1.500 mudžahedina BiH nanijelo više političke štete nego koristi.
Nemjerljiva šteta
Pojašnjava da su strani borci koji su ostali u BiH nakon rata odlazili u male gradove i sela, u izolaciju, pa je tako “u BiH nastala država u državi”, što je bilo, naravno, pogrešno.
– To je nanijelo veliku štetu državi BiH. Neki, naravno, namjerno crpe argumente iz toga, da skreću pozornost. Generalizirajući te, hajmo reći, uljeze, oni tvrde da su svi muslimani takvi, samo im treba dati šansu! To treba tretirati kao infekciju. Tu je moguća nemjerljiva šteta. Toliko se to može zloupotrijebiti na cijeli europski mentalitet na koji se argumenti ove vrste vrlo brzo lijepe. Postoje snage koje, slušajući ovu argumentaciju, prilaze ovakvim deformacijama kao šansi da se dovede u pitanje muslimanski svijet u Europi i posebno u Bosni, koji je potpuno nešto drugo. Zakon susjedstva tu je važan, čak ni vjera. Svatko je u svojoj vjeri i svaka se vjera poštuje – smatra Ćimić.
Upitan što bi kao stručnjak s ogromnim i životnim i profesionalnim iskustvom savjetovao bh. duhovnim i političkim liderima u pristupu navedenom problemu, dr. Ćimić je konstatirao da se u religiji “sve svodi na svijest”.
– Ja mislim da u ovim procesima nikakvu ulogu ne igraju tradicija, naslijeđe, svijest, nego da bi trebale organizirane intelektualne snage, bez obzira na predznak, jedinstveno nastupati interpretirajući uzroke takvih pojava. Jer je dovoljno da se dogode tri ovakva slučaja kao u Zvorniku, pa da sve to bude dovedeno u pitanje … Prema tome, treba biti krajnje obazriv i riješiti se tih utjecaja koji su, nema nikakve sumnje, stvarno negativni – zaključio je Ćimić.
Cerić je imao više talenta za politiku nego religiju
Prema Ćimićevim riječima, raniji poglavar IZBiH Cerić “imao je više talenta za politiku nego religiju”.
– On sve gleda kroz to kako objediniti … On je anticipirao ideju o europskim muslimanima, da bude jedna čvrsta zajednica, on je anticipirao i ovu svjetsku islamsku državu. To je nonsens! Tu se toliko isprepliću motivi, tako da je teško jednom znanstveniku, koji drži do toga čime se bavi, trenutačno sve to objediniti. Najradije bih napisao knjigu “Religija i moral”, da vidimo na kojoj je razini moral ljudi. Jer, kada je moral u krizi, to je znak da je obuhvaćen s jedne strane ogroman socijalni prostor, as druge strane to je duboko pustilo korijene u ljudsku psihu – analizirao je ugledni profesor.
Alija i Đilas
– Mene je Milovan Đilas u jednom nevezanom razgovoru pitao poznajem li Aliju Izetbegovića. Rekao sam da ga poznajem, da smo se upoznali, da mi je nudio da budem neovisni zastupnik u parlamentu jer nisam pripadao nikakvoj stranci. Đilas mi tom prilikom kaže: “Ako ste Vi s njim intimus, recite mu neka se više veže, što se tiče naših prilika, za arapski svijet nego turski. Jer, sve se drugačije doživljava u tom posredovanju kod nas, jer taj mit o Kosovu i dalje je vrlo živ i pokazuje da se idealno isprepliću religijsko i etničko “- prisjetio se dr. Esad Ćimić.
Djela spaljivana i zabranjivana
Esad Ćimić autor je više djela, među kojima su “Drama ateizacije: Religija, ateizam i odgoj”, “Čovjek na raskršću”, “Dogma i sloboda”, “Iskušenja zajedništva – ogledi”. Djelo “Čovjek na raskršću” u Jugoslaviji je zabranjeno, a njegov priručnik za srednje škole “Znanost o čovjeku”, kako je zapisao profesor Nerzuk Ćurak, “spontano” je spaljen u dvorištu Tuzlanske gimnazije. Iz Partije izbačen 1972. godine pod optužbom da je iznutra rušio komunizam.