Svatko od nas je drugačija vrsta turista: netko voli isključivo organizirane ture s vodičem, posjete najznačajnijim spomenicima, muzejima i crkvama, pojesti poneko lokalno jelo u restoranu koji je spomenut u svim turističkim brošurama i kući ponijeti magnetić za hladnjak. Drugi vole putovanja neopterećena unaprijed isplaniranim vremenom i strategijom obilaska.

https://instagram.com/p/BkadqZQFKDY/?utm_source=ig_embed

Vole hodati ulicama i usput se zaustaviti kad vide nešto zanimljivo, a pojest će radije u zabačenom restoranu koji nije razvikan, ali ga zato lokalci obožavaju. Neki igraju na sigurno, a neki su više avanturističkog duha. Bez obzira u koju skupinu spadate, Toskana kao destinacija sigurno će vas oduševiti. Mene i frendicu jest.

Osobno, taj mali komadićak Italije mamio me već godinama. Imala sam romatičnu viziju o obilasku većih i manjih toskanskih gradova, zastajući samo da se dobro najedem, popijem čašu njihovog lokalnog Chianti vina i okinem pokoju fotku za uspomenu. Produženi vikend pretvorio se u petodnevno putovanje u društvu drage prijateljice Ivane i mogu reći da nam je apsolutno ispunio sva očekivanja.

BOLOGNA SA SVOJIM SPASONOSNIM TERASAMA

Prvi dan kad smo stigle bio je rezerviran za obilazak Bologne. Bio je sunčan i sparan lipanjski dan pa smo Ivana i ja zahvaljivale svim gradskim arhitektima koji su kroz povijest duž užeg centra grada i stare jezgre izgradili terase s arkadama zbog čega smo mogle obilaziti Bolognu držeći se hlada.

Obišle smo Palazzo d’Accursio, divnu zgradu koja danas služi kao gradska vjećnica, a nalazi se na glavnom bolognskom trgu – Piazza Maggiore. Tamo ćete zateći i gotičku baziliku San Petronio koja je najveća crkva u svijetu izgrađena od cigle.

BOLOGNU MOŽETE KVALITETNO OBIĆI I PJEŠICE

Nažalost, nisam vidjela puno unutrašnjosti bazilike jer su me zamolili da izađem kad su uočili da imam prekratke hlače za ulaz. Naime, smetnula sam s uma da ljetno odijevanje i posjeti crkvama ne idu skupa. Stoga, ako u Toskani planirate obilaziti dosta sakralnih objekata, ponesite sa sobom u ruksaku neku dulju vestu kojom se možete ogrnuti prije ulaska.

Inače, u Bologni možete vidjeti čak dva nagnuta tornja: viši, ali manje nagnuti zove se Asinelli, a niži toranj koji je bolje nagnut nosi ime Garisenda. Bolognu možete kvalitetno obići pješice i nema potrebe da brinete oko javnog prijevoza, ali obavezno obujte udobnu obuću.

Nakon pozitivnog prvog dojma u Bologni, prenoćile smo u malom mjestu Montecatini Terme koje je dosta dobro povezano s ostalim gradovima koje smo imale u planu obići. To je korisno za znati ako planirate Toskanu obilaziti sami autom: ovaj turistički gradić, uglavnom ispunjen hotelima i restoranima, bez previše drugih sadržaja, otprilike je na pola puta s različitih strana do Firence, Pise i Siene. Bez obzira ciljate li na smještaj s ograničenim budžetom ili ste pak spremni platiti malo više, u Montecatiniju ćete bez problema pronaći mjesto za prenoćiti.

AKO VAM JE PARIZ PREDALEKO, IDITE U FIRENCU

Drugi dan smo imale u planu obići Firencu. Iako sam očekivala da će mi se svidjeti po svim fotografijama koje sam vidjela prije puta na internetu, nisam mislila da će mi se baš tako brzo ugurati u top 5 najdražih mjesta koje sam posjetila. Firenca je izuzetno šarmantna i romantična, tako da ako vam je Pariz predaleko, svakako preporučam da bolju polovicu povedete ovdje.

Grad bogate povijest i žila kucavica Toskane nudi prekrasne ulice za šetnju i upijanje atmosfere, mnoštvo očaravajuće arhitekture, pogotovo kad uzmete u obzir da je Firenca kolijevka renesanse. Krenite lagano pored obale rijeke Arno do trga Piazza del Duomo na kojem se nalazi impresivno zdanje firetinske katedrale i krstionice s čijeg vrha puca divan pogled na grad.

Međutim, redovi su ogromni i ukoliko niste unaprijed rezervirali svoje karte online, utoliko teže ćete ih baš taj dan uspjeti kupiti i doći na red. Mi smo pokušale i rekli su nam da prve slobodne karte imaju tek za 4 dana.

No postoji i meni puno draža varijanta koja uključuje pogled na grad koji oduzima dah, a za razliku od penjanja na vrh katedrale, ne naplaćuje se. Dakle, ako ste odvažni kao Ivana i ja, možete krenuti pješice uzbrdo prema vrhu grada i malo pomalo kroz drveće i krasan park uživat ćete u pogledu na Firencu ili možete autom krenuti skroz do vrha glavnog gradskog brda na kojem se nalazi Piazzale Michelangelo s kojeg pogled puca na Firencu, a i malo šire.

Mi smo taj dio ostavile za kraj obilaska što se pokazalo dobrom odlukom jer više nije bilo toliko puno turista koji se naslikavaju, a i iznimno je očaravajuće vidjeti zemljane renesansne kuće, crkve i tornjeve Firence kako tonu u san dok sunce zalazi nad gradom. Šareno nebo spajalo se sa šarenim gradom i sve je djelovalo jako bajkovito.

Ako volite umjetnost i želite vidjeti neka od najslavnijih umjetničkih djela svijeta, posjetite Galleriju degli Uffizi u kojoj možete podsvjedočiti nekim od radova Botticellija, da Vincija i Michaelangela. Velik izbor suvenira, nakita i odjeće možete pronaći na slavnom firentinskom mostu – Ponte Vecchio. Pritom pripazite kad hodate mostom jer je gužva velika i lak ste plijen za džepare.

OD SIENE NISAM OČEKIVALA PUNO, ALI ME IZNENADILA

Dan treći. Od Siene nisam imala velikih očekivanja i zbog toga mi je iznimno drago da sam bila u krivu i da mi je na kraju srušila apsolutno sva. O gradu sam prethodno znala samo da je poznat po srednjovjekovnom trgu Piazza del Campo na kojem se održava utrka konjima na kojima se 17 sienskih kvartova međusobno natječe u srpnju i kolovozu, a zove se Palio di Siena ili Carriera.

Siena je puno manja nego Firenca, ali arhitekturom se doimaju slično. Prevladavaju tople boje i opeka, dominiraju renesansa i gotika, a cijeli grad ima mediteranski štih zbog kojeg sam cijelo vrijeme očekivala da ću ugledati more kad izađem iz neke od uskih malih uličica na drugu stranu.

Na glavnom gradskom trgu, koji svojim oblikom podsjeća na školjsku i poprilično ga je zanimljivo doživjeti uživo, nalaze se gradska vijećnica Palazzo Pubblico te poznati toranj Torre del Mangia, odnosno trećim najviši toranj u Italiji. Tamo ujedno imate i puno restorana gdje možete odmoriti i pojesti pizzu ili pastu. Svi imaju terasu s pogledom na Piazza del Campo pa ugrabite stol, naručite vino i guštajte u atmosferi.

Nakon što smo upile sve boje, mirise i okuse Siene, omamljene oduševljenjem uputile smo se prema srednjovjekovnom gradiću Sant Gimignanu. Pritom smo zastale u jednoj lokalnoj vinariji gdje smo degustirale pet vrsta vina i okusile neke lokalne slastice, aceto balsamico, maslinova ulja, krekere i sir. Od domaćina smo kupile njihovu domaću tjesteninu izuzetno žute boje koju je gospođa taman taj dan napravila.

SANT GIMIGNANO JE KAO NAŠ MOTOVUN ILI GROŽNJAN

Po dolasku u Sant Gimignano, nismo se mogle oteti dojmu da jako podsjeća na gradiće poput Motovuna ili Grožnjana u našoj Istri. Ako ste kad bili, vjerujem da ćete se složiti sa mnom. Tamo smo provele tek par sati, lutajući ulicama, diveći se dućanima koji prodaju suvenire, vino i ostale lokalne proizvode, a na rubnim dijelovima grada, pogled s gradskih zidina pružao nam se na upravo onakvu zelenu brežuljkastu Toskanu kakvu inače viđate samo na razglednicama.

Nakon još jedne degutacije, ovog puta lokalnih sireva, aceta balsamica i marmelada od tartufa, kupile smo neke od tih proizvoda te posljednji puta bacile pogled na gradić koji nas je osvojio na prvu.

ISPLATI SE PROĆI SVAKI DIO CINQUE TERRE

Ovaj poznati nacionalni park ustvari je zajednički naziv za 5 zemalja u ligurijskom dijelu Toskane na samoj obali te su dio UNESCO-ve svjetske baštine. Mi smo se ondje uputile ranom zorom, odmah nakon doručka kako bismo imale cijeli dan za istraživanje i uživanje.

Najprije smo busom došle do gradića La Spezia, čija riva poprilično podsjeća na splitsku, a od tamo smo sjele na vlak za Cinque Terre. Karta vlakom nas je koštala 16 eura, ali je u nju uključeno neograničeno kretanje u svim smjerovima unutar nacionalnog parka što je značilo da smo taj dan mogle ići od jednog do drugog mjesta koliko god smo htjele što je super jer vlakovi voze svakih 15-20 minuta.

Odlučile smo krenuti od najudaljenijeg gradića pa se od tamo vraćati na početak kako bismo ponovno završile u La Speziji. Prva postaja: Monterosso, ujedno najstariji od ovih pet gradića te ponosni vlasnik dvije najveće plaže unutar nacionalnog parka.

Budući da smo bile izmorene od ranog ustajanja, najprije smo sjele na terasu lokalnog kafića s pogledom na plažu da popijemo esspresso, a potom smo se odvažile ući u more. Nažalost, nismo ponijele badiće, ali osvježenje nije izostalo. Plaže su pješćane i ispunjene ležaljkama s istim uzorkom kao i suncobrani i sve djeluje jako skladno.

Nastavljamo dalje i vlakom dolazimo do Vernazze, gradića pitoreskne arhitekture čiji je glavni dio smješten u uvali gdje se također možete okupati. Doduše, plaža je puno manja nego u Monterossu, ali zato sve vrvi uličicama za šetnju, dućanima s lokalnim delicijama i suvenirima te restoranima iz kojih dopiru miomirisi. Mi smo upravo tamo odlučile sjesti na ručak te smo pojele velike hladne salate s hobotnicom i brancinom.

Treći gradić, Corniglia, najmanji je od svih, ali itekako vrijedan pažnje. Naime, mnogi ljudi ga zaobilaze jer nije toliko popularan niti ima neke poznate znamenitosti. Međutim, mi smo naumile doživjeti svih pet gradića i bilo bi mi zaista žao da smo zaobišle Cornigliju. Uzmite u obzir da se nalazi na vrhu brda tako da smo od željezničke stanice morale planinariti do vrha.

RIOMAGGIORE JE BAŠ STEREOTIPNI IDEALIZIRANI TALIJANSKI GRADIĆ

Uspon se možda ne čini strašnim iskusnim planinarima ili običnim smrtnicima koji su u dobroj formi, ali ja sam jedna od onih koja je stala na pola puta, zazivala svećenika da mi dođe dati bolesničko pomazanje, a britanski turisti su mi nudili vode i mislili da imam sunčanicu. Kad im je Ivana doviknula da samo dramim, nasmijali su se i nastavili dalje. Taman kad smo došle na vrh i ja sam očekivala da će od nekud dotrčati netko da mi donese medalju, čuli smo od drugih turista da do vrha vozi žičara i nema potrebe da se penjete ako ne želite. Tiješim se da sam tim usponom potrošila sve one kalorije koje sam unijela pastom koju sam svaki dan prije jela.

Manarola je bila naša predzadnja postaja – šareni i veseli gradić koji vrvi turistima jer je jedan od poznatijih iz ovog nacionalnog parka te se, uz Riomaggiore, nalazi na većini razglednica. Prošetajte centrom, sjednite u poneku slastičarnu i uživajte u pogledu na ligurijsko more uz gelato i okinite neku dobru fotku za Instagram. Manarola je puna lokacija koje izgledaju filmski.

Posljednji grad Cinque Terrea, Riomaggiore, smješten je na kamenoj klisuri i utjelovljuje onaj stereotipni idealizirani talijanski život: prepun je kafića, barova i restorana, susjedi si dovikuju s prozora, pizza miriše na svakom koraku, a turisti uz obalu piju vino i stavljaju parmezan po špagetama na tanjuru ispred njih.

AKO ŽELITE UHVATITI FOTKU KOD TORNJA U PISI, DOĐITE RANO

Zadnji dan ovog putovanja u planu smo imale nešto laganiji ritam, no čak i tad smo morale imati rano buđenje. Naime, ako želite vidjeti kosi toranj u Pisi prije nego ga okruži horda turista koji pokušavaju uloviti što bolju fotku s njim, dođite što ranije.

Mi smo uspjele doći malo iza 9 i bilo je ljudi taman toliko da nam nitko ne upada u kadar dok mi glumimo ispred aparata da ispravljamo toranj. Pola sata kasnije, više se nismo mogle kretati koliko je turista u međuvremenu došlo.

Nakon šetnje Pisom, koja je još uvijek bila pomalo uspavana i kafići su se počeli otvarati tek oko 10, krećemo prema Lucci, srednjovjekovnom gradu najpoznatijem po svojim očuvanim gradskim zidinama koje su uspjele kroz sva ova stoljeća ostati u potpunosti očuvane i pretvorene su u šetnicu.

Inače, u Lucci je rođen Giacomo Puccini, talijanski operni skladatelj, a imaju čak i festival posvećen upravo njemu. Izuzev toga, grad je jedno od toskanskih središta glazbenih i ostalih kulturnih događanja kao što je glazbeni festival Lucca Summer Festival.

Mi smo ostatak dana iskoristile za šetnju i lutanje ulicama, a kad nas je nenadano ulovio ljetni pljusak, sklonile smo se u najbliži restoran na posljednji tanjur toskanske tjestenine da prođemo kroz dojmove, pretresemo iskustva, razmijenimo fotografije te si obećamo da ćemo se jednom ponovno vratiti.