Protesti opozicije, okupljene u Savezu za promjene, najavljeni za 14. svibanj, imaju kodno ime “Posljednja šansa”, a kumovi su isti oni koji su od Makedonije napravili 24 – satno šetalište, naizmjenično pozicije i opozicije, a povremeno i zajedničke susrete na promenadi . Omen est nomen, ili ime je znak, što će reći da su idejni tvorci banjalučkih prosvjeda više nego dobro imenovali događaje koje su ranije, zlu ne trebalo, projektirali.
Pošto Milorad Dodik nije uhićen, osuđen i utamničen, kako su sazapovi kapitalci i njihovi mediji svakodnevno najavljivali i navijali, krenulo je po zlu, a Mladenu Bosiću i ekipi okupljenoj oko njega, pružena je “Posljednja šansa”.
Poljednje šansa da ulicom pokušaju preuzeti vlast, jer očito na izborima ne mogu. Dragan Čavić je o tom scenariju govorio u jednom intervju, još prije općih izbora u Srpskoj!
Stoga svi koji upozoravaju da bi SZP mogao isprovocirati i nerede u Banja Luci 14. svibnja, imaju čime da potkrijepe svoju bojazan. Apsolutna je zamjena teza da “režim”, kako SZP voli zove vlast, priželjkuje nerede, jer je i potpunoj političkoj neznalici jasno da samo vlastima u RS ne odgovaraju neredi.
Prosvjedi su posljednja šansa Saveza Za Promjene da u narodu održe privid svog oporbenog djelovanja, bez ikakvog političkog plana i programa. To je posljednja šansa da se građanima pokušaju zamazati oči i prikriti ključne činjenice, koje govore da su stranke okupljene u SZP vlast u 2/3 općina u Srpskoj i vlast na razini BiH. I konačno, to je posljednja šansa da stranke SZP ostanu na okupu!
Ovo je posljednja šansa da sa banjalučke pozornice SZP još jednom kriminalizira bezmalo sve živo u vlasti, bez ijedne optužnice, a kamoli presude. Posljednja šansa da se “ulica” što snažnije ohrabri i motivira na svojevrstan linč davno obilježenih. Medijska priprema je odrađena!
Posljednja je ovo šansa da SZP pokaže svojim ino mentorima da su i dalje partner za bilo kakav posao, nakon bezbroj političkih autogolova, i da “Plan za rušenje Vlasti u RS” mogu provesti samo oni. Samo da im se da još malo vremena. Mentori su velikodušno rekli – OK, do 15.svibnja.
Posljednja je to šansa da se Srpska demokratska stranka konsolidira koliko toliko, i da se kako- tako zaustaviti osipanje članstva, koje je posebno krenulo u bježaniju nakon što je stranku napustio i dr. Zlatko Maksimović, narodni poslanik iz Bijeljine. Maksimović svakako nije bio jedan od ljudi na koje je Bosić računao u nekom budućem vremenu, ali je jedan u nizu ljudi koje je Bosić potcijenio, i “ono mjesto” u stranci s kojeg se ubrzano “rasparao džemper”.
Prosvjedi su ujedno i posljednja šansa Mladena Bosića, čovjeka koji je izbjegavao kandidiranje za najodgovornije funkcije godinama unatrag, da ostane na čelu SDS. Pritisnut sve većim nezadovoljstvom u vlastitim redovima, od neodgovorne nacionalne politike, loše kadrovske politike, do uhljebljivanja samo poslušnika, Bosić je ovoga puta odlučio ipak da izađe na crtu i stane na čelo prosvjeda. Samo što je donoseći takvu odluku potpuno zanemario mogućnost da će ga na crti spremno čekati Milorad Dodik.
Zato Bosić posljedih dana, ničim izazvan, ponavlja “neće nas uplašiti”, “neće nas uplašiti”, “idemo na prosvjede”, čime samo emitira vlastiti i javnosti već poznat, strah od Milorada Dodika i mitinga vladajuće koalicije, koji je politički gledano potpuno očekivan.
Mladen Bosić, koji je s mjesta šefa stranke otjerao Dragana Čavića, uz argumente da s njim na čelu SDS konstantno gubi, 14.svibnja bije osobnu bitku- sa svojim članstvom, s članstvom koje se osipa, s više od pola vodstva svoje stranke, s činjencom da je za vrijeme njegovog predsjednikovanja SDS izgubila sve izbore, da je stranka ostala bez zavidnog broja članova, da je iz SDS nastalo nekoliko novih partija, da u pojedinim općinama SDS praktično više i nema, da ga je napustilo 4-5 narodnih zastupnika , ..
Gospodin Bosić i da hoće nema vemena da se bori protiv predsjednika Dodika, da se bavi problemima naroda niti ima vremena za borbu za interese Srpske u Sarajevu.
Stoga se postavlja vrlo logično pitanje – nije li 14 svibnja zapravo dan D baš za gospodina Bosića?
Napomena: Nakon ovog teksta čitateljice, uredniku Trebinje.neta stigle su ozbiljne prijetnje kako će biti “maknut”.