Mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije Perić novi je poglavar Srpske pravoslavne crkve (SPC), objavili su u četvrtak srbijanski mediji. Za komentar smo pitali saborskog zastupnika Domovinskog pokreta Antu Prkačina koji je, umjesto o izboru prvog čovjeka Crkve, za kojeg je kazao kako je riječ o trećerazrednom pitanju, rekao da želi razgovarati o Pravoslavnoj crkvi kao fenomenu i njezinoj poziciji u Hrvatskoj.
Problem je taj što hrvatska vlast ne poznaje Srpsku pravoslavnu crkvu, ustanovio je Prkačin.
“Niti je poznaje kroz povijest niti je poznaje danas i na koncu napravljen je jedan katastrofalan ugovor od 20. prosinca 2002. godine”, kazao je Prkačin za portal Direktno. Kako kaže, riječ je o ugovoru kojeg je potpisao tadašnji premijer Ivica Račan, a sam ugovor je potpisao s “nepostojećim predsjednikom izmišljenog episkopskog saveza nelegalne Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj”.
Njihova imovina višestruko premašuje vrijednost privatizacije
“Potpisao je ugovor kojim je toj Crkvi, odnosno onome tko stoji iza nje dao ogromnu materijalnu vrijednost hrvatske imovine. Ekonomski stručnjaci kažu da vrijednost te imovine višestruko nadmašuje ukupnu vrijednost hrvatske privatizacije, plus sve ostale privilegije”, tvrdi naš sugovornik i nastavlja:
“To je napravio Račan, a pet vlada se promijenilo od tada i ni jedan vladar niti jedan ministar financija niti jedan ministar vanjskih poslova nije na to reagirao, ništa nisu primijetili”, konstatirao je.
Kaže da je potpisani ugovor potpuno nevažeći kada se pogleda Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica u RH koji u čl. 1 kaže da vjerska zajednica mora biti upisana u popis vjerskih zajednica, “a SPC to nije, barem ne u takvom obliku”.
“Ona ima određene svoje evidencijske oblike, ali baš naslov Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj koja je potpisnik nasuprot Račanu, takva u evidenciji ne postoji. U Ustavu SPC-a iz Beograda jer u Hrvatskoj nemaju Ustav, u čl. 5 i 10 i u bilo kojem članku nema nikakvog episkopskog savjeta, znači njegovog predsjednika. Pravnik vam to pogleda, zgužva i baci u koš za smeće jer uopće ne važi”, ocijenio je Prkačin dodavši da je o tome počeo govoriti u Hrvatskom saboru još u srijedu te da će nastaviti u petak.
“I govorit ću dok ne kažem sve bitno, sve ono što treba reći”, kaže.
‘Prevara, krivotvorina i laž’
Ističe da osim činjenice da je spomenuti ugovor ništavan zbog “jedne pravničke nesposobnosti i nepismenosti”, treba reći da se ta ništavnost može potvrditi i povijesnim, zemljopisnim i imovinsko-pravnim argumentima te ukratko ispričao povijest Srpske pravoslavne crkve, za koju kaže da je cijela lažna:
“Od 1219. godine kada su prvi put dobili autokefalnost, a nisu je dobili jer ničim to ne potvrđuju. Spomenut ću 1346. kada je Dušan Nemanjić sam izmislio patrijarha i patrijaršiju da bi mogao sebe proglasiti carem jer car može biti samo onaj koji ima patrijarha i patrijaršiju i zato je dobio prokletstvo carigradskog patrijarha. To je išlo dalje preko prvog pisma četvorice patrijarha poznatih u to vrijeme pravoslavne patrijaršije; patrijarh jeruzalemski, patrijarh aleksandrijski, patrijarh carigradski i patrijarh antiohijski. Oni šalju pismo ohridskom episkopu i upozoravaju da ne postoji nikakva priznata autokefalna srpska pravoslavna crkva.
To je pronašao ruski akademik Pavlovljev i objavio u 19. stoljeću u jednom ruskom tjedniku, a nakon toga i u Zborniku SPC-a. Kada je Crkva utemeljena 1557., nije uopće utemeljena tako kako Srbi pričaju i kada je ukinuta 1776. nije ukinuta tako kako Srbi pričaju nego zbog neplaćanja poreza.
Pa onda nasilje Aleksandra Karađorđevića u lipnju 1920. Dekretom ustanovljuje Srpsku pravoslavnu crkvu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Da je pravi pravoslavac onda bi utemeljio Pravoslavnu crkvu Kraljevine SHS, a ne Srpsku pravoslavnu crkvu Kraljevine SHS. Znači kod njih je sve prevara, sve krivotvorina, sve laž od mržnje, zla i zločina koje čine svim narodima oko sebe prvenstveno crnogorskom, hrvatskom i odnedavno makedonskom. To od hrvatskih političara ne zna gotovo nitko, a specijalno oni koji nam kapu kroje”, zaključio je Prkačin.