Prisilna udaja

Prisilni ili dogovoreni brakovi surova su realnost i u BiH. Takvi aranžmani nerijetko se ugovaraju između maloljetnika mahom romske populacije.
Iako je ovakav vid braka kada su mlađi maloljetnici u pitanju praktično isto što i pedofilija, vlasti u BiH nemaju nikakav program za njihovo suzbijanje, dok tužioci oklijevaju da istraže, a zatim i osude dogovorene brakove, pravdajući se da su ti brakovi “njihov način života”.
Najčešći motiv sklapanja ranih brakova među pripadnicima romske populacije je novac. Uglavnom poslije osnovne škole, a ponekad i prije njenog završetka, romskim djevojčicama se uskraćuje pravo na dalje obrazovanje kako bi roditelji ugovorili brakove. Romska djevojka mora da bude nevina kako bi porodica u koju ulazi platila veću cijenu za nju.
Kao takav, prisilni brak je stravična praksa i nedopustivo kršenje ljudskih prava, i to najranjivijih kategija. Žrtve takvog braka, naročito žene, nerijetko pate od izolacije, poremećaja ishrane, depresije, pa čak i zloupotrebe narkotika i pokušaja samoubistva, kao i drugih fizičkih i psihičkih bolesti. Osim toga, dječja ranjiva psiha ovim je činom nepovratno povrijeđena. Prisilni brakovi nisu ništa drugo nego trgovina ljudima, samo što su skriveni pod krinkom tradicionalnih običaja.
Od ovog problema ne treba i ne smije da se okreće glava. To nije nešto što se događa nekoj drugoj djeci, to se događa našoj djeci, ovdje i sada.
Djeca imaju pravo na neometano djetinjstvo i školovanje, pravo na šansu za bolju budućnost. A, biće uskraćena za to dok god javnost bude žmirila na njihovo seksualno ili radno iskorištavanje.
Treba prisiliti vlasti da se konačno uhvate u koštac s ovim problemom.
Danica Popović l nezavisne.com