Dragan Primorac, čovjek koji uspijeva spojiti neovisnost s HDZ-om, DP-om, HSLS-om, umirovljenicima i valjda još nekim udrugama za promatranje ptica, krenuo je u završnu rundu borbe za Pantovčak s retorikom punom energije, optimizma i… reklo bi se, tankim argumentima. Ako bi se njegov nastup mogao usporediti s sportom, onda bi to bio nogomet gdje se golovi ne zabijaju, ali se puno gestikulira prema sucu.
Primorac je u gostovanju na N1 televiziji briljantno otkrio nešto što nikome nije palo na pamet: Zoran Milanović mu se ne sviđa. Također, svima je poručio da je “neovisni kandidat” uz podršku valjda pola sabornice. Za čovjeka koji nema veze s politikom, okružen je prilično političkim društvom. Njegova izjava “genetika juga” vjerojatno će postati znanstveni termin, ali i motivacijska poruka za sve one koji žele odigrati utakmicu na gostujućem terenu s 1:0 u korist protivnika.
Primorčeva zamjerka Milanoviću da se ponaša kao da mu je “on sam na prvom mjestu” dolazi s impresivnom količinom projekcije. Čovjek koji sebe predstavlja kao spasitelja Hrvatske i neumornog borca za domovinu zapravo najviše energije troši na samog sebe – sakupljanje podrški i podgrijavanje vlastite popularnosti.
Šlag na torti? NATO je, tvrdi Primorac, “duboko nezadovoljan” Milanovićem. Naravno, pouzdane informacije o tome dolaze iz njegovog direktnog kanala s NATO-ovim središtem, gdje, sigurno, drže Primorčev broj na brzom biranju. Ako NATO doista ima vremena za brinuti o hrvatskim predsjedničkim izborima, onda smo stvarno sigurni od svake potencijalne prijetnje.
Ukratko, Dragan Primorac, taj politički hibrid između samozvanog Mesije i akademskog analitičara, vodi kampanju u kojoj se sve svodi na njega – samo što on to, za razliku od Milanovića, ne bi priznao ni pod kaznom igranja trećeg kruga izbora.