‘Uvijek je pazila kad bi prelazila ulicu. Sve je oko sebe čuvala i govorila da se moraju paziti, a želja joj je bila baviti se humanitarnim radom’
Brucošicu Mariju Ćorić (19) u petak su na groblju u rodnoj Čapljini na vječni počinak ispratili neutješni roditelji, mlađi brat i sestra, rodbina te brojni prijatelji, koji nikad neće zaboraviti ovu divnu djevojku zaraznog osmijeha. Poginula je u utorak u Splitu kada je na nju naletjela pijana vozačica koja je prošla kroz crveno svjetlo na semaforu.
Nesretna Marija tek je bila na početku svog životnog puta. Prije mjesec dana preselila je u grad pod Marjanom jer je tamo upisala geodeziju na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije. Razgovarali smo s njenom najboljom prijateljicom Mirnom, s kojom je bila nerazdvojna.
“Bilo joj je jako teško otići iz Čapljine. Danima prije nego što smo se rastale, prije nego je svaka od nas otišla studirati na svoju stranu, govorila mi je da će joj naš grad užasno faliti. Ali uspjela se priviknuti na Split. Voljela je šetati i uvijek mi je govorila da ne može biti u stanu, u zatvorenom prostoru te da će otići do plaze. Najčešće bi otišla i sama”, priča nam Mirna, koja je odselila na studij u Zagreb.
Djevojke su se u Čapljini viđale svakodnevno, a posljednjih mjesec dana nije prošao dan da se nisu čule. “Bile smo najbolje prijateljice, sve je znala o meni i ja o njoj. Jako je teško sada se od nje oprostiti”, kaže Mirna i dodaje da ju je samo strah da svoju voljenu prijateljicu ne prikaže u potpunosti onako dobrom i posebnom kakva je bila.
Svakoga bi dočekala s osmijehom, tko god ju je upoznao bi se osjećao potpuno prihvaćeno i ugodno u njenom društvu. Nije bilo nijedne situacije u kojoj je bila u mogućnosti nekome pomoći, a da nije. Toliko je puta meni pomogla kada nitko drugi ne bi.
Odlična učenica, koja je zbog svoje izvrsnosti u školovanju bila i oslobođena mature, strastveno je volontirala. Marija je bila dio velike volonterske akcije ’72 sata bez kompromisa’. Splićani i oko 700 mladih iz Splita koji su sudjelovali krajem prošlog tjedna u tom volonterskom projektu posebno su se oprostili od nje u petak na ‘Misi mladih’ u Gospe od Zdravlja.
“Pričala mi je o tom iskustvu i kako je upoznala divne ljude”, kaže nam Mirna.
Marija je imala jaku želju baviti se humanitarnim radom. Prijateljici je često znala reći da bi voljela otići u neku misiju.
Bezbroj planova ove divne djevojke zauvijek je zaustavljeno na pješačkom prijelazu na splitskom raskrižju Poljičke ulice i Puta iza Nove Bolnice. Marija je, kao i uvijek, išla preko ceste dok je na semaforu bilo zeleno svjetlo. Kao da je slutila tragediju, bila je jako oprezna u prometu.
“Uvijek je pazila kad je prelazila ulicu. Uvijek. Sve je oko sebe čuvala i govorila da se moraju paziti. Toliko puta nas je povukla k sebi ako je mislila da smo u opasnosti”, kaže nam Mirna.
Nesavjesna vozačica koja je Čapljinu zavila u crno i nakon svog užasnog čina čak i pobjegla, nije zaslužila niti da joj spomenemo ime. Svi koji su djevojku poznavali kažu da se radi o strašnoj životnoj nepravdi i nadaju se da će pravda u njenom slučaju biti dostižna iako je, nažalost, ništa ne može vratiti.
“Onaj tko je Mariju znao zna kako je divna bila i kako smo krasnu osobu izgubili, a svi koji su imali sreću da joj budu blizu sigurno neće zaboraviti njezin osmijeh kojeg nije skidala sa lica”, zaključuje tužno njezina prijateljica./100posto.hr/
wpDiscuz