Priča o tome kako je sedam žena hobi pretvorilo u uspješan biznis

Nikolina se bavi izradom kamenih suvenira u obliku starih hercegovačkih kuća, sakralnih motiva i svijećnjaka, a u razgovoru za Diskriminacija.ba govori da se ljubav prema kreativnom radu sa kamenom javila još u djetinjstvu.

Kad sam bila mala išla sam u malu klesarsku školu koja se bavila baš ovakvim kućicama. Tamo sam naučila raditi, kaže Nikolina.

U ovom poslu potrebno je mnogo smirenosti i preciznosti što je, kako kaže, naučila kroz život, budući da je rođena sa invaliditetom zbog kojeg se svakodnevno susreće sa brojnim izazovima. Osim što je čini sretnom, ovaj posao za nju predstavlja “odmor za dušu i tijelo”, i ujedno poboljšava njeno fizičko i mentalno zdravlje.

Daje mi sreću da nešto radim i da sam korisna u društvu, ističe Nikolina.

U svom radu, Nikolina koristi kamen, kliješta, ljepilo, papir i drvene štapiće za izradu krovova na kućama, kao i CNC mašinu koja se koristi za izradu preciznih dijelova i komponenti pomoću računala.

U svemu joj pomaže obitelj koja se godinama bavi obradom kamena, a svoje radove promovira na stranici Art Lapis. Nikolina ističe da svojim primjerom može ohrabriti osobe sa invaliditetom u našoj zemlji da ne odustaju od svojih poslovnih ideja. Osim toga, njen primjer može doprinijeti i u smanjenju predrasuda prilikom zapošljavanja osoba sa invaliditetom koji, uz određenu podršku, mogu biti radno aktivni.

Osim invaliditeta zbog kojeg neke osobe nisu u mogućnosti ili ne dobiju priliku za rad, prepreku u potrazi za poslom predstavlja i majčinstvo jer poslodavci uglavnom ne odobravaju česta odsustva zbog obaveza prema djeci.

Majčinstvo kao problem prilikom zapošljavanja

Sa tim problemom susrela se i tridesetšestogodišnja majka troje djece Danijela Kraljević i magistrica ekonomije, po struci. Danijela kaže da je njena računica pokazala da za takav rad ne bi bila dovoljno plaćena da pokrije obaveze prema školi ili vrtiću gdje bi njena djeca boravila dok je ona na poslu.

Trenutno ne mogu raditi, imam troje djece i za što bih ja radila, nizašto. Još bih radila do 16-17 sati i ne bih bila kući. Djeca nemaju mamu, a nemamo ni para, kaže Danijela za Diskriminacija.ba.

Dodatno, zbog nesigurnosti od toga koliko bi neki poslodavac mogao podnijeti njena česta odsustva zbog takvih obaveza, odlučila je ove godine pokrenuti samostalni biznis. Inspirirana ljubavlju prema cvijeću, počela je sa izradom unikatnih saksija nastalih primjenom cel-bet tehnike.

U ovoj tehnici se za izradu saksija koriste cement, voda i stare novine koje prije izrade trebaju nekoliko dana stajati u vodi. Količina papira zavisi od veličine saksije koju planira raditi, a Danijela ističe da je svaka saksija posebna jer je unikatna. Nakon što se osuši, slijedi farbanje saksija u čemu posebno uživa.

To mi je baš odušak. Odmaram kad to radim, kaže Danijela.

Osim saksija, u Danijelinoj ponudi se nalaze i sukulenti koji su, kako govori, super izbor za poklon i ljudi ih rado kupuju. Primarni plan za unaprjeđenje biznisa joj je završiti izgradnju prostora koji će koristiti za svoj rad, a koji se nalazi pored obiteljske kuće u kojoj živi sa obitelji.

Biznis je ove godine u Ljubuškom pokrenula i Antonija Kolobarić koja je vlasnica salona za uređivanje kućnih ljubimaca “Pet grooming Snoopy”. Klijentima nudi kupanje i šišanje pasa i mačaka, rezanje noktiju, kao i čišćenje ušiju i zubi, a na ideju je došla zbog toga što kao trudnica, a kasnije i majka male bebe nije mogla brinuti o svojim psima.

Nije baš zgodno cuku od 70kg utrpati u auto i voziti npr. u Mostar, tako da mi je palo na pamet da ako treba meni, treba vjerojatno još nekome. Odatle je krenulo, govori Antonija u razgovoru za Diskriminacija.ba.

Kaže da je majkama generalno teško naći odgovarajući posao, i uskladiti roditeljske i poslovne obaveze.

Ja imam bebu od nepune dvije godine i vrlo je nezgodno naći neki posao. Svako će mene pretrpjeti da je ona jedan dan bolesna, ali ne mogu ja npr. nigdje gdje radim reći da mi dijete ima kozice i da mene nema 15 dana, kaže Antonija.

Iako je tek na početku, Antonija ističe da je trenutno veoma zadovoljna poslovanjem. U budućnosti planira unaprijediti biznis kupovinom dodatne opreme koja joj nedostaje, kao i otvaranje dnevnog boravka za ljubimce.

Danijela i Antonija ističu da je ljubav prema poslu neizostavan i ključan za uspjeh, ali i sreću.

Pretvaranje hobija u biznis

Takvo mišljenje ima i komunikologinja Antonija Boras koja se danas bavi fotografijom.

Nisam imala iskustva u vođenju biznisa. Studirala sam, zatim rodila dvoje djece, a kroz to razdoblje sam uvijek imala fotoaparat u ruci, kaže Antonija.

Inspiraciju za početak bavljenja fotografijom dobila je još za vrijeme studija u Sarajevu, a postepenim radom, istraživanjem i vježbom, Antonija je odlučila svoj hobi pretvoriti u posao.

Dosta godina sam utrošila u vježbu, educiranje, stvaranje iskustva kojeg sam ipak morala sama stvoriti. Nekoliko puta sam honorarno radila za druge fotografske studije, i tada shvatila da to nije ono što želim. Nikad nisam htjela da budem industrija fotografija, nego osoba iza fotoaparata koja će uhvatiti bitne i spontane trenutke, ističe ona.

Nakon što je saznala za Fond podrške marginaliziranim ženama koji podržavaju Vlada SAD-a i Grad Ljubuški, odlučila je aplicirati jer će joj taj fond olakšati rad i, između ostalog, omogućiti plaćanje doprinosa, nabavku opreme i slično.

Iskreno, dugo sam razmišljala hoću li se prijaviti ili ne. Dok sam čitala pravilnik, pronašla sam se u više stavki i time, možda prvi put u životu, shvatila do kud seže pojam marginaliziranosti. I voljela bih kada bi ljudi također istražili taj pojam, ističe Antonija za Diskriminacija.ba.

Financijsku i mentorsku podršku dobile kroz Poduzetnički fond za žene u Ljubuškom kojeg su omogućili Grad Ljubuški i Vlada Sjedinjenih Američkih Država, kroz USAID-ov Program podrške zaštiti ljudskih prava (USAID/INSPIRE).

Gradonačelnik Ljubuškog Vedran Markotić objasnio je da je kroz ovaj fond podrške marginaliziranim ženama, bilo moguće podržati biznise žena sa invaliditetom, majki osoba sa invaliditetom, biznise žena koje dolaze iz ruralnih područja, žrtava nasilja, nezaposlenih mladih žena, te žena koje su na neki drugi način marginalizirane, a koje do sada nikad nisu imale registriran biznis. Markotić je dodao i da je Grad Ljubuški i ranije ulagao u projekte ekonomskog osnaživanja žena uključivanjem u poduzetničke aktivnosti.

Grad Ljubuški može se pohvaliti brojnim mjerama koje olakšavaju život mladim obiteljima, te marginaliziranim ženama. Naš grad prednjači po brojnim demografskim mjerama, trudimo se olakšati život našim sugrađanima, imamo izrazito pozitivne reakcije na mjere koje su donesene u prethodne dvije godine, što nam daje za pravo da se još više trudimo i osmišljavamo nove mjere, kaže Markotić.

U ovoj lokalnoj zajednici je bio veliki interes za pokretanje biznisa, a od 16 prijavljenih podržano je ukupno sedam. Osim Nikoline Miličević, Danijele Kraljević, Antonije Kolobarić i Antonije Boras, biznise su ove godine pokrenule i Ana Krajinović koja se bavi izradom torti i slastica (Biscotti), Romilda Ćutuk – vlasnica modnog studija L’amore dress koja sama izrađuje svečanu odjeću za žene po mjeri i Petra Jelčić koja se bavi izradom personaliziranog pribora za jelo (Looney Spoony)./HMS/